Nachtfresser

Oni što nas znaju ne bi vjerovali, izgleda da je sike uspio skrpati dnodnevni razredni izlet, sad u subotu i nedjelju, u ljubljanu u onaj vodeni centar, ja se svejedno do zadnjeg momenta ne pakiram...

Ljudi, ova tri dana vjerojatno nećete pročitati ništa pretjerano suvislo od mene. Danas sam ustao oko šest, iduća dva dana ustajem oko pet, dežuran sam na nacionalnim ispitima. Najveći neprijatelj mi se ne bi sjetio tako nešto smjestiti u situaciji kad bi 80 posto sretno udanih kraljevstvo dale da rade samo jutarnju smjenu. O stanju u školstvu i svom tom licemjerju ću možda ponovo pisati idući tjedan, kad se naspavam...

Puno je danas bilo nepravdi oko pohvaljivanja maturanata na zadnjim sjednicama. Nisam reagirao, imam druge prioritete. Koga još zanimaju pohvaljeni učenici, osim nastavničkih vijeća...Selma, jasno da si trebala dobiti tu pohvalu ;)

Sumrak lijepih guza
Vrijeme bluesa
Gitara plače za nas

Zašto svi vire ? Kao da ćemo iza zastora otkriti nešto neviđeno...

Vidim članke na raznim portalima, skoro svi autori blagonaklono gledaju na današnju norijadu, divljanje na zadnji školski dan hrvatskih maturanata. U školama su osim hodnika i namještaja žrtve uglavnom mlađi učenici, na gradskim trgovima bogami i stariji građani. Samo čekam da neka mačka strada, pa da se oglasi za društvo za zaštitu životinja, za ostale žrtve nema tko brinuti. Pamtim svoj zadnji dan, mi smo se isto izdivljali zadnji dan po gradskim ulicama, al bez brašna, octa i sličnih maloumnih rekvizita. Uzgred, i mogli smo puno više popiti, nije bilo rigotine, skoro na svakom kutu.

Znate u čemu je tajna uspjeha američkog načina životu, svi piju coca colu ili pepsi colu i vjeruju da ne postoji bolje cola piće na svijetu, ja na putu u jutarnjim trezvenim satima prije sastanaka pijem coctu, al ja nisam amerikanac. Warhol je shvatio da građani očajnički trebaju idole pa im ih je umnožavao. Imao je i svog dvojnika da bi istovremeno mogao biti nazočan u medijima različitih krajeva države.
Che majice su masovni znak prepoznavanja pobunjenika i nezadovoljnika u svijetu, i ja ih imam nekoliko. Zna li itko koliko je žena i koliko djece Che imao, po mojim podacima ispada da se u pauzama oružanih pobuna samo seksao. Marilyn je falsificirala priču o svom djetinjstvu, da bi u konačnici masovnoj kulturi, boginji suvremenog svijeta, bila predstavljena kao još veća žrtva no što je stvarno bila. Otvorite "Erdinger" pivo, u Bavarskoj ga nekoliko najcjenjenijih ljudi preferira...

href="http://ima

zanimljivo, skoro uvijek mi se svide svjetlozelene čarape.

Govorili su mi da kad prvi put jedeš nešto u godini zaželiš želju i da će mi se ta želja u toj godini ispuniti, moram priznati da je to prilično funkcioniralo. Ako nešto jedeš prvi put u životu, može biti nešto duži rok ispunjenja. Ja sam danas prvi put jeo guščiju paštetu i prvi put nisam zaželio ništa vezano uz seks. A pašteta ko pašteta...

tko danas nije pobjegao u prirodu, magarac je bio...

U četvrtak odlazi još jedna generacija učenika. Žao mi je zbog Tamare, još par njih, a i onih koji dolaze.

ništa se ne događa
plesni pokušaj
ma jebite se djeco

Gdje prestaje umjetnost, a počinje pedofilija? David Hamilton je jedan od najpoznatijih fotografa današnjice. Kao mlad profesor sam prikazao njegov film "Priča o Lauri M." sinhroniziran na njemački u školi, par roditelja je protestiralo kod ravnatelja. Na susretu povodom deset godina mature bivša učenica mi je rekla da se nikad nije toliko naprezala, ne bi li razumjela tekst. Koliko znam Hamilton je imao samo jednu zabranu izložbe i to u Francuskoj. Njegovo ime je u svim relevantnim svjetskim enciklopedijama.

Možda niste znali, sad znate, poznati bloger poni je postao veliki filmaš. Jučer je snimao u Rijeci, trebali smo se vidjeti, al sam ja bio bolestan. Rekao je, dobro, al ozdravi za sutrašnju jutarnju kavu oko 14.00. Potrudio sam se i donekle ozdravio, al je on ranije morao na put. Nije ni njemu lako jer mu je u pratnji stalno halterica, koja , kako sam čuo od blogerice papalagi, koja im je bila domaćin, drži sve konce u svojim rukama.

U Berlinu sam se na seminaru 1995. zatekao za vrijeme vojno redarstvene akcije u Hrvatskoj. Danas sam pronašao u dokumentima pjesmu posvećenu Therese Holzer . Švicarkinja s kojom sam tamo drugovao mi je bez krzmanja ponudila ključeve svoje vikendice u Španjolskoj «dok ludilo ne prođe». Nikad nisam racionalno odlučivao pa ni tad.
p.s. fotka iz Berlina je mnogo novijeg datuma

Ovaj put iznimno objavljujem svoj tekst objavljen danas na x portalu, želio sam o tome pisati ovdje, al blog je bio na remontu.

Na jednom blog portalu (nije teško pogoditi kojem, jer je ovaj veći opet na remontu), se na naslovnici dogodilo nešto, što sam već sretao na njemačkim virtualnim zajednicama, oplakuje se smrt mlade blogerice i njeni prijatelji nastavljaju pisati blog. Njemački primjeri nisu bili istiniti.

Zbilja je zanimljiv i pismen blog lovetowrite. I mene je u prvom momentu vijest šokirala o pogibiji blogerice u Londonu u prometnoj nesreći i brzom kremiranju. Međutim surađivao sam na nekim njemačkim virtualnim zajednicama prije nego što se blog pojavio u Hrvatskoj i bio sam oprezan, jer sam shvatio za kakav su sve publicitet ljudi spremni. No i neki na portalu su počeli nemilosrdno secirati tekstove «prijatelja» i otkrili su mnoge nelogičnosti. Strašno je, ako se ipak nešto tako dogodilo, isto tako strašna morbidna zabava ako nije. Mi na blogovima imamo neke zbilja ozbiljno bolesne osobe i u stvarnom i u prenesenom značenju riječi. Ovakve igre, ne ulazim u istinitost aktualne, su nedopustive. Slučaje zlouporabe bih ja i zakonski kažnjavao. Vodi se tamo na naslovnici i diskusija o dostupnosti lozinke, moja lozinka stoji na poznatom mjestu supatnici, i ako bi se takva vijest objavila na mom blogu, vjerojatno bi bila istinita.
Međutim ako je vijest istinita, ispričavam se i želim iskrenu sućut baki i djedu jako pismene cure.

Umalo se uguših danas, a prolaznici to s nerazumijevanjem i znatiželjom gledaju. Oduvijek sam to baš tako zamišljao.

Izašao je novi udžbenik njemačkog za srednje škole, prepun šarenih slikica. Čim bude odobren prelazim na njega

muka mi od radnog tjedna...

Nikad nisam razumio, a uvijek branio budale. Sjećam se da je i Matvejević svojevremeno branio četnika Šešelja, nije se onda znalo da je četnik.

Držimo nikad bolje posjećenu sindikalnu pressicu, dvije televizije, sve najvažnije novine, radio Rijeka...Meni odjednom počinju stizati poruke, novinari primjećuju da gledam u mobitel dok kolega govori, ova jedna koja me non stop gleda misli, vidi kako društven tip. U stvarnosti moj razred nema dva sata i sve tri poruke su na isti kalup :»Razredniče, ja bih morala ići...»

Kao malom išao mi je šah, poznata šahistica i glumica (S.S.B.) me čak proglasila najvećim talentom one države. Vrlo brzo mi se ukazala prilika na simultanci igrati s tadašnjim prvakom svijeta Tigranom Petrosjanom. Nakon par poteza organizator mi je došao i rekao da bi šampion samnom kao najmlađim bio voljan remizirati. «Ne može remi sad kad je pogriješio», odbrusio sam ja i poslije naravno izgubio.
Jači od mene u pionirskoj konkurenciji bio je današnji velemajstor i jedan od pedeset najjačih u svijetu Predrag Nikolić. Na jednom turniru sam ga mogao pobjedom u zadnjem kolu dostići. Trener mi je rekao da s njim moram igrati sporije i promišljenije nego inače, da on ne nasjeda na efektne fore, kakvima obično dobivam partije. I vidi vraga, naleti on meni, no ja se sav zbunio, riječi mi trenerove u glavi, trošim vrijeme nemilice, ne osvajam figuru i gubim.
Ne treba uvijek slušati starije

Dobio sam zadatak od Danielaland napraviti izbor pet svojih najdražih pjesama.
O prvoj nisam ni sekunde dvojio, skupina s ovom pjevačicom mi je zakon. Poslije su imali promjenu imena i nešto lošiju fazu.
Jefferson Airplane : White Rabbit
I za drugu pjesmu sam emotivno vezan. Svojevremeno sam sa sad već pokojnim prijateljem održavao disko i rock večeri, jedna cura je tražila tu stvar, nije nam se uklapala u koncepciju, al smo stavili i bila je kao i uvijek pun pogodak.
Uriah Heep: Lady in Black
Kao stipendist u bivšoj DDR sam imao pravo izabrati jednu pjesmu za završnu večer, i izabrao sam ;)
Eric Clapton : Cocaine
Cura je samo za mene na maturalnoj zabavi pjevala «sotonističku» himnu i ja sam bio sretan.
Eagles : Hotel California
Čovjek definitivno ima glas koji sleđuje...
Leonard Cohen : Sussane

Ne znam Vam servirati pjesme na blogu, al koga zanima, snaći će se već ;)

Čim se vratim kući, nisam dobro.