Njemačka ima velikog umjetnika, čiji se dnevnici sa zanimanjem čitaju. Tip često boravi na grobljima, gdje se već nalazi 2/3 njegovih prijatelja. Na groblju pije i puši, pošto zna da će uskoro otići u legendu, moli sljedbenike, da kao i on, boce i opuške ne bacaju na njegov grob, nego na grobove onih, kojima se sa sigurnošću može potvrditi, da nikad ne bi bili njegovi prijatelji...
Herbert Rieger:
04.Dezember 1943 geboren, Nonkonformist, Lebenskünstler und Schriftsteller. Unverheiratet, div. Jobs im Bergbau (Kauenwärter und Rangierer), war eine Zeit lang als Wirt und Rausschmeißer tätig, dann als Drogendealer und Zuhälter.
Er veröffentlichte in den 60er Jahren verschiedene Essays und Kurzgeschichten in einschlägigen “linken” Gazetten und antifaschistischen Magazinen. Mehrere Jahre Auslandsaufenthalte in Frankreich und New York - und Inlandsaufenthalte in Gefängnissen. Seit 1974 arbeitslos. Lebt heute in einer Einzimmerwohnung am Niederrhein.




update: 08. 10. 2005
Kontakt: HRieger01@web.de

Neka kapa voda,
Stavi kamen ispod.
Slika je završena,
Kad kapi izbuše
Rupu u kamenu.

Možeš mijenjati
Količinu kapi,
Po svom ukusu.
Umjesto vode možeš birati
Pivo, vino, tintu, krv itd.

Možeš umjesto kamena
Izabrati pisaću mašinu
Cipele, haljinu itd.

Yoko Ono

Prijevod NF

U kojem sam vlaku
Ljudi, je li napolju
Život isti
Idemo li za
Pariz, Ženevu ili Beograd
Kako da nema konduktera
Ni stanice ne osjećam više
Samo tu u kupeu
Gluhonijema plavuša
Bez obzira
Što imamo lak san
Mi putujemo dalje...

Ljudi, našao sam prastaru bilježnicu s pjesmama s početka gimnazijskog školovanja, davno zaboravljenim, ovako s distance, pa i nisu loše :)))...

Ne sviđaju mi se ova naprasna demonstrativna gašenja blogova, povodom recenzije u jutarnjem listu, iako nijednu/og od tih blogera/ica nisam čitao. Jednostavno, mislim da nisu razumili bit bloga i da nisu u pravu. I mene je popljuvao taj isti neki"dragi blog", dobro sam se nasmijao.
Mislim da veća opasnost postoji od diktature intimnosti. Što misliti npr. o osobi koja je u trinaestoj izgubila nevinost silovanjem, vrlo brzo postala poznata po svojim bjesomučnim opijanjima, nisam najbolje pratio jel imala samo jedan ili više pobačaja, javno je obavila inventuru svih osoba s kojima je spavala uključujući i brata blizanca.
Radi se o jednoj od najvećih umjetnica suvremenog doba, sugrađanki naše drage xiole, T.Emin.

Prvo sam izbjegavao ljude koji su se nalazili ispred kvartovskog dućana. Onda smo se počeli pozdravljati. Onda smo postali nešto nalik prijateljstvu. Tada su počeli umirati.

Sve prožvakano
Vikend mi uvaljuje
Tu isfuranost...

Četvrtkom imam i slobodnog vremena. Obično meditiram buljeći u neku točku.
Sve više dobronamjernika mi skreće pozornost na slikice što stavljam na blog. Mogao bih, s obzirom na barem napola otkriveni identitet, imati problema. Što zna milicija na brdovitom balkanu što znače riječi umjetnost i erotika. To su i inače stvari koje skreću pozornost naše djece od istinskih životnih vrijednosti. Mladež bi se trebala baviti sportom, po mogućnosti bez tuširanja nakon treninga i tekmi. Samo prenosim što čujem. Još uvijek se drsko cerim ali...

Nekad bih u kriznim situacijama trpio prijateljske izdaje, sad me redovito izda tehnika. Nije baš i neka razlika. Više me naljuti tehnika, prijatelje sam odavno prokužio...

Sutra je početak drugog polugodišta u školi, ne znam ni učenika ni profesora koji se tome raduje, valjda se krećem u pogrešnim krugovima :P...

Klizala je izuzetno. Jednostavno joj nije bilo ravne, utjelovljena Carmen. Najbolja na svijetu, obožavali su je. Zatim ju je sistem upregnuo. Držala je govore, a nije bila nikakav govornik. Zatim je sistem pao. Snašla se, počela profesionalno klizati u privatnoj družbi na omraženom Zapadu. Onda su je željeli golu i dobili. Još uvijek tvrdim da nije bilo bolje klizačice, no ni ona sama sebi nikad ni približno nije bila ravna, Katarina Witt...

Što je muškarac bez brkova ? Igračka vjetrova...

Danas sam imao prvi radni sastanak ove godine. Shvatio sam da stanje uopće nije toliko problematično koliko ja mislim da jeste, može biti puno gore. Poslije sam na korzu sreo bivšu učenicu, studenticu, koja je rekla :"Preživjet ćemo, trave još uvijek ima dovoljno !"

nekad su novinarke i buntovnici bili traženi...

Inventura, nije radio moj prodajni centar, vani se sunce isprsilo, pa sam odlučio odšetati par stotina metara dalje do sljedećeg prodajnog centra . Nekakav čudan osjećaj čim sam ušao, al tko još zarezuje estetski dojam. Prodavačice u rukavicama s otvorima za prste toplo obučene pocupkuju, preskačem već stariju fleku od razbijene bočice dječje hrane, mandarina svaka druga trula, piva najskuplja u gradu osim becksa koji je na akciji, al nemam boce, užički kajmak, rok trajanja do 1.1.2006....
Stalno se zavaravamo da su stvari bolje nego što jesu, stvaramo nove ideale ljepote i privlačnosti, sad je i taj Hamdija, koji hrče gore od mene u najboljim danima privlačan (a gledao sam ove godine detalje iz samo dva tri BB), a stvari tonu u sve goru kaljužu, ljudi bježe na skijanje odgađajući sudar sa stvarnošću, a stvarnost živi u susjednom prodajnom centru u kojem su svi užurbani, veseli i nitko ništa ne primjećuje...

Danas sam ponovo pročitao knjigu Pascala Brucknera "Ledeni mjesec", koja me kad se pojavila, neću reći šokirala, jednostavno me iznenadila, nešto kao žešće od de Sadea. Slijedilo je veliko razočarenje, film Romana Polanskog po istom romanu, čista limunada. Danas mi ni knjiga nije bila naročito zanimljiva. Sve manje stvari nas može, ako uopće išta, šokirati.
Moja omiljena feministička umjetnica bila je Valie Export, i logo mog bloga je obrada jedne njezine fotke, a simpatičan mi je bio i izbor njenog prezimena, htjela se distancirati od roditelja. Jedna druga stvar mi je kod nje i sličnih smrdjela, željela se solidarizirati s radnicima, točnije rečeno šljakerima i približiti im svoju umjetnost. Ma jebe se radnicima za umjetnost, daj im kruha, igara i pokoji batak.Isto se odnosi i na našu današnju višu klasu, jedina razlika, oni dobijaju pečenje i piju konjake i vina, čija imena ne znaju izgovoriti. I imaju servirane mlade odnjegovane cure...

Pornografija je ono što budale potpuno razumiju, erotika ono što ih ipak pomalo zbunjuje...

Dokolica ? Može ! Ništa proziv dosade.

Krajem prošle godine se ugasila moja prva virtualna zajednica. Naletio sam na nju sasvim slučajno, nazočio njenim vrhuncima kad je na glasanju izabrana za treću virtualnu zajednicu Njemačke, bio sam jedno vrijeme po bodovima među prvih sto u mnogo većoj konkurenciji od bloga.hr, jedno vrijeme po broju i ozbiljnosti komentara drugi pjesnik zajednice ( par godina sam pisao poeziju isključivo na njemačkom jeziku), na političkom forumu su bili čuveni i izuzetno praćeni dvoboji između regentaenzerin i mene s lijeve strane te eierkoppa i taxi drivera s desne strane... Malo nakon vrhunca zajednicu je od prvotnog vlasnika pro7 kupio medijski gigant tiscali. Dosta ozbiljnih i već uglednih komentatora je u znak prosvjeda odmah napustilo zajednicu predosjećajući ono što će se dogoditi. Ja sam ostao, počele su prve cenzure, red7 se komercijalizirao do kraja (kupite npr. majicu s vašim nadimkom i red7 logom), uvedeni su razni big brother i slično forumi...Negdje prije pola godine, nakon još jednog sukoba s adminom, sam i ja definitivno napustio zajednicu, koja je već počela vegetirati, svejedno mi je poručeno da nitko nije nezamjenljiv. 29. prosinca sam od istih tih admina dobio mail u kojem mi poručuju da je vlasnik odlučio zajednicu s novom godinom i ugasiti, zahvaljuju mi na dotadašnjoj suradnji i pozivaju me da se učlanim u pro7.de zajednicu ;)))...

Bojim se tolikog osjećaja prozirnosti.. Moglo bi mi se desiti da ne primjetim čudo ili da mi ne bude tog momenta zanimljivo. Poznanici (prolaznici) se kunu da se događaju...ne smijem ne vjerovati.