Prije par dana sam pratio zanimljivu raspravu na jednom inozemnom forumu, naime jedna feministička organizacija je tražila zabranu internet stranica koje vidljivo prelaze granice poniženja njihovih aktera. Smatrao sam da bi rasprava o tome bila presmjela na blogu u jednoj od zemalja seljaka brdovitog Balkana, al vidim da je kinkykolumnistica proširila granice borbe pa se priključujem. Evo i prilažem jednu čedniju sliku gdje je očito pređena granica poniženja, svejedno je za mene bitnije pitanje, da li se, nazovimo je modelom, s tim suglasila i koliko je novaca za to maltretiranje uzela. Ljudi su čudna sorta...

Moja drugarica se javlja mladom nagrađenom piscu :» Nisam još pročitala tvoju knjigu, al namjeravam.» On joj odgovara :»Nemoj čitati to sranje.»

Prijatelju i kolegi mi je bolje. Srušio se ispred kuće, infarkt, pa koma. Kažu da je kad je nakon svega počeo funkcionirati rekao :»Može kava.» Nadam se da će moći i više i da ćemo još koji put, kao više puta ranije, zasjesti.

Šutke se brijem
Slušam loše vijesti
Valja meni van

Umjetnost treba izgledati opako, otprilike kao dnevni boravak jednog darkera, kaže mladi berlinski umjetnik koji se već nalazi u katalozima suvremene umjetnosti !?

Jedna od zanimljivijih suvremenih umjetnica je moja vršnjakinja Rineke Dijkstra. Ne volim je, no cijenim njenu otvoreno izraženu perverznost na skoro svim slikama, svašta bi joj se moglo pripisati, od pedofilije, ljubavi prema izlučevinama, uniformiranim vojacima, da ne nabrajam dalje...

Nakon važnih sastanaka obično završimo na zajedničkom ručku. Jučer je u neku ruku bio i povijesni sastanak, donijeli smo odluku o ujedinjenju dva manjinska prosvjetna sindikata i zajedničko pristupanje Nezavisnim sindikatima Krešimira Severa, istinskog hrvatskog sindikalnog leadera.
Za ručkom obično sjedim uz kolegu iz Siska, prošli put me spasio, dobio sam loše pečenje,same kosti, on je iz torbe izvukao izvrsne domaće kobasice vlastite proizvodnje, odmah su nestale. Priču za stolom sam ovaj put započeo ja, rekao sam da nisam prošao sistematski i da mi je zabranjeno baš sve što volim jesti. Kolega iz Siska je rekao, da u to ime nazdravimo s malo kulena kao predjelom, naravno da ga je imao u torbi, takve se ne može kupiti.
U vlaku za Rijeku tradicionalno nastavljam ritual poslijesjedničkog opijanja. Upoznajem dva tipa, na prvi pogled djeluju mutno, oprezan sam, međutim ne mogu ne ispričati kulen priču i pripomenuti da kulenova seka ne može biti ravna vrhunskom kulenu. Čovjek ide do svoje torbe, inzistira da mi daruje svoju kulenovu seku. Ne sjećam se kad sam na ovakav način dobio dar.
Evo baš sam je maloprije rezuckao za doručak, ljudi moji, kako dobro. Zdrava prehrana će pričekati.

Užas, sutra sistematski, mrzim ambulante i doktore, da se mene pita, ja bih državi uštedio za svoj pregled. Uopće me ne zanima koliko sam bolestan.
dodatak: preumoran sam a rano ujutro moram u metropolu, dva dana bez posta, ako preživim ću vjerojatno oko 15 piti pivo ili ispod repa ili kasnije na kolodvoru, vidim na netu da po novom vlak ide tek iza 17 nazad. pregled je bio naporniji, rezultati manje tragični nego što sam mislio :P

kupaju se ljudi, što prijatelj reče, rad je stvorio majmuna.

Dugo nisam imao gore probleme sa stranicom ovdje, nego kad sam shvativši jednu ideju krenuo u rekonstrukciju. U jednom momentu sam izgubio baš sve osim tekstova. Prvi put sam se nasmijao, vidio o čemu pišu moji blog prijtelji. Pejstam:
· 16.04. Lutam...
· 16.04. ne mogu ne misliti na ono o čemu nismo pričale
· 16.04. smetlari se igraju smećem
· 16.04. iza podsvijesti lijevo pa par katova dolje
· 16.04. SLOMLJENI HEROJI
· 15.04. Nedjelja
· 15.04. zAŠTO MUŽJACI SISAVACA IMAJU BRADAVICE NA GRUDIMA?
· 15.04. - bez naslova -
· 15.04. kraljica sudopera
· 14.04. ZA SVE OVE GODINE
· 14.04. Dajem u dobre ruke - rečenice koje ne uspijevam uobličiti u priče
· 14.04. Light me
· 14.04. Lutkarska predstava
· 14.04. zabranjena ljubav
· 14.04. posrednik
· 13.04. savjet+apel
· 13.04. CRTA
· 13.04. Dario Dž.
· 13.04. petak 13.
· 13.04. Jedna noć u gradu grijeha, part two

Završio dvodnevni festival blogerske književnosti u Rijeci. Malo i ogovarali npr. manistri i meni se sviđa kinkykolumnistica, wall i ja se mimoilazimo u komentarima kod xiole, s tim da nam je on objasnio i drugo značenje njenog nicka, poni je snimio film, prikazao ga sinoć kod mene u stanu, zeko zna je dvometraš, htv nas snimao za šankom i u birtiji, tko zna u kojim ladicama će to završiti, ako koga zanima, festival sam dnevno potpuno subjektivno pratio na x portalu, uspio sam zadnju večer napraviti dva snimka prije nego što mi je baterija crkla, neuspješan s wallom i obrisima porta i misericordie, objavljujem ovdje, na x portalu je portret echoe iz profila, nikad nije voljela kad je se tako slika...

http://www.xportal.hr/vijest/festival-blog-knji%C5%BEevnosti-margine/3812.aspx

Vrućine su sve gore. Preznojavam se u potkrovlju. Blago onima što su ovaj vikend pobjegli u prirodu ili se na bilo koji način rekreiraju.

Konačno je umro književnik Kurt Vonnegut. Sam je rekao da njegov život traje malo predugo. Nije se ubio da svojoj djeci ne bi dao loš primjer. Mislim da se nitko nije približio tako blizu tajni smrti kao on svojim romanom «Galapagos», jednim od rijetkih djela za koja moram priznati da su me suštinski promijenila.

Moj omiljenovi glumac iz mladih dana majmun Cheeta je proslavio 75.rođendan. Najpoznatije su mu uloge iz filmova o Tarzanu. Još nije dobio svoju zvijezdu na hollywoodskoj Šetnici slavnih, razmišljam da ga nominiram za opatijsku Šetnicu.

-berlinske razglednice-

Spavati tamo
Ne utjecati ovdje
Svi potpisuju.

-berlinske razglednice-

Spomenik šuti
Idealizam snuje
Teatar tu je.

Nemam balkon pa sam izašao popiti pivo na suncu, ispred višekatnice u kojoj stanujem. Gledam zgrade, samo na jednom balkonu se kafeniše, ostale zauzima oprano rublje. To sam već jednom napisao bila u Berlinu razlika između Istoka i Zapada, na Zapadu se na balkonima moglo sjediti, na većima i roštiljati. Gdje su sušili rublje ostala mi je tajna.

Konačno šunka
Zeko se zaigrao
Teški su dani

Što ti je radoznalost. Na stranici webstats.motigo.com sam pronašao i ugradio si na blog nevidljivi brojač koji precizno locira posjetitelje, jedino xiolu iz meni nepoznatih razloga ne uspije locirati. Prije par dana sam primjetio redovite posjete iz cvjetnog naselja u Zg, al baš nikad kad sam ja na blogu. E danas sam se zatekao u pravo vrijeme, otkrio tko me od tamo posjećuje, i, iako je ne poznajem, razveselilo me.

nije ovdje imao nikakvu šansu...

...obračunati s prošlošću. Jučer je na tradicionalnom učeničkom danu Prve sušačke gimnazije u Rijeci, koji opstaje zahvaljujući golemom trudu kooordinatorice profesorice i učenicima koordinatorima, zaduženim za pojedine razrede, gošća događanja, blogerica pjesnikinja zlo , koja je pohodila istu gimnaziju, pročitala pjesmu, posvećenu bivšoj profesorici, zgužvala je i bacila u koš za smeće...

Nakon što sam izvjestio društvo da je jutros, nakon najnovijeg prebrojavanja članstva, sindikat u čijem sam čelništvu napokon ušao u pregovarački odbor za osnovno školstvo, jedan kolega je komentirao da će sad i nas pokušati kupiti. Odgovorio sam smijući se da sam ja preskup, ništa ispod starinske renovirane kuće uz more. To mi je dalo ideju za pitanje o neostvarenim snovima, što bi vas «moglo kupiti»?!

Mirno je more
Oluja bjesni iza
U tim srcima.

Prije desetak godina sam u Aachenu naletio na dućan u kojem se prodaju samo četkice za brijanje i to sve ručne odnosno unikatne izrade. Nisu bile preskupe, kupio sam si jednu koja mi se svidjela. Drvo je kvalitetno, izuzetno se drži. Već bi mi bilo vrijeme razmišljati o novoj, al mi se više nikako ne da kupovati ove serijske...

te zabave nekad i sad
sve veći kič, sve veći jad...