Nachtfresser

Domovinski ove godine, ako što ne promjeni planiranu konstrukciju. Prije pravih kobasica školjke i morski plodovi.
Svako dobro prijateljima i dobronamjernim posjetiteljima ovog bloga u Novoj godini !

Spremajući se lagano za Njemačku, jedemo hranu koje tamo baš i neće biti. Razgovarasmo jučer u čemu je tajna dobrog gulaša, jednostavno, u mesu, ne smije se u mesnici tražiti meso za gulaš, nego okom sokolovim odabrati ono pravo.

Zanimljivo, bio ružan ili zgodan, uredan ili neuredan, sve više ljudi, poput mene uostalom, stavlja svoje autoportrete na net ili ti povjerljivo šalju pod uvjetom da daš riječ da ih nikad nećeš objaviti, ta druga galerija bi bila čak i nešto zanimljivija...

I naši i njemački portali se raspisali jutros o beskućnicima.

S druge strane kućnici koji se ne pridržavaju tradicije prežderavanja meditiraju o ogoljenom smislu.

Za kraj i od mene jedna prigodna :

Nikad od mene pravog revolucionara

Jučerašnji dan mi je zasladio veliki uspjeh mog sindikalnog konkurenta uvaženog profesora tjelesnog, dobio je kolektivni ugovor izuzetnim umijećem pregovaranja, dao je nešto, nije dobio ništa, odmah sam odgovorio na komentar u čemu bih ja bio bolji, pa izborio bih se barem za komplet žileta zauzvrat za djelatnike u školstvu, sad su ionako jeftiniji, pa tko će brijat bradu ili noge, a tko rezati vene, mogućnost izbora.

Nisu samo sindikalci zakazali, u Rijeci se vidim i Djed Mraz pravi lud.

Foto utjehe nema ni u busu, autobus se trese poput moje jutrošnje živčanosti.

p.s.
Nije sve tako crno, naša blogerica Sanja je dobila toplice od 10.siječnja, i to regularnim putem, kaže da ne može vjerovati, mora da su joj nalazi zbilja jako loši.
p.p.s.
Ja još uvijek ne mogu vjerovati da mi netko iz vlasti neće pokušati zagorčati naredne dane, dobro, u svetoj noći ću na kompu sređivati famoznu e-maticu, to odavno isplanirano, al evo, druge zlobe, iz kak bih ja rekao ministarstva u kojem rade patuljci kojima je jedni cilj staviti odgoj mladih u drugi plan, ne mogu predvidjeti...
Čestit Božić !

Uh, maloprije stigoh, strašno umoran, a smiješi se kao i neka viroza. Nisam odvjetnik, al eto zapalo me da zastupam ljude u radnim sporovima. Moraš biti hladnokrvan, vješt pregovarač i nije baš poželjno da imaš svoj stav. Kolike kurve tek moraju biti odvjetnici.
Danas nije bilo ni fotorelaksacije. Opalih jednu reda radi u busu.

Vidjeh maloprije da alexxl u postu spominje moju blogersku visost uzalud pa hitam provjeriti o čemu se radi. Moram naravno još jednom škicnuti da li su skaska i fulvus zbilja slatke, il mi se to jutros uz lindt pričinilo.
Ajd da se moji vjerni čitatelji ne bi zabrinuli prilažem i najpoznatiju tetovažu godine, do sada sam je uspješno ignorirao.

Odlazeći na jutros dogovoreni sastanak ponosno sam se i uspješno spustio niz potpuno zaleđenu nizbrdicu. Jedna kolegica iz mog naselja, kasnije sam saznao, nije bila te sreće, ovaj put je prošla bez lomova. Iz autobusa promatram ljude kako na potezu između željezničkog i autobusnog kolodvora, balansiraju i plešu po trotoaru. Ipak imam dobre tenisice, a i put od autobusnog kolostaja do sindikalnog doma nije više tako opasan pa se kao već prekaljeni ledoljubac laćam fotića, naravno okidajući na nezaleđenim oazama.



U sindikalnom domu opet ugodno iznenađenje, nema grijanja, prošli put nije samo bilo svjetla u veceu. Ipak ja vodim sastanak, uspio sam ga završiti za rekordnih sat vremena, svi smo sjedili smiješno ubundani, a onda trk toplim domovima. Moramo se nekako utješiti, a utjehe nema u vodi, onako smrznutom ni u pivu

p.s.
Bez brige, odledio sam se i nadoknađujem propuštenu tekućinu
p.p.s. i dodatak
Blogerica s kojom sam nekad davno, davno, ovdje počinjao, izuzetno pozitivno iznenađen informacijom...

Za razliku od nekih moja limuzina nije pretjerano stradala. Samo jedan pad vidio na ledu na putu do dućana i nazad. Led s krova tresnuo ispred djeteta na sanjkama. Nedjelja je.

Nisam se previše trudio oko fotki jer ne uživam, dvije s datumima sam i posudio od papalagi, na trećoj se herojski uz brdo penje naša limuzina, nije to jučer baš svatko mogao, a na zadnjoj je zabilježena nezgoda kod čišćenja prozora u potkrovlju.

Jučerašnji odlazak iz škole :

Isčekivanje busa uz bateriju na fotiću koja samo što nije crkla, poslije treće fotke i je, a onda je i bus stigao :

Kraj je godine, svode se računi, biraju najbolji, u ovoj kategoriji je došlo do promjene, Kim Kardashian je glasovima stručnjaka pomela dosad neprikosnovenu Je Lo i ostalu konkurenciju...

Upoznao sam je i live krajem veljače u Zagrebu. Izuzetno simpatična i otvorena blogerica. Sredinom prosinca u dugom razgovoru saznajem da se izgleda za duže vrijeme odrekla ne samo bloga nego i interneta. Život joj je u toj odluci prilično pomogao kao i cinizam mlade demokracije.
Bez obzira na sve ironično intonirane članke o vezama posredstvom interneta naše prijateljstvo nesmetano i neprekidno i dalje traje.

(slika je iz arhive, veljača 2010)

Zima je uglavnom protjerala atraktivnost s Korza, samo štandovi, kuhano vino i vlakić djeda Mraza za kojim trčkaraju zabundane mame. Kafići su puni, a ako ti netko ipak privuče pogled, u trendu je brzo hodanje, a moj fotić se jako polako bistri, skoro sporije od njegovog gazde ujutro.

I to roman one najvažnije, što je dobila najkiklopa, ne naše Manistre, i to u par sati, pitka je, kompliment. Neću komentirati, bilo je i slađih stvari danas, npr. štrudla od vrganja, koju doduše nisam probao, igrom slučaja uz knjigu su mi išle krvavice koje doduše nisu tako fotogenične.

Jučer mi na obiteljskom ručku u polumraku restorana nijedna fotka nije baš uspjela osim donekle jedna roditelja. Tješim se snimanjem drveća u šetnji poslije.

Za dopunu posta gledam malo fotke s neta, najbolje su mi one sebičnih teta koje baš ništa ne žele pokazati.

Budući da su svi relevantni komentatori vidjeli post i fotke, možemo i zadnju obrisati kao i smiješni komentar uz nju.

U Njemačkoj je profesor Nijemac odbio pet minuta nakon početka sata pustiti na vece učenicu šesnaestogodišnju Turkinju, na njeno pitanje zašto, odgovorio je, zato što je Turkinja. Nerijetko na glupa pitanja i ja dajem slične odgovore, po principu kakvo pitanje takav odgovor, npr. zašto je ona dobila pet, a ja tri, zato što ona ima ljepšu frizuru danas. Čim je to došlo do javnosti profesor je suspendiran, školske vlasti su se naravno ogradile od njega, on se pismeno ispričao djevojci i njenom ocu, no u javnosti su sve glasniji i oni koji traže otkaz. Par učenica Njemica se ipak čudom čudi, pa pet minuta nakon odmora ni mi nemamo pravo na vece. U pozadini se naravno krije problem identičan našem, vecei su za vrijeme odmora velike pušione, kao uostalom i školski sustavi...
Može mi se naravno prigovoriti da relativiziram vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, no profesor, pazite sad, predaje ljudska prava, možda je samo htio dati primjer koji će učenici dobro upamtiti, sad zahvaljujući ustrojstvu društva sigurno hoće.

Sa sirom, danas se ponovo pokazalo da su mi često najnaporniji dani bez nastave, svejedno nije sve s papira obavljeno, stan nije usisan. Jedina relaksacija te daljinske, što bi jedna teta ovdje rekla, neoštre fotke. Jednom je bivši naš johny rekao, bolje zvuče na koncertu naše raštimane gitare, nego bregino studijsko savršenstvo

Nisu crnobijele fotografije, navodim čisto da se netko ne bi zabunio...

Klasično priređeno, naravno maslinovo, kocka "zdrave" juhe, svježi narezani feferon unutra, ne trljati poslije rezanja oči, malo vina, još uvijek nismo tako dobri da pivo trošimo na kuhanje , mljac.

Ha,ha, zanimljivi komentari čitateljki na zadnji uradak na modnom blogu, uglavnom pakosni, jedna teta kaže da je vuče na modne hitove jehovinih svjedoka. A ja opet čudan, lajkam, meni se baš sviđa...(blog stilinberlin, skinuto s fejsa).

Kiša me uvijek tjera u depresiju, pa sam mislio nakon posla, nema šanse da vadim fotić i da u nečemu danas uživam. Ipak prvo predomišljanje na Mrtvom kanalu.

Na Korzu su postavljeni štandovi. Uz jedan me zaustavio miris, već sam probao doma i moram priznati, dugo bolju slaninu nisam jeo, 60 kn/kg.

Teta za štandom voli komunicirati pa sam uzaludno pokušao izboriti recept za nešto drugo što mi je privuklo pozornost, ako ništa naziv ajvara je marketinški super, uspio sam samo saznati da se radi od zelenih paprika i neke neuobičajene sastojke, kaže da je recept 2007. zaštićen odnosno patentiran.

I na kraju, pred vratima stana, nešto raste li raste

Ima dana kad se teško sjetiti nečeg dobrog...

Evo doživjeli smo i to da na HTV-u vidimo necenzuriranu verziju Bertoluccijevih "Sanjara" s Evom Green i njenom frizurom koja slijedi trend neprežaljene Marie Schneider, dotičnu je isto tako Bertolucci razotkrio. Eva me podsjetila da valjda barem godinu dana nisam bio na stranici gothic kraljice i vidi vraga, isti partner, nema nekih promjena još uvijek puši, održava intimnu higijenu ...
I porno svijetom zna vladati rutina svakodnevice...

Jučer ujutro krenuli smo bezbrižno u Zagreb. Cesta nije djelovala najprivlačije, ipak mi u autu s novim zimskim gumama smo guštali gledajući uz put mladi par kako proučava na minusu stavljanje lanaca na auto.

Pred Zagrebom posljednje osvježenje prije sastanka na kojem sam uvidio da ponovo jača moja remetilačka manjinska linija, protiv sindikalnog jedinstva po svaku cijenu.

Nakon sjednice prvo smo išli u Mitnicu, popraviti ukus jučerašnjeg roštilja, priznajem uspješno, za razliku od neuspješnog fotkanja jednog dekoltea.

Prijatelj mi je operiran u najsuvremenijoj bolnici na Dubravi, ipak nakon posjeta je ostao gorak ukus u ustima.

Društvo ga je pokušalo isprati neuspješnim šopingiranjem, ja sam se opskrbio pivom, sjedio na klupi i meditirao gledajući u trgovačko nebo, na kraju su mi se i anđeli ukazali.


Slijedi povratak u mrak i rutinska vožnja po snijegu domu svom...

Ipak smo kupili i stavili zimske gume, sutra u zoru ih već isprobavamo putem u metropolu. Išli smo proslaviti navodno najboljim roštiljem regije u Lovorci. Mogu samo reći, nije katastrofa, ali pamtim i znatno bolje.

Kao što je već i navikao i jučer je protiv privatizacije hrvatskih voda riječki buntovnik Marin Miočić Stošić prosvjedovao sam. Podršku su mu ovaj put bili najavili Laburisti, urbanisti, udruga za građansku poslušnost Marijana Vejvode, te predstavnici učenika i studenata no sudeći po članku u večernjem listu pojavio se nije nitko. Treba ipak uzeti u obzir da je bilo hladno, iako, kad sam nakon radnog vremena prošetao njim, Korzo je bio pun ljudi, najviše onih koji su tražili poklone za svoje najmilije.

Nisam stigao na prosvjed, okinuo par fotki reda radi.

Svojevremeno sam se odrekao cipela, jer ih je trebalo glancati, život provedoh u tenisicama i sada doživjeh da su prljave šuze u trendu. Neka, lajkam !

p.s.
Slike skidam sa stranice stilinberlin na fejsu, na stranici zeit.de su ih svojevremeno proglasili najčitanijim uličnim modnim blogom.

Povezana je s drskošću kod političara, hrabrošću u modi. Nije poželjna u čorbama.


p.s.
Umalo u ovoj žurbi zaboravih, zamoljen sam za objavu, sutra u 11 sati na riječkom Korzu ispred radio Rijeke Marin Miočić Stošić i udruga Vox organiziraju prosvjed i potpisivanje peticije protiv najavljene privatizacije hrvatskih voda.
p.p.s.
Prva fotka ponovo skinuta s njemačkog modnog bloga.