Glavna krčka plaža se zove Dražica. Kad more divlja svašta se da vidjeti, ako promatraš otvorenih očiju. Zanimljiv je otok mog rođenja.
Kao što primjećujem sve zanimljivija moda, sad se i donje rublje usklađuje s ostalim dijelovima odjeće. Na slici je Lindsay Lohan, kažu da je planetarno poznata, nemam pojma tko je, koga zanima nek googla, meni je fotka po perfekcionizmu slaganja detalja pala u oči, pa sam usput provjerio o kome se radi.
Za iduću godinu se predlažu školarine u iznosu do 12000 kuna po studentu, ali po zanimljivim kriterijima. Tako piše u «Jutarnjem listu»:
«Na Pravu bi, primjera radi, maksimalnu školarinu od 8200 kuna plaćao samo jedan jedini student - onaj koji se na prijemnom ispitu rangirao na 600. mjesto. Prvih 200 studenata bilo bi oslobođeno plaćanja školarine, 201. bi platio školarinu u iznosu od 25 kuna, 202. u iznosu od 50 kuna i tako sve do maksimalnog iznosa od 8200 kuna.
Identičan bi model primijenila i Ekonomija, s tim da bi plaćanja studija bilo oslobođeno prvih 380 studenata, dok bi ostalih 600 plaćalo školarinu u različitom iznosu.»
Sindikat znanosti je za princip il svi plaćaju isto ili nitko. Meni nešto smrdi u oba načina razmišljanja, čini mi se da se još jednom površno pristupilo problemu.
Nakon 24 godine zatvora oslobođena je Brigitte Mohnhaupt (više na x portalu, link dolje desno). Zanimljivo je i našoj javnosti uglavnom nepoznato da je nju kao najtraženiju teroristicu Europe i troje njenih najbližih suradnika 1978. uhitila jugoslavenska policija. Tražili su da Nijemci u zamjenu za njih četvero izruče Jugoslaviji osam hrvatskih emigranata. Nijemci su to odbili, pokušali na sve načine pritisnuti Tita, no on je mrtav hladan oslobodio Mohnhaupt i njene suradnike (ne on, nego beogradski okružni sud ;)) i darovao im četiri zrakoplovne karte za lokaciju njihovog izbora. Nakon dvije godine oni su se vratili u Njemačku i izveli atentat na jednog američkog generala. Imao je poteza taj Tito...
Išli smo jučer na ručak u čuveni restaurant «Rivica» na otoku Krku, tamo traju dani mlade krčke janjetine (290 kuna/kg), a počeli su i dani šparoga (fritaja 44 kune/porcija). Konobar je bezuspješno sugerirao da bi u fritaju bilo dobro dodati škampe ili pršut, i da ispod 35 dkg nema smisla porcija janjetine. Primjetili smo da postoje dvije vrste gostiju, koji se prežderavaju i koji se najedu. S prvima se konobari opraštaju s «hvala lijepo, poštovanje», s ovima drugima samo s «hvala lijepo». Pogodili smo koji ćemo pozdrav dobiti.
čujem tišinu noći
jednostavno urlaju tramvaji
lijepo je usnuti
okupan dobrim
osjetiti ne jučer
ne sutra, nego sada.
predoziran sam poezijom po zadatku, ne šaljem dalje...
papir leprša zrakom
kroz prozor promatram
zemlju sleđenu
vruće mi oko srca
uobičajen noćni prizor
tetura pijana susjeda
pokušavam joj
nazrijeti sise...
izazivam onda dalje:
berlinericu,lutka,wes c.addle,caricu vrta i komplex s riječima:
let, prozor, kapati, svjetlo, zavjese
Školjka vječnosti šuti
Pruga me prati
Vlak strpljenja nas čeka.
Došla do mene nova igra. moram preporučiti novih pet ljudi i zadat im novih pet riječi koje moraju upotrebiti u pjesmi. moji izabranici su satie, pg, just4me, seven, danielaland .
riječi su:
revolucija, blato, zadah, tišina, dodir
Nisam gledao Glembaje, niti neću, jer me Krleža ne zanima. Danas sam čuo zanimljivo mišljenje o predstavi od kojeg se jasno ograđujem, al ću ga objaviti, jer se nitko drugi ne usuđuje. Svi ovdje znaju da nisam homofob.
Kaže žena, nitko ne polazi od toga da je redatelj samo ostvario svoje snove. Skinuo je Liverića, Pahora obukao kao ženu. Primitivci iz novog lista ismijali Liverićev organ, nakon premijere njegovu ulogu glumi drugi glumac u boksericama.
Najpoznatiji europski goli prosvjednici su bili Lennon i Hundertwasser i nitko nije imao problema osim izjave za Lennona «nikad toliko buke zbog jedne tako male stvari.»
Prilažem Hundertwassera, s njim se nitko nije šalio.
Drage posjetiteljke i posjetitelji, danas umjesto posta ovdje gostujem na blogu virtualnog kolege i prijatelja lesa s jednom pjesmom s mog pjesničkog bloga pjesmarije. Posjetite u ime rime svakako, ako vam se pjesma ne sviđa, možda će vam se svidjeti pjesma od Nine Hagen priložena uz nju.
Dugo nisam vidio lukaviju mačku od ove krčke jučer u restaurantu. Prvo zalegne, sve joj svejedno, samo se vi ljudi najedite. Budi se u pravi trenutak, pred kraj jela, uspravlja na stol, hej ljudi, nemojte me zaboraviti. Samo tako nek nastavi, sretna i debela bila. Neću dalje nastavljati, da me ne opali ovaj bloger što se uvalio u jutarnji i histerično pljuje po 95 posto blogosfere :P
Iako rođeni otočanin studirao sam u Sarajevu i veći dio studija stanovao blizu sarajevske pivovare. Za razliku od marlbora kojim su se prave sarajlije s pravom ponosile, bureka i ćevapčića, sarajevsko pivo su uglavnom pili oni što su morali, jer je bilo najjeftinije. Toplijih dana se često nije ni moglo piti, «miris» je bio prejak, a o okusu ne bih ni pričao. Ipak sam ga radije pio nego apatinsko koje se nenormalno pjenilo, ili banjalučki nektar koji mi je bio slatkast, baš onako šminkerski.
Nedavno sam u konzumu naletio na «sarajevo beer». Uzeo sam jedno iz nostalgije i zamislite, nije uopće loše. Ne znam jel netko kupio pivovaru, al znam da je ovaj vikend akcija i da ću s guštom piti sarajevsko. U Sarajevu ima i sretnih dana.
Mene sad već tko stigne. Obično žurim i samo gledam gdje u tim frizerskim salonima nema nikog. Šišaju me i doma, al k ad obrve narastu, treba vani. 0,3 mašinicom nije nikom enigma.
U Sarajevu su me za vrijeme studija šišali muški, nije uopće bilo cura u tamošnjim brijačnicama. U Rijeci me uglavnom šišaju cure. Mišo Cvijanović je jednom napisao u «Novom listu» kako su na korzu uvijek šišali muški, stari majstori lagano odlaze u mirovinu, na njihova mjesta dolaze neke nove klinke. Meni je to sasvim oki doki.
Tako sam se jučer zajurio u jedan prazan ružičasti salon. No vidi vraga, gospođa inzistira na pranju glave i usput spretno masira. Raširen dekolte, minica, pete. Računam da ipak stignem na posao. Priča uz muziku, sve polagano. Štopam vrijeme, upozorim da imam sastanak, pa se postupak ipak ubrza. Još jedno pranje i sušenje glave, cijena ista kao drugdje normalno šišanje.
Jurim dalje, srećem poznanika, pokazujem mu posjetnicu čudnog salona, klima glavom :»A, bio si kod transvestita!» Tek tad mi se otvaraju oči, mislim, vidi Rijeke, već svjetski grad...
update:
Nekoliko ljudi me upozorilu, da je ona operativno promijenila spol, znači da je točan komentar da je transseksualka.
Gledao na satelitu emisiju o kontroverznoj kupoli njemačkog Reichstaga. Uvijek sumnjam u oživljavanje povijesne arhitekture kao i kazališnih djela suvremenim sredstvima. Ipak mi se Fosterova kupola u Berlinu jako svidjela. Riječki Glembajevi u kazalištu me ne zanimaju, ni Severina se više ne skida, nego tamo neki muški...Tužna suvremenost.Kako gdje 
Ako je ikako moguće izbjegavam sjediti u zatvorenom prostoru. Čak i ako jedem u restaurantu radije to radim, ako je moguće, na svježem zraku. Na Zapadu, u nekim gradovima skuplje se plaća piće ako sjediš na terasi. Zanimljivo, ako se poslovno nalazim sa sindikalcima, skoro uvijek je to u zatvorenim prostorima. U takvim stvarima malo konspiracije valjda ne škodi.
Nekad čitanje novina zna prijatno iznenaditi. Tako nakon ustajanja nešto prije podne i kupovine piva, kruha i novina počinjem ritual neradnog dana. Opušteno čitanje. Kad odjednom veliki članak o večeri trash poezije. Pomislim, tko se usuđuje predstavljati kao trash pjesnikinja pored blogerice j-zlo, kad vidi vraga, njena poetska večer. Od kad vodim pjesnički blog na blogeru, nas se dvoje čitamo i podupiremo. Oboje smo preporučeni u izboru indexa, a evo ona je sad i zvijezda u "Novom listu" :D.
Sve više žalim što sam bio ekološki aktivan devedesetih godina i što posjedujem određenu ekološku svijest. Podrum mi je već zatrpan plastičnim bocama i limenkama i danas sam kao i obično petkom išao odnijeti dopuštenih 80 boca u skladište super konzuma, no zatekla me obavijest da su zatrpani otpadom i danas mogu primiti maksimalno deset. To mi se drugi put događa, još sam ljut na sebe zato što nisam demonstrativno iskrenuo vrećice, nije mi dopustila svijest, pa nek skuplja tko želi. Izgleda da me društvo trenira da za tih par stotina metara koristim auto, kao što to svi čine. Jedino što me veseli je da i ti jadnici na smetlištima dožive pet minuta slave i postaju moćnici odbijajući građanske konstruktivne prijedloge, a šefove se ionako dobiti ne može.
Čitam iz prve ruke o zadnjem srazu ljudi i pasa. Pitam se zašto, jer me tematika nikad nije previše zanimala, umjesto da pišem o danu kad su umrli Jean Baudillard i Ivan Supek. Izgleda da sam jednostavno lijen kao ubijeni pas.
Tip je dobio jučer lovu kladeći se na barcelonu. Danas će skupiti još love i sve staviti na 3:1 bayern protiv reala, nešto ga jako vuče. Ako dobije okrenut će za društvo dva janjca, a ostatak novca (oko 4000 kuna) će platit striptizetu. Tip nema pojma, davno je Bukowski rekao, ako kupuješ upamti, nijedno dupe na svijetu ne vrijedi više od pedeset dolara.
Ako ništa imao sam najopušteniju ekipu na natjecanju. Drugi su svi bili u vidljivom grču. Drugo, peto i šesto mjesto u županiji, nije loše, odnosno očekivano. Umoran sam od pobjeda i nabijanja pobjedničkog mentaliteta. Vrisak pobjednice nažalost nisam uspio snimiti. Njenih pet minuta, taj joj papir više ne garantira ni upis na željeni jezik, pa makar bila i državna prvakinja. Druge su vrijednosti ovdje na cijeni.
Loveći sunce završio sam jučer u Krku. Predivan dan, kao i uvijek, upropastili su mi ljudi, odnosno policajci (opširnije na x portalu, Sara nadam se da će i tvoj otac kao šef dotičnih pročitati ;)). Ima fantastičnih fotki, dozirat ću ih postupno na blog, danas stavljam jednu lošiju s očajnim modelom. Preksinoć sam bio na maturalnoj, zbilja naporan vikend. Sutra rano ujutro idem na županijsko natjecanje u Opatiju, pa mislim da baš i neću biti aktivan na blogu,no, sve meni drage ću barem naknadno čitati.
Priključujem se prosvjedima iz petnaestak većih gradova širom Europe, zbog brutalnog izbacivanja mladih iz zaposjednutih kuća u Kopenhagenu. To su bile napuštene kuće kojima se sad odjednom našao vlasnik. Bilo je i teže povrijeđenih.
U jednoj od takvih kuća u Barceloni već godinama živi moj drug Vučko. Ja u jednoj u Berlinu mjesec dana stanovao.
Prežderao sam se danas. Išao provjeriti taj najbolji roštilj u okolici grada. Izvanredno i jeftino, za nepovjerovat. Al uvijek mora postojati ali. Popio sam pivo i otišao se riješiti viška tekućine. Sva sreća da sam odmah osjetio miomirise i hitro izjurio. Sadržaj ručka spašen.
