Marketing
Zemlja (smrz)znanja
Odlazeći na jutros dogovoreni sastanak ponosno sam se i uspješno spustio niz potpuno zaleđenu nizbrdicu. Jedna kolegica iz mog naselja, kasnije sam saznao, nije bila te sreće, ovaj put je prošla bez lomova. Iz autobusa promatram ljude kako na potezu između željezničkog i autobusnog kolodvora, balansiraju i plešu po trotoaru. Ipak imam dobre tenisice, a i put od autobusnog kolostaja do sindikalnog doma nije više tako opasan pa se kao već prekaljeni ledoljubac laćam fotića, naravno okidajući na nezaleđenim oazama.
U sindikalnom domu opet ugodno iznenađenje, nema grijanja, prošli put nije samo bilo svjetla u veceu. Ipak ja vodim sastanak, uspio sam ga završiti za rekordnih sat vremena, svi smo sjedili smiješno ubundani, a onda trk toplim domovima. Moramo se nekako utješiti, a utjehe nema u vodi, onako smrznutom ni u pivu 
p.s.
Bez brige, odledio sam se i nadoknađujem propuštenu tekućinu 
p.p.s. i dodatak
Blogerica s kojom sam nekad davno, davno, ovdje počinjao, izuzetno pozitivno iznenađen informacijom...
Post je objavljen 20.12.2010. u 17:27 sati.