Nachtfresser

Sve je išlo ustvari logičnim tijekom za sve koji me poznaju. Spakirali smo se. Organizirano postupno odnosili stvari u auto, organizacija za deset. Pregledali još jednom stan prije odlaska, ostavili ključ na dogovorenom mjestu i zalupili vratima, onim vratima koja se automatski za tobom zaključavaju. Čim smo krenuli počeo sam očekivano panično tražiti naočale, logično jer su mi prvo one trebale. I naravno našao sam ih i stigli smo do berlinske Varšavske i samo pitanje konstatacija, jesi li ti uzela putovnice, pa ne, ne miješam se, uvijek o tome ti brineš. Kočenje i parkanje. Situacija : vani pljušti, putovnice nisu u torbi, gazda nije nosio sa sobom mobitel, broj od njegovog prijatelja s kojim smo komunicirali ostavili smo u stanu, zaključan sa zaključanim ključem. Bezizlazna situacija, kiša ipak staje, idem se proluftati, u neposrednoj blizini upravo otvoren tradicionalni sajam svjetskih piva, odlična torba za 1 euro, vrčevi kakve volim i imam doma nisu pojeftinili, 4 eura, ne uzimam.
Nastavljamo vijećati u autu, netko široko nasmiješen lupa, pozdravlja Riječane, kažem mu da mi je odnekud poznat, pa on kaže s demonstracija protiv vlade koje je on vodio, aha, mladi Pernar. Zanima ga što se dogodilo, teško, jako teško je takve stvari objasniti i ja nikad ne uspijem u tome, on traži neko džabe prenoćište, ostao bi još koji dan u Berlinu, ima li tko normalan s balkanskih prostora tamo.
Ma neću opisivati daljne događaje, uglavnom umjesto oko 12 u koloni smo oko 17 napustili Berlin, oborili uvjerljivo sve rekorde u kratkoći vožnje i potrošnji benzina, C4 komotno i stabilno vozi i na preko 180 na sat, iza ponoći smo stigli, ne mogu od vrućine spavati u užarenom riječkom potkrovlju, ne znam gdje su putovnice ali ovaj put pouzdano znam da ja nisam o njima brinuo, pokazali smo ih na granici, toga se sjećam.
Opet sam tamo gdje nisam birao da želim biti.