Nachtfresser

Čovjek s protezom je danas u bolnici pokušao samnom pričati o generalu. Imam problema s probavom prije operacija i izrazito sam nedruštven, al sam mu povlađivao, zbilja sramota, što se to događa. Čovjeku je bilo do priče, nisam ga razočarao, bio je zadovoljan mojim odgovorima, upotrebljavam retoričke figure, ništa nisam lagao, njemu je bilo lakše. Tko zna koliko mu je vremena preostalo, a i ja se u ambulanti uvijek loše osjećam. Nikoga ne sažaljevam, al mi je besmisleno voditi polemike u specijalističkoj ambulanti. Tri puta sam prije zahvata išao na vece, on (čovjek s protezom) je već savršeno istreniran, nijednom. Sutra ću u ranu zoru vjerojatno opet putovati u velegrad, nažalost neću vidjeti kao nitko izvana zg noću, nikad se Zagreb u pobuni nije približio Parizu, ni 1968. ni danas, ni sutra, prvomajske Berline nećemo ni spominjati, al svejedno bih rado pogledao te nemire o kojima puk priča, a tv šuti. Uvijek se mješaju kruške i jabuke, ovce i vukovi, što je otprilike jedna moja komentatorica napisala. Sutra ću još jednom silujući organizam željan sna krenuti vođen Pflichtgefühlom na put, navijam za novu temu dana...
p.s.
Ispričavam se, večeras nemam snage obilaziti blogove i ostavljati komentare, pokušavam utonuti u san...