Nachtfresser

Odlazim na snijeg
Svi vršnjaci su otišli
Idem vježbati padanje

Vraćam se iduće godine. Svim posjetiteljima bloga želim sretno novogodišnje opijanje i uspješnu novu godinu :*************************************************************************************

Nije bilo uzalud čitati Borgesa, skrenuo mi je pozornost na kenningare, zagonetke islandske poezije, koje su se raširile oko stote godine naše ere, neke su me oduševile dubokoumnošću, posebno uobzirivši vrijeme nastanka:
Kit je tako prasac valovlja, šuma čeljusti je brada, zrak je kuća vjetrova, sabor mačeva je boj, snaga luka je ruka, pijetao mrtvih je strvinar, glava je stalak za kacigu, plima čaše je pivo, zemlja zvijezda je nebo, galeb mržnje je gavran, hridine riječi su zubi, veslo krvi je mač, sunce kuća je vatra, ratnik je obojitelj mača, rosa patnje su suze, jezik je mač usta, postolje sokola je ruka, poljana galeba je more, mrtvac je zob orlova, plug mora je brod, mjed razdora je zlato, mir je zatišje kopalja, brod srca su prsa, djelitelj mačeva je kralj, krv litica je rijeka, živost guja je ljeto, štetočina gajeva vjetar, dok su ratnici udovoljitelji galebova mržnje...
To uklopljeno u stih izgleda otprilike ovako:
"Plamte ljudi; sad bjesni Dragulj", stih koji odražava požar u nekakvom gradu, ugodan i strašan plamen.
Još jednom sam se uvjerio da umjetnost nema povijesti, u smislu stalnog razvitka i napretka.

Pokazatelj mog trenutnog stanja
Čitam borgesa
Bezizlazno
Isto kao kad bi psihički zdrav srednjoškolac
Čitao prousta u slobodno vrijeme
Kategorije očaja

Budući da mrzimo patetiku
Ovako ćemo reći
Ako vrijeme nastavi biti ovako rigavo
Nećemo imati drugog izbora
Nego upoznavati najmračnije tajne
Osobnosti prijatelja i partnera

Pohvalno je da nakon mjeseci opet čitam
Neću dugo ali ipak
Nešto se slabo i puca
Strojnice uopće ne čujem
Samo petarde iz prepotopskih vremena
I pokoja raketa

Neki dan mi se baba ispričala
Nakon zabijanja lakta u trbuh u prepunom busu
Ne znam kakve veze ima s ovim uradkom
Al da ništa ne razumijem, ne razumijem
Dobio sam dar i od cure, koja je sama sebi kriterij
Već tridesetak godina i teška na darivanju

Pretenciozno bi bilo tvrditi
Da se mi bitno razlikujemo od likova
Prije nekih recimo 700 godina
Imamo nešto kvalitetniju odjeću i donje rublje
Ako je to kvaliteta po sebi
I možda malo bolje pivo...

osjećam se dobro, jer svi iz mog društva noćas spavaju. bdijem za njih, pa su sigurni. tko preuzima dežurstvo ?!

Depresija te smela
Ukrala šutnju
Pa ti čujem jecaje

"Samo umrijeti i srati se mora. Dijalektičkom odnosu slobode i nužnosti guzica je, dakle najbliža od svih organa tijela. Psihoanaliza-posve kinički inspirirana disciplina- posvećuje joj suptilna istraživanja te temeljni antropologijski stadij, analnu fazu, naziva prema iskustvima i sudbinama guzice. Njezine teme su moći i ne moći, morati i ne smjeti, imati i suzdržavati se. U tome se krije princip učinka. Razumjeti guzicu bilo bi stoga najbolja predškola za filozofiju, somatička propedeutika. Koliko bi nam bilo ušteđeno začepljenih teorija !"
Peter Sloterdijk "Kritika ciničnog uma"

Svi vi što se ove godine namjeravate natjecati iz znanja njemačkog jezika, ostavite svaku nadu. Moje cure dolaze. Drago mi je da su spojene kategorije, gimnazije i strukovne škole, jer što Andrea reče, njoj nikakav gušt ne bi bio pobijediti u kategoriji samo strukovnih škola. Druge dvije natjecateljke su sigurne da su bolje od nje. Ne volim, niti propagiram natjecanja, al sad kad su u nekim razredima otvorene i kladionice (ulaže se slatko), nema više odstupa...:P

Evo i u novinama piše o slučaju tog blogera s PRHG. Nakon što sam pročitao njegov post pomislio sam da je ta škola postala mnogo bolja nego što sam ja mislio da je. Dodijelili su mu opomenu pred isključenje i ja sam shvatio da je ta škola upravo onakva, kakvo sam ja imao mišljenje o njoj.
Čitam danas i mišljenje uvažene i meni osobno drage kolegice, o potrebi stvaranja nekih etičkih filtera za blogove. Nadam se da to Darius nije čitao, mogao bi dobiti još jedan izgovor za svoj obračun s nama.
Ne negiram problem vrijeđanja na blogovima. Takve svađalačke blogove jednostavno zaobilazim. To su obično psihopati i tu nemam ništa protiv sankcioniranja.
Nikakvi filteri u obračunu s budalama ne pomažu.

Ponovo hodam uzdignute glave. Zahvat u nosu je izgleda bio uspješan. Po bolovima usprkos lokalnoj anesteziji, zaključujem da je teorija o isprepletenosti osjeta u nosu ispravna.
Ponovo mogu zauzeti pozu ala Benito Mussolini. Tip je bio debil , iliti fašist, al je znao slagati face. Uvijek sam razgibavao vrat i glavu kad mi je bilo dosadno, zadnjih mjesec dana nisam, jer je izgledalo kao da imam šmrklju u nosu.
Male stvari, veliki problemi i obratno. Jučer sam u Zagrebu čuo, da ovi divljaju po glavnom gradu mnogo više nego što pokazuje televizija, brani ih se da su to uglavnom jadna djeca protjeranih doseljenika iz... Nisu prihvatili moju tezu da budaletine ostaju budaletine, odakle god dolazili i koje vjere bili.
Balkane, balkane moj !

Čovjek s protezom je danas u bolnici pokušao samnom pričati o generalu. Imam problema s probavom prije operacija i izrazito sam nedruštven, al sam mu povlađivao, zbilja sramota, što se to događa. Čovjeku je bilo do priče, nisam ga razočarao, bio je zadovoljan mojim odgovorima, upotrebljavam retoričke figure, ništa nisam lagao, njemu je bilo lakše. Tko zna koliko mu je vremena preostalo, a i ja se u ambulanti uvijek loše osjećam. Nikoga ne sažaljevam, al mi je besmisleno voditi polemike u specijalističkoj ambulanti. Tri puta sam prije zahvata išao na vece, on (čovjek s protezom) je već savršeno istreniran, nijednom. Sutra ću u ranu zoru vjerojatno opet putovati u velegrad, nažalost neću vidjeti kao nitko izvana zg noću, nikad se Zagreb u pobuni nije približio Parizu, ni 1968. ni danas, ni sutra, prvomajske Berline nećemo ni spominjati, al svejedno bih rado pogledao te nemire o kojima puk priča, a tv šuti. Uvijek se mješaju kruške i jabuke, ovce i vukovi, što je otprilike jedna moja komentatorica napisala. Sutra ću još jednom silujući organizam željan sna krenuti vođen Pflichtgefühlom na put, navijam za novu temu dana...
p.s.
Ispričavam se, večeras nemam snage obilaziti blogove i ostavljati komentare, pokušavam utonuti u san...

Sve ove godine se u stvari bavim istim, razmišljanjem, kako obojiti stvarnost...

Danas sam se sjetio jedne stare stvari pod nazivom "Prodaje se prijatelj" , ne znam više tko ju je izvodio. Iste stvari se i danas događaju, samo je cijena barem desetostruko niža...

Prije 25 godina se završio život gada koji je izjavio da mu je prvi sin začet, ne iz ljubavi, nego uz bocu lošeg whiskyja. On, a i njegova Yoko, su predstavljali nadu nama, koji smo onda dizali pobune po srednjim školama, da se nešto može postići, u borbi za mir na svijetu, stalnim provociranjem javnosti. Pokazalo se da nisu bili u pravu...

Zima dolazi
Bilo je i vrijeme
Previše kiše...

Imali smo nedavno raspravu, što nas može skandalizirati. U mom društvu su većina kao i ja ravnodužni na scenske provokacije grupe "let 3", čak smo i jedan koncert, između ostalog i iz dosade, napustili. U likovnoj umjetnosti je tu kao najistureniji Jeff Koons, isto pomalo dosadno, našao sam na netu i boljih prikaza seksualnog čina. U kazalištu, osim ranih osamdesetih kad se jedna glumica u pozorištu mladih u Sarajevu razgolitila, nikad me više nije previše narajcalo golo tijelo. Ipak moram priznati da je meni jedan od najdražih umjetnika Egon Schiele, do nedavno bih prihvatio svaku opkladu, da ću ga, barem u aktovima, uvijek prepoznati. Fulao sam, na slici je neki Klimt :P