Nachtfresser

Iako je zasad kišno ovdje je sigurno bolje. Opet uz sve simpa stan na alternativnom Prenzelu, gazdarica ovaj put Španjolka s izuzetno originalnim detaljima u stanu o kojima ću možda naknadno pisati. Nemam svoj komp niti programe pa će fotke djelovati čudno ovako divlje rezane i nepočešljane, no fućka mi se zato...

Otkad prisilno po duhu organizma jedem malo, trudim se barem jesti dobro. Već sam pisao o njima ali nisam znao kako ih nazivaju, izuzetno otkriće, školjke kapesante, s tim da su prvi put kad sam ih jeo bile još i bolje, očito da dosta toga ovisi o kuharu.
Danas cijeli dan razmatramo varijante oko eventualnog odlaska u izabrani grad, ništa još nije odlučeno, ali je lako moguće da ovaj post duže stoji.

Školjke :



Drugarica jede tradicionalno :



Za kraj, dok je mladost na Zrću, da ne ispadnem iz forme fotkanja naših dama :

Primatelji socijalne pomoći u Slovačkoj pomoć po novom dobivaju preko kartica, zasad ne mogu dobiti samo cigarete i alkohol. Javnost je zadovoljna jer su je dotični iritirali nezdravim navikama. Zašto državni funkcioneri koji najbolje znaju što je dobro za neuki puk to ne bi proširili i na ostale stanovnike, tako da npr. dijabetičaru nikad više ne bi palo slatko, a tlakašu slano na pamet, podršku u većini stanovništva, pa zaboga, živimo u demokraciji, bi sigurno imali.



p.s.
I Agota Kristof je umrla, smanjite tempo, ne mogu svaki dan posvetiti post preminulim umjetnicama...

Sve je manje dobrih fajtova na bloghaeru. Ma što je i ostalo od tih svađalica, Bugi i par pristojnih katolika čiji su argumenti vrijeđanje neistomišljenika. Eto neuobičajeno odmor igrom slučaja i raznih okolnosti provodim doma i dosta vremena uz komp, čitam i vježbam samokontrolu, opuštam se i drijema li mi se, drijema :D

U rujnu prije trideset godina je pod geslom "privatno štititi, javno koristiti" u Njemačkoj osnovano hakersko udruženje Chaos Computer Club. Imali su u prošlosti ratove s poštom kao monopolistom, jednu poznatu pljačku banke za koju nitko nije osuđen, upade u baze podataka vojnih saveza, a danas su respektabilno društvo sa više tisuća članova, čije redovite kongrese svi sa zanimanjem prate. Na prvoj fotki je jedan od osnivača i ideologa, sad već preminuli gospodin Vau, na drugoj slika s berlinskog teve tornja zgrade koju su ukrasili sa srcem za proslavu 20 godina djelovanja.

Tko se to s kim igra ili i jedni i drugi čisto profesionalno prilažu svoj dar na oltar Umjetnosti...

Čekamo što će nam se danas ponuditi ili igrači iz sjene misle da su Oslo i Amy dovoljne senzacije i za oblačnu nedjelju. Pozdrav Somaliji ma gdje bila !



p.s.
Svejedno, ne pljujte po Amy gnjide !

Ja naivac uvijek u čuda vjerovao R.I.P....

Po prvi put mi je uspjela fotografija koristeći maksimalni zoom, ja se nalazim daleko dolje na parkiralištu, još uvijek ne mogu vjerovati.



Umjesto mora jučer smo ponovo prinudno upoznavali KBC Rijeka, Lobby sorry što nisam mogao razgovarati.
Poslije smo si ipak priuštili relaksaciju mada nam želuci nisu bili baš u najboljem redu.





U Rijeci opet sunce.

Nedavno je, nakon kupovine jedne slike od strane ruskog multimilijardera Romana Abramovicha, proglašen najskupljim suvremenim slikarom.

Prije 100 godina rođen je Marshall McLuhan, prorok koji je potpuno predvidio nadolazeću prevlast elektronskog doba. Njegova je opaska o svijetu kao globalnom selu, kao uostalom o neminovnom dolasku kulture plagijata. Utjecao je na vodeće intelektualce svog vremena, a antologijska je scena kad se pojavljuje par sekundi u jednom filmu Woody Allena da objasni glavnom junaku da on nije baš tako mislio kako ga ovaj tumači, pišem po sjećanju, radnja se odvija u redu pred kinom.
Naravno, sve do otprilike njegove pedesete godine su ga gledali kao čudaka i ludog znanstvenika.

Nije po prvi put da me oduševljavaju radovi studentica, evo perfomansa jedne u akvariju, imaju izvrsne profesore, o poznatom umjetniku pedagogu neki drugi put. Doduše i Dresden je poseban, nije baš Berlin, ali...

Japan je na iznenađenje svih svjetski prvak u ženskom nogometu. Borile su se fanatično, sve od reda su poslije finala izjavljivale da je Japan zaslužio malo radosti nakon nuklearne katastrofe. Čitam da su imale i odličnu logistiku, slavilo se uz Radeberger, meni iako ne najbolje, još iz vremena DDR stipendije najdraže njemačko pivo.

Skoro pa svaki put se u Opatiji sjetim Mannove " Smrti u Veneciji ", a zadnji put mi je u Veneciji pala na pamet asocijacija, pa Venecija je uvijek puna mladih, za razliku od Opatije bajne, posebno sada kad je Opatija puna "zvjezdovitih" hotela.
Jučer smo najviše zbog frendice bili na koncertu povodom 15 godina djelovanja zbora, cure zbilja izuzetnih glasovnih mogućnosti. Na kraju koncerta je bilo loše zbog cjelodnevnog preforsiravanja i žurbe junaku ovog bloga, al eto, smrt smo odgodili za neki drugi put.
p.s.
Uživajte u haljinama

Eto zbilja na kratko pobjegoh na otok i konačno se okupah u moru jadranskom. Primjetih, a vidjet ćete na fotkama, naše cure, to doduše mogu biti i s bivših prostora, vuku na kupanje sve sa sobom, one druge samo najnužnije. U sredini konačno jedna vila koju sam uspio djelomice snimiti, oduvijek sam tvrdio da je Otok bajkovito mjesto.

Kad sam uguglao ovu tetu s jednog portala uspostavilo se da je po svemu sudeći u pitanju još jedna obična bezveznjakuša...

Nakon konačno završne sjednice ugodne temperature na vrelom asfaltu.



Pokušaj traženja hladovine predvečer u birtiji.





Eeeej, bar prividno smo preživjeli zadnji radni dan prije praznika !

Čitam, nakon zabrane lokalnih vlasti sud je ipak odlučio da može ići izložba "Heroin Kids" o djeci na heroinu. Većina fotki su odvratne, ja sam odabrao par podnošljivijih. Nitko ne sumnja u enormnu posjećenost berlinske izložbe.

Nakon dužeg vremena surfam po modnom blogu omiljene mi Njemice i razmišljam koliko je Mary popila kritika za svoj način fotografiranja, a gle je sad, zapošljava na blogu dva profesionalca, a ako se ne zagledaš u potpise teško je razlikovati njene fotke od njihovih...

Od nešto prije pet sam na nogama. Prije šest sam objavio i post al sam brzo shvatio da je besmislen poput Mirčeove poezije i odjavio ga. Loše sam, trinaestog bi trebale biti zadnje sjednice. Nezapamćeno, ove godine se okupao u moru nisam. Jedem malo, ono što mi zbilja paše. Prošli tjedan sam jeo neke školjke, oko tri puta veće od dagnji i dva puta skuplje, izuzetan doživljaj, al baterija fotića je bila mrtva. Danas ih nije bilo, morao sam se zadovoljiti škampima, nas dvoje dijelimo porciju. Uzgred, nikad mi nije bilo jasno zašto ne režu škampe na žaru, onaj dio koji priječi put mesu, danas u restoranu nisam imao škare.

A jbga, kako je krenulo ništa od ovog mog ljeta, inače nikad u ovo vrijeme mi nije padalo na pamet bavit se arhivom.
Pitate se zašto zadnja fotka, e toj mladoj Talijanki je uspjelo mene iz neposredne blizine drsko mobitelom snimiti golog, morao sam se brzinski odjenuti da je uspijem ovjekovječiti, ne uspijeva to svakom.

Poznatog kabaretista sam zamolio za odgovor na par pitanja.
Recite iskreno što mislite o našem junaku šprdnje M. ?



Sviđa li Vam se njegova poezija ?



Mislite li da je on Hrvatina ?



Je li Vam on u svojoj gluposti pomalo simpatičan ?



Što mislite o njegovoj udbaškoj prošlosti ?

Kad sam počinjao raditi ambicija mi je bila mijenjati svijet. Među prvih stotinjak postova na blogu onih davnih godina bilo je dosta "angažiranih". Rekoh jutros telefonski sindikalnom kolegi, zajebi trenutno revoluciju.

Kaže frend da su u gradu još samo gubitnici i propalice...

I na kraju koncert Tamare Obrovac naprasno završen zbog kišice...

Velika opasnost vrijeba ako mlade napredne glazbenice, sportašice etc. imaju muške trenere. Znate, putuje se, noći se po hotelima, znate... Zadnji put se balkanski primitivizam pokazao u komentarima oko boravka mažoretkinja u Tajvanu, no i u Opatiji sam čuo što naši kuloari bruje. Mislim da bi bilo korisno opet kao nekad separirati za početak muške i ženske razrede u školama, tu eventualno dopustiti učitelje drugog spola, al u uspješnim sportskim i umjetničkim društvima nikako !

Evo dočekah da i ovdje netko pohvali fotke s koncerta, naša vitae, inače jednu je pohvalio i vrhunski profesionalac .
Ne pamtim da ikad u ovo vrijeme nisam stigao pobjeći bar malo na more, to meni govori o dubini društvene krize, zatrpavaju nas administrativnim prohtjevima, da slučajno ne bismo malo disali i uživali.
Dugo nisam šetao Opatijom, čini mi se da me svaki put sve negativnije iznenadi. Svi hoteli su s većim brojem zvjezdica nego nekad, malo sam promotrio goste koji su se izvana mogli vidjeti, prva asocijacija, ako u Veneciju turisti kao u poznatom djelu Thomasa Manna odlaze umrijeti, kako drukčije bi se mogao definirati profil ovih gostiju.
Ima ipak zanimljivih dućana, drugarici su se svidjele haljine na slici, posebno lijeva, protiv blještećeg unutarnjeg kontra svjetla jednostavno još ne znam bolje fotkati.

Odmah večer nakon uspješnog koncerta u pariškoj Olimpiji japanska zvijezda je nastupila na ljetnoj pozornici u Opatiji. Svečano smo se obukli za dugo očekivani koncert.



Hvaljena predgrupa "The Illusions" je pokazala da je iluzorno od njih bilo očekivati dobro zagrijavanje. Nakon njih furiozno je startala carica Hiromi. E sad i u užem društvu su dojmovi o koncertu bili različiti, bivši bloger Mladibogart je čak nešto prije kraja napustio koncert komentirajući da je neizdrživo loš. Meni je ispočetka bio fenomenalan i neponovljiv, sredinom samo izvanredan, da bih završio s ocjenom jako dobro. Pokvarila mi je stvar s nekim kompjutorskim efektima pred kraj, no u publici su na to mlađi oduševljeno vrištali.

Prije par desetljeća je jedan naš uvaženi estetičar postavio tezu da se ne može govoriti o povijesti umjetnosti, jer bi to impliciralo dinamiku razvoja, nekakav napredak. To mi pada na pamet čitajući sadržaje naših portala. Mlađe generacije neće vjerovati, mi smo čitali ozbiljne tjednike, bilo je sjajnih novinara, a ilustracija koju prilažem je dokaz da je još ranije bilo još naprednije na našim prostorima. Naravno to suvremenici nikad neće razumjeti, jer industrija zatupljivanja u punom zaletu izvrsno funkcionira...

Nakon ranojutarnjih obveza u Rijeci seminar u Bakru. Ovaj put odlučismo malo i upoznati mjesto, provedosmo par sati na terasi jednog kafića s udobnim stolicama, marendali lignje odmah preko puta, sve fotke snimljene s dva mjesta, rekoh, da ipak objavim post prije spavanja...