Nachtfresser

Ovaj put moj današnji sportski izbor...

Mediji pod kontrolom, cenzura ponovo i na netu, bježim jutros na modne stranice...

U suštini sam jako lijen. Kao student sam u originalu čitao „Seelenarbeit“ Martina Walsera, nisam razumio ključnu riječ, glavni junak profesionalni vozač ima veliki problem, nisam shvatio s čim, nije mi se dalo dva koraka do rječnika, stalno razmišlja o nekoj stvari, tek pred kraj sam shvatio da se radi o problemima s probavom, pa sam se morao vratiti i ponovo čitati neke odlomke čiju bit nisam razumio. Nasmijalo me kad je osvanuo naš prijevod romana „Rad na duši“. Ja sam svoj rad na duši jutros uspješno obavio
Ne pitajte zašto ova ilustracija, konkretan rad na duši baš i ne guštam gledati

Hajmo napraviti post, za naljutiti svoje blog prijateljice, ova bi mi eventualno danas bila najzanimljivija za skidanje

Vidim po prethodnom postu da vas baš ne zanimaju ozbiljne teme pa nastavljam u revijalnom tonu

Bez obzira što moj novi prijatelj alexxl o tome pisao. Majstori manipulacije su odradili svoje, podučavam velike sindikate kak se prosvjeduje,. patuljci pojma nemaju. Dotični bloger je legenda,ali na svim fotkama što je moja drugarica napravila, prevelik mi trbuh, pa slijedi cenzura.Treći sindikat po veličini, al u javnosti se može braniti stav da osam odabranih sindikata bez nas može pregovarati, naj su mi likovi iz večernjeg, jutarnji se barem ne obazire na prosvjede.




Naravno da sam u toplicama na skupu snimio meni najzgodnije kupaće

Uoči svakog puta sjetim se kako je Pupačić skončao...

Možete vidjeti sutra na ovoj adresi kako prosvjeduje sindikat koji se do sada jedini dokazao u organizacijama prosvjeda, treći ili četvrti po broju članova u javnim ili državnim službama, a drznici ga dopisom pokušavaju isključiti iz pregovora o materijalnim pravima zaposlenika, oni sad čak i biraju pogodne sindikate za pregovore, odabrali osam sebi dragih sindikata, može i sa par stotina članova, naspram skoro 9000
www.sindikat-preporod.hr
Na istoj adresi me poslije možete počastiti pićem, mislim u nekom obližnjem kafiću
Utješiti me jer se hren neće oporaviti, a to mi je skoro isto toliko važno kao materijalna prava...
p.s.
Stalno mi zvoni mobitel, vidjeh sad da zaboravih fotku neprežaljene biljke:

Rus Grigori Perelman je još 2002. riješio jedan od "matematičkih problema tisućljeća", nakon što je više stručnih timova potvrdilo njegovo rješenje kao točno trebao je primiti nagradu od milijun dolara što je on odbio izjavivši da ga se ne smeta, on ima sve što mu treba. Živi sa mamom, a susjeda je novinarima rekla da u svojoj sobi ima samo stol, stolicu i krevet.
Na forumu je jedan sudionik izjavio da je matematika samo filozofija sazdana na ljudskoj logici i nema nikakve veze s ustrojstvom prirode, teško sam štivo imao danas za rano ujutro...

Katastrofa na što je spao moj omiljeni modni blog, al sad se barem autorice plaća...

Mislim da je to prvi put, uvijek sam slične fotke Paris i ekipe prvi objavljivao, al eto, ovaj put i Jutarnji prije, puno vremena mi oduzima organizacija prosvjeda u petak

Cijeli život me se pogrešno procjenjuje, kad sam počeo raditi bila je priča da sam na heroinu, a ja iglu ne mogu ni vidjeti, prije par godina sam čuo da padam na donje rublje, a meni je to samo nužno zlo. Pedantni Nijemci su godinu dana istraživali najomiljenije modele za dotično i evo rezultata, sa svojim staromodnim boksericama sam očito van svih trendova

Ma tko to samo nalazi i plaća te državne "umjetnike", prvo sam se u Lici zgražavao, sad i u Virovitici.

Baš kad sam dobio šahovsko priznanje, morao sam otkazati klubu nastup ovaj vikend, druga liga, u petak prosvjedujemo u Zagrebu, a onda skup u Tuhelju, sustav se sve više razgolićava...

Riječ koju u Hrvatskoj nitko ne zna prevesti, naslov Walserovog romana, ja znam, al sam skup, to je opisano na prvoj današnjoj fotki, na drugoj podsjetnik da sam otišao k vragu, počela stizati priznanja...

Radni vikend na Otoku, očišćen vrt, zarastao preko zime, jelo se po restoranima, dosadna ponuda...

Veliki svjetski fotograf snimljen s leđa od svoje kolegice...

Dvoboj na sutrašnjoj londonskoj aukciji, koja će fotografija dostići višu cijenu...


p.s.
Pozdrav onima koji su zaslužni da sam već u pet morao biti na nogama, i ja njima sve naj želim

Ne služe na terasi, i mačka je tužna.

Nakon cjelodnevne torture dežurstva neplaćene državne mature doma jest,nee ?

E sad fali već gitara...

Ma odoh ipak skroz u narančasto, proljeće je valjda počelo.

Snimljeno danas na riječkom Korzu.

Rasprostranjenost FKK ili kulture golog tijela, po narodski nudizma, u bivšem DDR-u je uvijek bio enigma za sve. Čitam jutros komičan esej, kako su se ljudi tamo forsiranjem golog kupanja suprotstavljali diktaturi režima. Ha,ha, nitko nije ni pomislio da su ljudi tamo možda imali samo zdrav odnos prema tijelu, eto mlad i naivan kao njihov stipendist sam takav dojam stekao. Drukčije je to bilo na licemjernom Zapadu ili konzervativnoj Hrvatskoj gdje je oduvijek najvažnije imati nekakve krpice na sebi.

Imam dosta prijateljica vegetarijanki, jedna od njih je primjetila da nije fer, ne vidi se što je naša vegetarijanka jela na zadnjoj fešti, ne bojte se nije izgladnjela, a tu tortu smo i mi ostali s uživanjem jeli, ja sam prečuo da je soja u kremi. Budući da sam vizualni tip, a i pratim suvremenu filozofiju naravno da sam promišljao vezu između dva pojma u naslovu.

Loveći sunce završili smo jučer u Kostreni, točnije rečeno na Žurkovu. sve prepuno ljudi, ali kakvih, svaki drugi sliku svoju ljubi. Uspjeli smo zauzeti jedan stol gostilne vani i što nas je dočekalo, spora posluga, užasna pizza, visoke cijene. Naplaćuje se pogled, a on je, ako izuzmeš prolaznike, zbilja poseban. Treba se malim zadovoljiti, dok mi nedjeljom ustanemo, otok postane predaleko...

...Sinoć kod mene u stanu. Kći mesara, inače vegetarijanka, donijela je najbolje kobasice u gradu, na fotki su što ona kaže suhe, mokre su još bolje, ali ne tako fotogenične. Po prvi put sam u javnosti demonstrirao novosklepani okvir za naočale, moj izum, stari je puknuo.

"I trebaju nas se bojati", upamtio sam riječi jedne pripadnice berlinske Ljevice kad su došli u Berlinu na vlast u koaliciji sa socijaldemokratima. Dobili su između ostalog sektor zdravstva i sad po uzoru na Dansku uvode sustav smajlića, prodavnice hrane i restorani bit će kontrolirani i oni koji odgovaraju najstrožim higijenskim uvjetima bit će nagrađeni smajlićima.

Stresan dan, puno toga sam danas trebao organizirati, rekoh si u jednom momentu, stani malo, pa zaslužio si pivo na svojoj omiljenoj terasi, na suncu, nijedna obveza neće pobjeći. Dok sam ispijao pivo, jedna djevojka je u daljini nepomična meditirala uz more, ovo je maksimalno foto približavanje, jedan galeb joj se čudom čudio.


p.s.
Snimio sam i prvu ovosezonsku guzu, al je izgleda na blogu trenutno antiguzna atmosfera pa ću pričekati

Ne znam kako bih drukčije nazvao jedan od najnovijih pariških modnih trendova.


Ipak tu i tamo se nazre zračak života.

Vidim Njemačka bruji o jednom od trenera atletske reprezentacije, on je nekad bio ona i to jako uspješna ona kao sportašica.


p.s.
Dugo je trajalo bez problema s objavljivanjem postova...

Čitam jutros iznimno zanimljiv intervju s Patti Smith (63), rock ikonom, ženom što bi ona rekla, s najviše mrtvih prijatelja i ljubavnika. Zato kaže i nema vremena za boga, jer večeri i noći koristi za komunikaciju s njima...

Izuzetno dobro posjećena tiskovna konferencija o problematičnoj izvedbi državne mature, sagledano iz više kuteva. Pratite informativni program, nazočni su bili i djelatnici hrvatske dalekovidnice i dvaju lokalnih odnosno županijskih televizija, već smo bili u vijestima oko dva popodne, jako dobar prilog.

Vjerne čitateljke i ini znaju da pratim redovito jedan berlinski modni blog. Simpatična mi bila ideja, na ulici snimaju najzanimljivije odjevene osobe. Međutim otkrili su ih i na portalu zeit.de, sad putuju i fotkaju i po ostalim europskim velegradovima, a sve mi sve manje sliči na uličnu modu...

Prodala nam je auto, dok je još čist i ja iskoristih i napravih auto.

U Slavoniji su nas ovaj vikend osim traktorskim barikadama ugostili i domaćim čvarcima i ostalom nezdravom hranom.


No nisu tamo samo domaćini gurmani:

Vratio sam se.

Ne slušam narodnjake, u svojoj kolekciji ploča, koja je prije rata brojala blizu tisuću, imam samo jednu narodnu, koju je Izet na partiju jedne pijane noći ostavio, nekog Mitra Mirića, ploča nikad poslušana. Ipak prije svakog puta skoro tradicionalno poslušam jedan, koji mi je davnih dana ušao u uho.

Ako sretno prebrodimo snježne mećave Gorskog Kotara vraćam se u nedjelju.

Hajde na hrvatskom blogu da ja to valjda prvi zabilježim, nije bio loš pisac ni slikar, čitalo ga se, sjećam se onog antologijskog kad cure u čamcu vrište "Peni se !", no kao čovjek i po političkom uvjerenju je bio gad, u jednom od zadnjih intervjua je ponovio više puta rečenice o prijatelju Igoru Mandiću i bivšem prijatelju Arsenu Dediću, meni je Arsen uvijek bio draži od njih dvojice.

Već sam pisao o tome da sam za vrijeme rata na netu pisao i objavljivao isključivo na njemačkom jeziku i kako sam se lijepo iznenadio kad sam se jednog dana, spremajući se na doček nove godine, ugledao na programu arte renomiranog francuskog pjesnika kako recitira moju pjesmu kao svoju.
Na fejsu sam u dosta grupa vezanih uz umjetnost. Na više njih svoje slike dodaje jedan nepoznat kvalitetan umjetnik očito željan pozornosti. Međutim ako napišem njegovo ime i objavim njegov rad može me izgooglati i tužiti, ovako vjerojatno nikad neće doći do mog bloga, a i praktično je osuđen na anonimu.

Nijemce kao goste vodimo obično u najbolji riblji restaurant, kad plate reklamu reći ćemo koji. Uglavnom se razmišlja o kombinacijama sa škampima i krupnim ribama :

...no ja se kao i u većini drugih stvari zadovoljim s malim:

Red je da i salata bude u bojama.

Napravio sam jučer i više seksi fotografija, al čekam one nepozvane što prate ovaj blog da malo otkače

Prvo posao :

Šetnja Korzom u središtu grada i ugodno iznenađenje :

More biti da i vi znate danielu :

Duhovit je, njegove kreacije i modeli me uvijek nasmiju, ovo je iz još aktualne zimske kolekcije:

Tak nekako pita bocaccio u zadnjem komentaru, pa jednostavno zato da osim prijatelja i svaka zvijer ostavi svoj trag.
Najviše što sam od bloga dobio su istinska druženja pa upoznavanja te prestanak par tih tih istih, nakon prepoznavanja. To što mnogi ovdje misle da to nije istinski život, pa barem ja sam kao mladac "istinski živio", kraj srednje škole i sve godine studija , daleko od kuće, za razliku od ovih maci papučarki i papučara koji gledaju samo kako napakostiti, te znam procijeniti, meni ovu ekipu s kojom se nalazim ne možete ukrasti, zasad banda zlobna samo jedan skalp ima...
ps.
Još jedna trivijalna fotka zbog kakvih me intelektukci preziru :