Nachtfresser

Nakon važnih sastanaka obično završimo na zajedničkom ručku. Jučer je u neku ruku bio i povijesni sastanak, donijeli smo odluku o ujedinjenju dva manjinska prosvjetna sindikata i zajedničko pristupanje Nezavisnim sindikatima Krešimira Severa, istinskog hrvatskog sindikalnog leadera.
Za ručkom obično sjedim uz kolegu iz Siska, prošli put me spasio, dobio sam loše pečenje,same kosti, on je iz torbe izvukao izvrsne domaće kobasice vlastite proizvodnje, odmah su nestale. Priču za stolom sam ovaj put započeo ja, rekao sam da nisam prošao sistematski i da mi je zabranjeno baš sve što volim jesti. Kolega iz Siska je rekao, da u to ime nazdravimo s malo kulena kao predjelom, naravno da ga je imao u torbi, takve se ne može kupiti.
U vlaku za Rijeku tradicionalno nastavljam ritual poslijesjedničkog opijanja. Upoznajem dva tipa, na prvi pogled djeluju mutno, oprezan sam, međutim ne mogu ne ispričati kulen priču i pripomenuti da kulenova seka ne može biti ravna vrhunskom kulenu. Čovjek ide do svoje torbe, inzistira da mi daruje svoju kulenovu seku. Ne sjećam se kad sam na ovakav način dobio dar.
Evo baš sam je maloprije rezuckao za doručak, ljudi moji, kako dobro. Zdrava prehrana će pričekati.