Danas sam odlazeći na predavanje primjetio brod s izuzetnim ulovom. Par ljudi dobiva tamo u vrećice, važe se priručno, ostale idu u led. Tko zna kad će stići do ribarnice ?
Odlučio sam kao i prošli tjedan snimiti neku tetu spreda i straga, al ovaj put baš nisam imao vremena i baterija crkla nakon prvog snimka, odlično, na vrijeme, idući tjedan imam snimanje po narudžbi.
Prođe još jedan dan, prođe još jedan post, dolazi noć i šaljiva blog maskota 
Tek nedavno sam saznao da je naša dugogodišnja cool blogerica uspješna i produktivna književnica. Jučer sam bio presretan, u poštanskom sandučiću me čekala njena knjiga. Pročitao sam je u jednom dahu, iako su likovi ustvari samo dvije žene srednjih godina, odnosno jedna koja pred drugom vodi monolog, susrele su se nakon puno godina, knjiga je sve samo ne dosadna. Izvrsno uspostavljen ritam monologa kao stvoren za monodramu, širok dijapazon tema, od žensko-ženskog prijateljstva, banalnosti muško- ženskih odnosa, odnosu zagrepčana i brojnih dotepenaca uz neizbježno osvrtanje na ratna zbivanja, neću dalje, jednostavno treba čitati.
mogućnost narudžbe
Brišem neobjavljene fotke zadnjeg ljeta, ajd ova može poslužiti.
Flurina je inače rijetko žensko ime, prisutno uglavnom u Švicarskoj, može se prevesti kao cvjetić.
Jučer smo iskoristili sunčan dan za bijeg iz zemlje prolivenog mlijeka. Spojili smo talijanske dućane nekadašnje zone A (djevičansko maslinovo ulje 27 kn litar, pršut 35 kn/kg, gorgonzola 300g 14 kunića ...) i slovensku gastronomiju. Ovaj put nisam konzumirao kućno pivo, ali jesam izvrsnu borovičku koju domaćini besplatno serviraju kao digestiv. Moram priznati da je odojak relativno skup (24 eura/kg), ali besprijekorno pečen kao i božanski krumpir.
Dostojno smo proslavili jedan rođendan 
Nakon više od trideset urednih godina privremeno sam nedavno apsolvirao pivo, došlo je do zasićenja. Kušao sam sigurno preko 300, ako ne i više stotina vrsta piva iz baš cijelog svijeta i mislim da sam iskustveno blizu čuvenom pivoznancu, koji nema veze s pjevačem, Michaelu Jacksonu.
Par tjedana proučavam čajeve, ne ove kupovne iz vrećica i paralelno novac koji sam davao za pivo ulažem u tretmane kod Koreanca diplomiranog u Kini, već mogu svjedočiti da nevjerojatne stvari postiže glede mog organizma.
Da krenemo s današnjom temom, to je bio moj prvi čaj, opisat ću kako ga ja radim, googlao sam kratko jutros, na netu to ide drukčije.
Kupite korijen od đumbira, na tržnici, kod nas ga se još nađe u Billi.
Odrežete ili otkinete komadić.
Stavite ako imate džezvu s litar vode, može naravno i manje na jaku vatru.
Ogulite taj komadić đumbira i nasjeckajte ga u što manje komadiće, ide jako jednostavno ako slijedite njegovu vertikalu.
Ja ga onda trpam sitno nasjeckanog, kad mi se ne da ne baš sitno, nema veze, u vrećicu, kupio sam prazne vrećice u DM-u.
Kad voda zakuha skloniti je s vatre i ostaviti vrećicu s đumbirom u njoj do deset minuta, malo prošarati s vrećicom i baciti je u smeće, s komadićima đumbira naravno. Čaj je gotov, ja ga obično prelijem u termosicu, izbjegavajte jeftine azbestne, pa zasladim s domaćim medom s tržnice, to naravno po želji, jednostavno pustim da med kapa u termosicu, termosicu zatvorim pa promućkam.
Trenutno preferiram jedan još bolji čaj, al otom potom. Đumbir daje dodatnu snagu, dobar je za probavu, detoksikaciju, da ne nabrajam dalje, nemojte ga presladiti jer ima i zanimljiv tipičan okus.
Sinoć bazen, danas šetnja, masaža i akupresura, samo se prepustiti, ne može dugo trajati...
Malo jači dan uz sedam sati u školi, pet minuta na Korzu, pizza za ručak, inače ih ne volim al za volju društva i pop...
Inače omakla mi se psovka u zbornici, nakon diskretne opomene ispričao se velečasnom, iako njega nisam opsovao 
Ne treba potcjenjivati nas koji smo igrali na sve ili ništa i izgubili. Izvukli smo pouku da se ne treba držati pravila, nepredvidivi smo i to može biti opasno.
Inače danas ugodno osunčan na omiljenoj terasi.
Par putujućih nomada došlo je u Rijeku. To smo mi kao klinci zvali cirkusom i tome se strašno radovali. Sad ništa od toga, nikom se više ne ide u visine, iako je ovaj kotač kud i kamo uzbudljiviji od naših nekadašnjih ofucanih ringešpila.
Dobro, autiće će uvijek netko voziti, al nema više ni divljih sudara kao u moje vrijeme, svatko fura svoju putanju.
Prilagođenost duhu vremena.
Ne žurim baš ovamo, pokušavam nametnuti druge prioritete. Jutros npr. proučavam filozofiju čajeva 
Jučerašnje dvije burovite fotke, okinute isključivo zbog krađe trenutka 20. veljače ljeta gospodnjeg 2012..
Lijepo, ne šljaka prijenos fotki, idemo starinski :
Zadnja dva dana jedem "zagrebački" to jest isključivo namirnice nabavljene u Zagrebu. Glede hrane osjećao sam se kao u slavonskoj metropoli, i krvavice probao, izvrsne, ne mogu se trenutno sjetiti prezimena mesara...
Znam da nitko nije sumnjao da ću biti prvi s foto izvještajem, pa bujrum. Inače kraljica karnevala nikad gora pa je na ovom blogu iz estetskih razloga neće ni biti.
Kao gost sam pozvan na sastanak najužeg vodstva sindikata. Ima to i dobre strane jer ne odgovaraš za eventualne pogrešne odluke koje se donesu, budući da nemaš pravo glasa. Vlada idila, sve se odluke donose jednoglasno.
Iskoristio sam svejedno priliku za izlet s društvom u velegrad.
Kao i uvijek zakazao sam susret s jednom blogericom, ovaj put s Andreom koja je od aktualne ankete na naslovnici u središtu blogerske pozornosti.
Što reći, simpatična, ugodno druženje, jedino nevjerojatno naivna glede onog imbecilnog jebivjetra. Zanimljivo da netko tko je toliko svega prošao u životu želi ostati sa svima u dobrim odnosima, jedino ju Kojotica dobro naljutila Dogovorili smo se zanemariti te i druge sitnice kao npr. njeno simpatiziranje Bandića. U svakom slučaju zanimljiv susret.
Poslije sam s riječkim društvom završio u Mitnici, nakon terapije kod Koreanca vraća mi se izgubljeni apetit i šanse da ću se zdravstveno oporaviti.
Obavih tretman uoči sutrašnjeg puta, svi kažu kako sam užasno ovaj tjedan izgledao, kao da je nekad bilo drukčije 
.Usput opalih jednu fotku, čisto da fotić danas ne ostane junfer. Ajd par pojmova da bude i kategorija zdravlje : limun, đumbir, masaža, igle, preživljavanje...
Dan pun termina tako da me ugodno iznenadila neočekivana mogućnost da napravim krug Korzom, standardno punim za radnog vremena.
Sjenu su mi napravili samo prijatelj koji ispod svake cijene prodaje svoje slike da bi prehranio obitelj i sin poznatog preminulog pjesnika koji isto radi s knjigama da bi preživio.
S pravom ste se bojali za mene. Dvije noći su bile paklene. Danas sam već nadroksan čajem od đumbira okinuo i jednu fotku u busu.
Čudna je ta životna psihosomatika.
Razmišljam danas zašto se naši diče gastro ponudom. Svaki put kad idem u Berlin ista priča, kod nas je bolja hrana. Malo sutra, tamo je bogata međunarodna ponuda, kod nas jedino u ekstra restoranima drže vodu škampi i biftek. Pršut već svi na mediteranu imaju bolji, ne da mi se dalje nabrajati, smiješne su mi i tlapnje o laganoj primorskoj hrani. Pizze su meni već i turske na vrhu i fale mi.
Njemačke kobasice neću spominjati, previše je bilo postova pa ste možda stekli krivu sliku o gastro Berlinu.
Danas su mi se baš jeli janjeći ražnjici, a oni su tako daleko ...
Srušena nakratko stranica našeg predsjednika. Čujem od hakera da uopće nije bio hakerski napad, nego napad koji bih i ja mogao izvesti samo da mi objasni dvije tri sitnice. Ako hakeri napadnu...
Zadnja informacija koju imam, ni Njemačka neće prihvatiti američki koncept kontrole interneta koji naš predsjednik zastupa. Toliko za danas, imam zanimaciju, na dva nivoa se bavim psihologijom oboljelih umova u takozvanoj reali,
vi nestvarni možete čekati (posebni pozdravi sanji_45 koja mi se jučer javila da je živa i andrei koja je brinula za mene.)
Previše sam živčan i umoran, sjećam se onog "Prljavi igraju prljavo" i nakon bolovanja spremam za obračun s mafijom.
Što s blogom u međuvremenu, naravno modna stanka s našom, berlinskom Mary...
Zanimljiva izložba na sueddeutsche.de. Ljudi sa stanovima pretrpanim stvarima. Takav je bio i moj u ratu poginuli frend. Kad bih odlazio u Bosnu, noćio naravno kod njega, bio je samac, prije spavanja bih prvo raskrčio stazu do kupaonice i vecea.
Još sam par dana na bolovanju. Ništa mi se po ovoj hladnoći neda, slab sam, izlazim samo na fizikalnu terapiju. Razmišljam jutros, koju bih fotku s portala skinuo, onda mi sine u glavi, pa i mi konja za trku imamo ;).
.
Prosjek godina posjetitelja opere u Dresdenu je 55. Dosjetili su se jadu pa su za uspješnu operu "Lulu" koja obiluje prizorima seksa prve redove rezervirali za 51. učenika. Zanimljivo, učenici su anketirani i većina njih se izjasnila da će opet doći u operu, prosjek godina 16.
Novi list je objavio članak o beskućnicima koji su privremeno smješteni u prostor Crvenog križa. Pristao je fotkati se i govoriti bivši domar moje škole. Hvali se da zadnjih 18 godina prije otkaza nije imao ni dana bolovanja, i jedva čeka vratiti se na svoj jogi u jednom gradskom parku.
Za beskućnike se zanimam od studentskih dana, kao uostalom i za sve "rubne" skupine. Pisao sam već o jednoj legendi iz Kölna koji se jedne zime jednostavno smrznuo, njegov bicikl ispred katedrale dugo nakon smrti nitko nije dirao.
U Münchenu na željezničkom kolodvoru sam upoznao jednog, poslije se uspostavilo talijanskog inženjera, u ranim jutarnjim satima mu platio pivo. Odveo me do svog prenoćišta, blizu muzeja suvremene umjetnosti.
Sjetio sam ga se u Rimu, tamo uz našu crkvu spava također jedan inženjer. Obojici je došlo do klika u glavi, pucanja filma, potpunog prekida vjere u sebičnu rodbinu, žene i društvo iliti ljudskost uopće.
U Berlinu bivši arhitekt spava blizu kampa za mladež. Jedna druga zanimljivost tamo, postoji dosta organizacija koje dijele besplatno jako dobro očuvanu odjeću i obuću, najljepše primjerke ne želi nitko.
Nek im je sretna ova zima !
Morao sam do pošte u obližnjem Konzumu, onda sam usput obavio malo kupovine, našao i kozje mlijeko uz kruh i pivo, i jedva to doteglio doma, bura me stalno pokušavala vratiti nazad. A pred Konzumom, na debelom minusu (pročitah jutros da je i robna kuća ostala bez krova), leži heroj našeg doba...
Nakon što je većina obožavala bivšu sada u zatvoru maltretiranu predsjednicu u Ukrajini samo još sporadične ženske skupine imaju muda dići glas protiv diktature.
Veliki pjesnici velebno koračaju
Zaleđenim ulicama velegrada.
Nosom sijeku nebo ne bil im
Posvetilo veličinu.
Ja rastem u toplom potkrovlju
I smijem se buri izvana.
Zalihe sjećanja još imam
Dovoljne za osnovnu prehranu.
Ponekad se ipak spustim
Do obližnje birtije
Tamo konobari moja stara prijateljica
Pitam je nešto banalno kao gdje je nestala ljubav
Odgovara sa osmijehom, juri pronaći
Tvoju izgubljenu poeziju.
fotka by N.H.
