Već drugi put se fizički obračunavam s Jinom u pozadini. Nemam milosti, oba puta je bio njegov život u igri. Prvi lik je posrčući u zadnji tren mahnuo iskaznicom vojnog invalida, ne bih se drukčije zaustavio, zakočio je prije toga autom na pješačkom tik uz Jina.
Drugi put je bio veliki slobodni pas u igri i već je Jinov vrat bio u kliještima oštrih zuba. Vikom su pokušali spriječiti moj udarac nogom, samo ćete ga razdražiti. Opći strah od razdraživanja moćnih, no sila djeluje i kod pasa i kod ljudi.
Protiv trovanja ništa ne možemo, ono je u duhu novokomponiranog hrvatskog mentaliteta. Pogotovo s blagoslovom države. Tu ni Jin, ni ja nemamo šansi. Riskantno grizemo svaki dan, kinik ja, on samo pas.
Nakon prvog događaja bliskog smrti :