Nachtfresser

Zasad dolazi kreativna pomoć od inozemnih piratskih krugova poput ovog stripa, sutra stižu već i prvi volonteri koji će pomagati u kampanji.

Status na fejsu piratskog frenda koji se dopingiran iscrpljuje u umjetničkom ratu s prevarantom životu i čuvajući noć od budnih provodi borbe koje se ne mogu dobiti.
Po tko zna koji put u životu sjetim se predstave "Jedermann"(neprevodivo,kod nas prevedeno "Svatković") i trenutka kad sam se baš duboko ufurao u zabit svojih asocijacija, osjetio sam pogled fiksiran na sebe, okrenuvši se zaledio sam, iza mene je sjedio lik s maskom smrti, ovaj put je u pitanju bio samo glumac predstave neograničene na pozornicu.

Približava se dolazak pirata volontera iz inozemstva koji će nam pomoći u kampanji, tako da smo se prvi put našli ne u našoj birtiji nego u riječkom stožernom stanu. Sastanak je bio produktivan, nitko nikog nije ubio , neke stvari su raščišćene, neki dogovori čak i postignuti, tako bude kad se razgovara otvoreno piratski.
p.s.
Dobro primjećujete, fali par cura i ne fali par tipova

Razvila se daleko izvan okvira otvorene fejs grupe meni osobno dosadna diskusija o jednom plakatu mog ogranka.

I pljušti li pljušti danas, smočismo se dobro pas i ja. Završio jučer tečaj nenasilne komunikacije, odmah nužda primjene u unutarstranačkoj komunikaciji. Teorije su divna stvar, psi šute, prolaznice se njišu, vrijeme leluja,slatko se stvara.

Sudeći po fejs komentarima ruka pomirenja nije pala na plodno tlo. Ajme meni kako zatucanim debilima smo okruženi i tu i tamo.

Zaštita korisnika od isključenja s interneta, usporavanja ili drugih načina ugrožavanja nesmetanog i slobodnog mrežnog prometa. U Europi su je proglasile Nizozemska i Slovenija, u nekoliko država je u proceduri, naravno piratske stranke je imaju u svojim programima.

Danas sam se odmarao od politike, pet sati na seminaru o nenasilnom rješavanju problema u školi i makar tema zvuči totalno ofucano i demode, i mada je bezobrazno forsirati razrednike obaveznim seminarima za proljetnih odmora bilo je sadržajno i nije bilo dosadno, mada sam se zadnji sat borio protiv zijevanja, al to isključivo zbog kronične neispavanosti. Voditeljica seminara je ostala paf kad je shvatila da samo dvoje od nazočnih znaju da sam stranački opredijeljen, a jedno od to dvoje da sam kandidat na izborima za europski parlament. Glupo mi politički debatirati na radnom mjestu, a pogotovo uvjeravati nekoga da smo moja stranka i ja najbolji izbor. Nema svrhe i neka je tako.
A što sam danas naučio, zanimljivu tehniku trostruke promjene perspektive u praksi, znao sam ja to i prije ali način izvođenja mi je nov. Tako smo danas iz više kuteva izsecirali jednu aktualnu kaznu, a imalo je draži je pratiti izlaganja onih kolega koji za razliku od mene uopće nisu znali tko su protagonisti zadane konfliktne situacije.

Neću vas gnjaviti s političkim smjernicama koje smo usput usvojili, uzgred pozdrav anonymousu, danas sam saznao da se prati ovaj blog, a i poslali su preporuku onima koji ipak izlaze na izbore da glasuju za nas, moj uži stožer su naravno dame pune ideja, kasno je za brbljanje, dakle fotke za večeras i počnite vježbati, lista 22, ako nije previše za pamtiti i broj 4

Rijetko smo imali tako uzbudljivo putovanje kući. Dvoje ljudi i pas. Prepušteni sami sebi i autu, službe na autocesti su se predale kao i dosta auta stjeranih uz rubnike koji su čekali pomoć.
Gledam jutros fotografije, sve izgleda normalno. Takav je i život, prođe kao da nikakve drame nije bilo.
U Pragu za zadnjeg boravka je umrla glumica i po posljednjoj želji pogrebna povorka je kretala ispred matičnog kazališta. Čemu ta predstava ?

Obavljena i ta formalnost, ništa nema novo, Jin je bio nazočan i jedan od discipliniranijih cijelo vrijeme, dio cura nam primljen u stranku, za dio načelno dogovoreno, to meni najvažnije, ostalima kvorum, ajmo vi s fejsom lajkajte i slobodno šerajte lista 22 kandidat 4

Nije potrebno nabrajati vam sve principe piratske politike, drugi su to napravili i sve vam je jasno, ako nije, jednostavno izguglajte, i to je to, riječi ionako bez djela ništa ne znače.
Što ću ja konkretno napraviti ako me izaberete u visoku politiku ? Ništa, nastavit ću živjeti kao dosad, promijenit će se to što će mi društvo umjesto domaće odabrane ekipe činiti i europski pirati, ljudi s kojima dijelim isti san, propitkivat ću se što možemo zajedno napraviti za promijeniti društvene odnose jer složit ćemo se, situacija je očajna, ništa ne valja.
Ljudi se ubijaju radeći od jutra do noći besmislene poslove da bi preživili i prehranili obitelji. Kad dođu doma i žele se opustiti čuvari morala im određuju što je dobro za njih, farmaceutska industrija što je dobro za njihovo fizičko zdravlje i što će im omogućiti da mogu zaspati i nastaviti po starom. Od radnog mjesta do doma, na svakom koraku kontrolori, najbezazleniji su još oni u tramvajima i autobusima.
O čemu ću komunicirati s europskim kolegama ? Zašto se uopće udružujemo u život u zajednici ? Ako se već udružujemo zar nije moguće da nam zajednica ili društvo, kako volite, osigura ispunjenje osnovnih potreba, ne tražim puno, hranu, piće, krov, osnovne režije, mobilnost ili prijevoz, školovanje, zdravstvenu zaštitu, dostupnost svega što me zanima na internetu ili stručno rečeno neutralnost mreže. Može se to nazivati kako to rade njemački pirati, bezuvjetni temeljni prinos, pojmovi me ne zanimaju.
Oke, pričat ću o tome, zar me za to plaćate. Ne, svakako ću probati doprinijeti zajedničkom cilju, a taj je da se pojedinci u svom kratkom zemaljskom životu ostvare u svoj punini svojih jedinstvenih bića. Ne radim dobro, pa smijenite me.
Likvidna demokracija putem platformi za e demokraciju služi da me u svakom trenutku možete pitati zašto to ne radim onako kako sam obećao i u krajnjoj liniji izglasati mi nepovjerenje. Ona vam osigurava i to da ne morate trošiti previše vremena na stvari koje vas ne zanimaju , recimo finese gospodarstvene politike, pa za svaku temu možete delegirati svoj glas osobi od povjerenja tako da na primjer u razgovor o oporezivanju vikendica Linić starta sa 5000 glasova, Škegro 4999 ako ste dovoljno zaostali da glasove i dalje bjanko dajete vodećim strankama, glupost nijedan sustav ne može zabraniti.
Pitate me jesam li lijevo ili desno u politici, fulali ste loptu, trenutno me zanimaju kategorije gore i dolje, milijarderi i prosjaci.
O besplatnom internetu, prijevozu do radnog mjesta, školstvu, zdravstvu, efikasnosti javne uprave, transparentnosti na svakom pojedinom javnom području nećemo ni raspravljati, to su stvari koje se podrazumjevaju.
Nadgledati vlast, a ne pojedince !
Ovo sam napisao iz glave na prvu, štopao sam vrijeme, tridesetpet minuta, svakako ćemo nastaviti tražiti rješenja za probleme zajedno, ako ništa preko bloga na kojem se skoro svakodnevno preispitujem već punih osam godina, nema svetih krava, nema bogomdanih vladalaca.
I da, svakako bi sa zadovoljstvom slušao što mi želi reći Marina Weisband, mlada njemačka političarka, kada tvrdi da je jedan od osnovnih problema društva što je naivnost potcijenjena u politici.

Ljudi su stvoreni da budu gaženi. Mi u tenisicama nemamo šanse.
p.s.
Mareike je jučer javno objavila da odustaje od direktne kandidature za savezne izbore i usput briše preko tisuću kolega na twitteru. Ako ja to znam očito nisam među njima...

Na prosvjedu protiv privatizacije voda bilo nas je četvero prosvjednika, troje novinara, troje fotoreportera i troje policajaca. Ja nisam htio govoriti, jebe mi se za reklamu na gubitničkim prosvjedima, a i nije mi se dalo fotkati za tisak s vrećicom limuna u rukama, ipak sam u europskoj kampanji, a limuni su neštrcani, ne pašu. Radije sam sam fotkao jednu kapljicu koja mi se svidila.
Pas preferira još nezdraviji život od mene. Skače na pršut i šiš, uzalud mu objašnjavam da sam izguglao da ne smije. Slavio sam preživljavanje sistematskog, samo bubrezi problematični, jbga, ne pije se više pivo.
Djevojka što salutira nije više problematična, primamo ju u stranku iako se ovi mlađahni dečki boje. Možda počnemo odrastati.

Mi smo globalna zajednica ljudi neovisno o godinama,spolu i porijeklu, kao i društvenom položaju otvorena za sve s novim idejama.
Tko nam međutim dođe s idejama rasizma, seksizma, homofobije, transfobije i drugim oblicima diskriminacije te s tim povezanim strukturalnim i tjelesnim nasiljem oprostio se od dijaloga s nama i s druge je strane granice prihvaćanja.
Onaj tko bi želio razoriti zajednički život u ovom društvu i zalaže se za društvo čije vrijednosti počivaju na šovinizmu, nacionalizmu ili neuvažavanju onih što misle drukčije radi protiv moralnih temelja koji povezuju nas pirate.
Pirati proglašavaju zastupanje rasizma i toleriranje historijskog i aktualnog fašističkog nasilja nespojivim s članstvom u piratskoj stranci.

(Uzeto s bloga berlinske piratice Mareike Peter usvojeno s 97% piratskih glasova)
Mareike, zvanična twitter fotka:

Nakon toliko godina smo se našli na piću. Ni ona ni ja nismo više isti, ipak smo se prepoznali i potrošili međusobno par minuta pozornosti. I dogovorili smo se da može i drugi put...

Sigurnost pobjeđuje slobodu uništavajući bit, kao kulisa lijep sunčan dan, drama sa zapletom kojeg kriju istrošene kulise.
p.s.
Ako netko ne vidi dobro na fotki pet mali dječak daje važnu izjavu za televiziju

Predane su liste kandidatura za EU parlament, tu je i po prvi put i Piratska stranka. Posebnost izbora je da osim za stranačku listu možete zaokružiti i pojedinca s liste kojeg preferirate, vaš bloger je na mjestu broj 4.

PIRATSKA STRANKA - PS

1. MAŠA UTKOVIĆ bacc.oec.
2. dr.sc. IVAN VORAS dipl.ing.
3. MIROSLAV AMBRUŠ-KIŠ
4. GORAN KAUZLARIĆ prof.
5. IVAN OŽVATIĆ
6. SONJA PAPEŠ dipl.ing.
7. MARKO SUČIĆ dipl.iur.
8. DARIO VIDOVIĆ
9. MARKO DOKO univ.mag.math.
10. JURAJ FLEISS
11. HRVOJE JEGJUD
12. BOJAN KOPITAR

Bitno je naglasiti da se u EU izabrani zastupnici ponašaju kao dio europskog pokreta ili stranke koje zastupaju, što meni osobno odgovara jer se po stavovima koje zastupam osjećam kao dio moćne frakcije berlinskih pirata. EU zastupnici su dužni promovirati i zemlju iz koje dolaze, jasno je npr. da za mene dolazi u obzir samo reklama za naselja s besplatnim internetom, hoteli koji toleriraju kućne ljubimce i slično.
O meni osobno najvažnijim piratskim temama će otprilike slijediti jedan do dva posta tjedno, nastojaću da blog ne pati od previše politike, svakog utorka od 18 sati me možete kao jedinog Riječanina sem predsjednice stranke na listi naći u kafiću La guardia na otvorenim susretima (piratski utorak) i to bi zasad bilo to kao najava.

U subotu sam putovao u Pulu igrati šah. Nakon jebenog tjedna koji me opet izbacio iz ravnovisja trebalo se iskulirati i igrati šah. Civilizacijski šok pri dolasku u hotel, ne mogu se ulogirati na internet, tek kasnije vidim veliki natpis, internet, 25 kuna 30 minuta, buržujske svinje se tim i ponose. Odjednom se osjetim potpuno samim na fucking svijetu, ono trenutak spoznaje samo takav. Drugarica i pas u Rijeci u ratu kojeg nismo tražili okruženi ambijentom koji nismo željeli, ja ovdje ne znam što tražim, no i tamo odakle sam otišao ništa bolje, za popizditi što je i slijedilo.
Prvi meč gubimo očekivano i ja i ekipa, Velebit iz Senja u najjačem sastavu je znatno jači od naše druge ekipe i uz to znatno oslabljene. Mene ne brine polagani dolazak očekivanog poraza, mene brine kako lebdim i polako se gubim.
Dosta šetam odsutno za partije, prilazi mi jedan član prve ekipe i govori da izgledam čudno poput zombija. Nije pomoglo ni "piće prije spavanja" ni "piratski" razgovor s ekipom iz auta Lorom (slika1) i Čaušem. Teška noć.
Ujutro prvi na doručku s majstorom Pavlovićem, oslovljava me generacijo, elegantno prosijed s bradicom i kosom, ko iz središta Pariza štancan, ja još uvijek zbunjen. Doručak još na nešto sliči, ko što se vidi iz priloženog trpam sve bez reda i estetike. Meč protiv Crikvenice, igram polukorektno hazardno, u momentu kad je izgledalo da se izvlačim i da će biti svašta zazvoni mi mobitel, pravila su jasna, tumači sudac moj frend i ja prihvaćam bez prepirke, žao mi samo što sam rano ostavio ekipu na cjedilu. Barem imam vremena naći se s mladim Puljaninom zainteresiranim za piratsku stranku. Lijep kafić s besplatnim internetom kako spada na svakom iole normalnom mjestu za izlazak, obojica s tabletima ispred sebe, skreće mi pozornost što mu se ne sviđa u polemici javno vođenoj na fejsu, čudi se mojem strpljenju s oponentima unutar stranke i nema živce žrtvovati slobodno vrijeme kako veli za djelovanje u stranci u kojoj ne dijele, čini mu se, svi istu viziju. Ono misli ja sam oke, ja mu kažem jebe mi se što ti misliš da sam ja oke, ak ti ne ulaziš, ne, današnji dvadesetogodišnjaci znatno logičnije razmišljaju i mnogo veće su kukavice od nas, ma koliko često ja svoju generaciju proglašavao jadnom.
Na povratku u natjecateljsku dvoranu prijateljski filozofski razgovor s glavnim sucem o psihološkom profilu ljudi koji gube partije zato što im nedopušteno zazvoni mobitel za vrijeme igre, a oni su 100 posto sigurni da su ga ugasili.
Razmjena SMS poruka s Rijekom, shvaćam da i tamo nastavlja sve odlaziti u vražju mater, otkrivam gdje je rezerva, Jinu ponestalo vrećica za skupljanje govana.
Zadnji meč, rezultat je 2:1 za nas, odlučili smo pokušati iznenaditi Vodnjan, moja pozicija na trećoj ploči izgubljena, naš na petoj ploči stoji nešto bolje, curica koju smo stavili u vatru na šestoj ploči da se dalje čeliči nakon uspjeha na ženskom velemajstorskom turniru stoji malo slabije. Slijedi veliko komešanje i gužva oko pete ploče, završilo je, ne znam kako. Oko male gužva, vidim da je sva u grču, ništa, ja odlučujem uzeti topa i ući u matnu mrežu, ako ne vidi jedini stvarni mat mogu igrati i na pobjedu, kapetan ekipe koji prati moju partiju koluta očima i juri vidjeti što je s malom koja sve sporije vuče poteze.
Op, ovaj moj začuđeno promatra moje hladno pokeraško lice i vuče pogrešan potez, ja odmah odgovaram, on istovremeno meni i shvata igrajući potez da to nije to i nudi remi, nemam kad za pitati kapetana, svi su oko male, jedini naš koji prati moju partiju se smiješi, prihvaćam remi i glasno zaustavljamo sat, svi idu k našem stolu, smijeh, pobijedili smo kao ekipa, u istom momentu mala sad napuštena dobiva mat, plače odmah, jedino mama je tamo da je tješi, da je sve u redu, iako svi znamo da ništa nije u redu, to je samo jedna pobjeda u izgubljenoj igri koja se životom naziva.

Bili su izuzetni domaćini, ja sam bio loš gost. Pokloni su bili probrani, torba napunjena dark čokoladama i majicom na kojoj je druga riječ blogs, prva se fućka. Pobjegao sam rano, valjda će mi opravdati.
p.s.
Prošao sam predizbore u stranci i bit ću na listi dvanaest odabranih za europarlament, po prvi put ćete moći glasovati i za pojedince, znači za mene, al polako, kampanja još nije počela, sve vam stignem objasniti

Imam zanimljiv problem, što sam živčaniji i u većem stresu Jin više jede, zadnjih pola mjeseca se čini mi se udebljao. Nije mogao birati svoj put, štoviše zbog melanholije u očima još kad je bio dvomjesečna beba ja sam drsko izabrao njega, jedan brat mu je u SAD-u, jedan isto u Rijeci, tko zna kom se posrećilo...
Inače još se svako jutro nakon limunade borim s tortom iz jednog od prethodnih postova :

Uz sve pizdarije s mafijom oko starog, uz probleme s buđenjem turboispravnih vjernika po školama, evo i u stranci svašta nešto, jedino moja lokalna organizacija pojačava žensku kvotu, bit će fotki kad budem odmorniji na sastancima, još kad olašamo to učlanjenje, još...(na fotki Vlado, jedan od ideologa):

Nalazim se na brodu luđaka, sjeban, preforsiran, budalast. Igraju se samnom, nemoćan sam, niti jednog prijatelja u ovoj igri. Ovo je smireni prelazni post, osjećam da ću uskoro početi lupati punom snagom i bez pardona. Ako me more zarobi u svom zagrljaju i to je mila majka prema ovom životu u potpalublju sa štakorima.

Taj jučerašnji dan, a onda je sve krenulo po krivu, duga noć i materijali za barem tri posta. Ojača te ono što te ne ubije al odavno ponavljam da sam dovoljno jak, nije mi dosadno, al ja baš čeznem za dosadnim danima i noćima zdravog sna.

Za našu neumoljivu principjelnost, za presudne životne bitke, svaki tjedan po jedna, za izdaje temeljnih načela zajedništva idealista kojima si se do jučer divio, za već tradicionalni grč u desnoj nozi koji te budi nakon tjedna pokušaja lijevih skretanja. Gradu je svejedno što sutra nikome ništa neće biti jasno. Nitko uostalom ni ne preferira bistrinu usred sezone magli.

Zarobljen u raljama birokracije praški slobodni filmski umjetnik pokušava što je moguće brže ishoditi izgubljenu putovnicu . Naravno to nije razlog da se ne nađemo na fešti i proslavimo njegov rođendan koji eto pada u ovom ribljem razdoblju. Zahvaljujući gostima smo dočekali ponoćni puč unutar moje stranke koji smo onda hladno izanalizirali kad se eto našao pri ruci. Najzabrinutiji zarad svega je bio Jin kojeg su najnovija događanja iskreno uznemirila, mi ostali već imamo previše srazova iza sebe.

Nakon policijskog nasilja na kraju prošlotjednog prosvjeda savjest mi je naredila da se ipak pojavim na današnjem, ako ništa kao mogući svjedok novog iako se s kontraeuropskim parolama ne slažem. Oko 17 je policije bilo otprilike isto koliko i prosvjednika, očito zastrašivanje. Putem su se nešto stariji prosvjednici pridruživali, prepoznao sam par ljevičara okupljenih oko SRP-a. Budući da su otpilili Marina kao previše prijateljskog prema policiji nisu imali razgovjetnog ni govornika ni galamnika. tako da se osim standardnog prozivanja političkih elita, ovaj puta i Obersnela i Linića i SDP-a ništa nije razumjelo. U jednoj od "uvježbanih" parola spominje se o tempora o mores i Rusija, no ni cure oko mene s boljim sluhom nisu uspjele dešifrirati što se tom internacionalizacijom željelo postići, odnosno što su to loše pripremljeno vikali. Na kraju su s Korza bezglavo produžili sporednim ulicama uzbrdo, e tu ih više nisam slijedio.
Jako me iritira demonstracija policijske sile, čisto radi toga možda ponovo dođem, kulturu prosvjeda treba njegovati i kao uvijek ne trebamo ići daleko, učiti se od Slovenaca kako se to radi.

"Nijedan čovjek ne vidi drugog, svatko je sam."
Hermann Hesse "U magli"

Nas nekolicina koji se nismo izgubili ne znamo gdje tražiti vas ostale.

Jučer velika kolona na Korzu, uglavnom starije žene, neke se jedva drže na nogama, SDP dijeli besplatne karte za koncert Josipe Lisac. Žalosno, kao što čujem, većina njih bi prirodno radije slušala Terezu ili barem "vrckavu" Severinu, ali eto uzmi što ti daju, još će iz zahvalnosti partijci dobiti koji glas više, nije mala stvar u ovim vremenima večernji izlazak. Mi Josipina stvarna publika ne stojimo u redovima i neće nas biti na koncertu, tako funkcionira tržišno gospodarstvo.

Drugarice blogerice i ostale čitateljke ovog bloga, sretan vam dan žena, smrt divljem kapitalizmu, pršuta i kulture nama !

Dva događaja, naravno neobavezna izložba mi uvijek draža i neka stara vremena, ta para nekako ima smisla, ima neku moć, a onda na fejsu nalazim fotku Marianne moje mladosti, nema toga više, neusporedivo je, ma koliko svi šutjeli o tome i ja se divio novim emancipiranim heroinama...

Jučer su Zeleni proslavili točno 30 godina u njemačkom parlamentu. Formirali su se iz njemačke radikalne vanparlamentarne oporbe i tako nastupali prvih godina, bili su drukčiji i izgledom i nastupima (do tad teško zamislivo razvijanje transparenta za kancelarovog govora). Pamte se riječi Joschke Fischera predsjedniku parlamenta nakon što je ovaj oduzeo riječ njihovoj zastupnici : "Ako dopustite gospodine predsjedniče, Vi ste šupak.". Kasnije je taj isti Fischer postao poznati ministar vanjskih poslova, uglađenih manira, baš kako mali Perica zamišlja čovjeka na takvoj funkciji. Od zanosa zelenog pokreta je malo toga ostalo, savezno vodstvo se čak vrijednosno približilo demokršćanima, no nadu njihovim entuzijastima podgrijavaju dužnosnici na nižim razinama, ne izbacuju se nasilno oni koji su naselili napuštene prostore već se s njima beskonačno pregovara, dječja igrališta, briga za alternativni obrazovni sustav, kućne ljubimce,zelene površine i sve ostale marginalne teme funkcioniraju.
Sad je predsjedništvo mladih Zelenih šokiralo starije, podsjetilo ih na korijene, inicijativom za ukidanje braka kao institucije. Preferiram berlinske piratice, ali ni zeleni pokret nije potpuno mrtav

Kaže susjed pandur sad se na stepeništu mora i s džukelom mimoilaziti. Štedim glas, da ga trošim uzalud ni tona ispustio ne bih. Ionako ne znam kak bih mu na ciganskom odgovorio, jer to je ciganski, nije srpski što mi reče jedan drugi susjed vlasnik pasa, jebatga, filolog sam, znam barem to. U školi opet nisam pazio na slabašan glas pred kujama, ak džukele saznaju ne preostaje mi drugo nego raskapati blato tražeći nešto uzaludno poput mog Jina, razgazujemo po dosadnoj kiši govno za govnom, zašto bi život ugodno mirisao.

Znam cijeniti jučerašnji dan kad sam ga izgubio. Kak bi ono rekli razlika je drastična, koji pljusak danas. Shvatio sam jučer što je već par dana razvidno da nemam Boga ni partiju, samo bljuzgu i blog. Sve do jučerašnjeg sastanka kad se već dobrano spustio mrak djelovalo je idilično, čak nadrealna vijest koju čekamo desetljećima, administracija je izgubila jednu bitku, nevjerojatno ali istinito : u ovoj i ovakvoj zadrto klerikalnoj ruralnoj Hrvatskoj slobodna škola. Jedva govorim, jaka prehlada, nakon stranke i ja gubim dobar glas.

U Berlinu mi je s Britney Spears ruka u brzini zadrhtala, neprežaljena ekskluziva, samo sam joj dugačku limuzinu snimio kako odlazi. S našom najvećom zvijezdom sam danas u neočekivanoj prilici bio hladnokrvniji. Ostalo je već povijest.

Ajme meni koliko mailova za dobro jutro, svima sam kao nešto potreban. Prioriteti i prilika za refreshanje mozga se ipak znaju, šetnja s Jinom i dućan, doručak neću fotkati, klasika, jaja s pršutom

Budući da sam i zvanično proglašen za domaćina sutrašnjeg piratskog utorka u La Guardia caffeu pozivam i ovim putem
Riječane, a posebno potencijalne piratice na druženje u 18 sati.
Inače danas je bio lijep i sunčan dan na Korzu:

Nastupao sam danas na ekipnom kupu Hrvatske u šahu, umoran i prehlađen sam postigao loš rezultat 2,5/6. Uglavnom sam prvi završavao partije i ćaskao s frendom glavnim sucem inače stručnjakom za ženski šah, te iz nemogućih pozicija u pauzama snimao jednu osobu. Usudio sam ga pitati tko je ona, mislio je da se zezam, pa poznata bugarska velemajstorica Iva Videnova, a tko joj je taj dečko, jako mi je poznat, a očito je velika ljubav u igri, pa velemajstor Kuljašević, teksaški student i jedan od naših najjačih igrača, uh kako bi bila jaka naša ženska reprezentacija kad bi je oženio .
U svakom slučaju jedan kojem se nije dalo igrati našao si je foto zanimaciju iako bez šansi za dobar rezultat.
Zaljubljenima neka je sa srećom mada me ko površnog promatrača čini skeptičnim tolika zaljubljenost.

Zagreb mi je ovaj put izgledao zbilja na prvi pogled kao grad koji bi mogao napakostiti Silviji Šesto. Gradovi se potpisuju svojim središtima, a Zagreb iako ovaj put bez šatora ne može pobjeći od seljačkog štiha. Najurbanija na trgu je naša blogerica Andrea, par dana nije dolazila i svjedočio sam da joj danas ljudi prilaze i pitaju je li sve u redu, da je nisu viđali. Vlakovi voze samo do Sesveta pa sam ovaj put došao busem, smrznuo sam se, bus je počeo grijati kad smo ulazili u Zagreb. Na povratku topao i uređen bus ali do Karlovca. Ne žele se ni pokušati suprotstaviti gorskokotarskoj zimi. Na sastanku radi kojeg sam došao sa sjetom se prisjećam nekadašnjih borbi mišljenja, samo jednom kratko sam uzeo riječ, ionako sam bio gost bez prava glasa. Nakon "Mitnice" isprobah glede ćevapa i "Mrvicu", uzak neugledan prostor ćevapi za deset, šiš dobar al nije baš pogođen po mom ukusu.
Razmišljam o Andreinoj priči kad je došla na kavu s predsjednikom Mesićem s malim darom, do predsjednika je sjedio izvjesni Vlado Gotovac i pitao je, što za njega ništa. Da, tako je uvijek bilo, za njega ništa.

Tek kad me alarm probudio shvatio sam da mobitel pokazuje sat više, tako da sam dobio jedinstvenu priliku šetnje naseljem u 4 sata ujutro s onim koji je odmah skočio na noge radosne, šetnji se ne gleda u zube. Obavio je što inače ne čini, nuždu na osvjetljenom asfaltu, i on je svjestan opasnosti posvemašnjeg mraka oko nas. Evo najnovije privremeno, ne može se u prestonicu vlakom, zemlja stalnih privremenih nevolja. Gost sam na sjednici vodstva sindikata, zadnjih godina gost svugdje i stalno. Samo jedno svjetlo gori u sferi privatnih stanova u naselju, ni vikendi mladih nisu što su nekad bili. Škripa kočnica rijetkog auta, noć su posvojili luđaci i ak je vjerovati medijima silovatelji svih vrsta.
Žute tenisice su bile spremne no ipak ću se obući u crveno.

Već drugi put se fizički obračunavam s Jinom u pozadini. Nemam milosti, oba puta je bio njegov život u igri. Prvi lik je posrčući u zadnji tren mahnuo iskaznicom vojnog invalida, ne bih se drukčije zaustavio, zakočio je prije toga autom na pješačkom tik uz Jina.
Drugi put je bio veliki slobodni pas u igri i već je Jinov vrat bio u kliještima oštrih zuba. Vikom su pokušali spriječiti moj udarac nogom, samo ćete ga razdražiti. Opći strah od razdraživanja moćnih, no sila djeluje i kod pasa i kod ljudi.
Protiv trovanja ništa ne možemo, ono je u duhu novokomponiranog hrvatskog mentaliteta. Pogotovo s blagoslovom države. Tu ni Jin, ni ja nemamo šansi. Riskantno grizemo svaki dan, kinik ja, on samo pas.

Nakon prvog događaja bliskog smrti :

Ne znam da li će me možda ovako s uskličnikom i imperativom razumijeti. To su govna navikla na zapovijedi pa možda i hoće. Udarili su po meni najdražoj književnici (uz Danielu naravno;), birokrati iz ministarstva peru ruke, još su gori od ovih polupismenih pradebila. Je li i to mig s Kaptola nek stado navali na ponos hrvatske književnosti, marš u kupus i tamo se množite bando neodgojena, malo ste se ovaj put previše zaigrali.
Ispričavam se vjernim čitateljkama i manje vjernim čitateljima ovog bloga zbog stila na koji nisu navikli, štakori su pretjerali, deratizacija nužna.