Inventura, nije radio moj prodajni centar, vani se sunce isprsilo, pa sam odlučio odšetati par stotina metara dalje do sljedećeg prodajnog centra . Nekakav čudan osjećaj čim sam ušao, al tko još zarezuje estetski dojam. Prodavačice u rukavicama s otvorima za prste toplo obučene pocupkuju, preskačem već stariju fleku od razbijene bočice dječje hrane, mandarina svaka druga trula, piva najskuplja u gradu osim becksa koji je na akciji, al nemam boce, užički kajmak, rok trajanja do 1.1.2006....
Stalno se zavaravamo da su stvari bolje nego što jesu, stvaramo nove ideale ljepote i privlačnosti, sad je i taj Hamdija, koji hrče gore od mene u najboljim danima privlačan (a gledao sam ove godine detalje iz samo dva tri BB), a stvari tonu u sve goru kaljužu, ljudi bježe na skijanje odgađajući sudar sa stvarnošću, a stvarnost živi u susjednom prodajnom centru u kojem su svi užurbani, veseli i nitko ništa ne primjećuje...
Post je objavljen 08.01.2006. u 16:42 sati.