Nachtfresser

Ma Spidernet me malo isprovocirao s pojmom "imititacije života" u svom zadnjem postu.. On kao iskusni bloger sigurno i sam zna da ta definicija bloga i ne samo bloga nije istinita. Ja sam recimo potpuno siguran da mi je najbolji prijatelj u djetinjstvu, iako sad baš i ne volim amere, bio mickey mouse. S njim sam se baš lijepo ispričao iako su tkz. odrasli tvrdili da nije stvaran. Upoznao sam velikog prijatelja na blogu, blogera ponija. Zamislite, neki su tako drski, da osporavaju njegovo realno postojanje. Znači, po svemu sam ja lud. Tonio Kröger (Th.Mann), književni kritičari kažu spajanje nespojivog, ja kažem , ne budite toliko sigurni da ste sa stvarnošću na ti, stvarnost je možda ipak negdje drugdje, vremena se mjenjaju...i odleti moj papirnati zrakoplov u nebo, iako sam ga nekad znao i boljeg napraviti...Sutra će padati kiša. Ni oni gore ne vole uspješne.

Barbara Kruger 1985.:
Hilfe, ich bin in dieses Bild eingeschlossen.

"Aromatično zlatnosmeđe pivo intenzivnog ukusa. Od svih starih piva posjeduje najviše karaktera, ima najintenzivniji, najkompleksniji ukus, a ujedno je i najgorče. Pravi se na tradicionalni način u najljepšoj düsseldorfskoj pivovari. Kategorija : super."
Tako je najpriznatiji svjetski pivski autoritet M. Jackson (nije pjevač) opisao pivo "Uerige". Probao sam ga jednom, jednu čašu, nekako mi škrtom izgledalo vrhunsko, ali ipak preskupo. Sad mi blogerica Papalagi donijela iz Njemačke nosiljku s osam piva. Mogla je birati za isti novac, dvadeset isto meni dragih Frankenheima ili osam Uerige. Izabrala je ovo drugo i mislim da nije pogriješila. Nakon Uerige sam stavio u čašu solidni srpski pils MB i vjerujte, još se osjećala gorčina prethodnog piva. Koja raskoš!

Osjećam se kao bijela podloga
Crninom ispunjene praznine

Pandemija ljubavi širi se svijetom
Cijepio se prije puno godina
U Sarajevu

Svi su se divili mojim živcima
Ništa nije vječno

Dok razmišljam o smislu
Bježi mi i zadnja boja
Narančasta

Sunce će potrajati
Još par dana

Možda se ne smrznem
Od užasa tišine

Po drugi put, od 1991. kad je počela razmjena učenika iz gradova prijatelja Neussa i Rijeke, ne putujem u Neuss. Pozvan sam kao i uvijek, boravio bih u divnoj obitelji, u kojoj bi čitav jedan kat kuće bio oslobođen za mene, u regiji, gdje se, po mom skromnom mišljenju, pije najbolje pivo na svijetu (razne vrste i podvrste düsseldorfskog "alta"). Nisam otišao, jer se polako predajem, put mi je prenaporan. Za učenike ne treba brinuti, vodi ih blogerica, kojoj je druga blogerica Medusa, povjerovala da je muškog spola, samo zato što je jedan post napisala u muškom licu. Koja naivnost u ovo računalno doba ;)! Iz istog razloga sam otklonio mogućnost odlaska na put za Crnu Goru, na koji sam jednako tako pozvan. Mislim da bih eventualno prihvatio poziv za odlazak u welness centar, ili toplice, ili pak na kolhoz, kojeg nam je naš dragi poni odavno obećao..

Nikad nisam previše pazio na fizički izgled, ni svoj, pa ni kod svojih partnerica. Nisam nikad ni doživio ljubav na prvi pogled, simpatiju svakako. Jedna bivša mi je i predbacila što tako nonšalantno, bez priprema, dolazim na sastanke. Kad se pojavio punk jako mi se svidio trend "biti ružan, pametan i mlad". Ako sam nekoga nekad ismijavao, to su bile osobe koje idu na plastične operacije. Od prije dva tjedna mi se događalo nešto čudno. Neki vrag mi je počeo rasti u nosu i izgledalo je kao šmrklja. Dva tjedna sam hodao spuštene glave, tako se to ne vidi, u susretima sa sindikalistima sam prvi put bio u grču, da ne bih nepažljivo digao čelo, u Opatiji sam se sreo s par zagrebačkih blogera/ica spuštene glave... Danas, kad smo išli na sat, kolega mi je diskretno rekao, da trebam obrisati nos. Otišao sam na wc, izvadio noktaricu iz torbe i stvar je trenutno bila, vjerojatno privremeno, ad acta. Znam da se to ne smije raditi, no tako sam uvijek rješavao stvari.

Zanimljive su mi umjetnice koje koriste vlastito tijelo kao umjetnički materijal. Kod nas je Vlasta Delimar gola projahala središtem Zagreba, u svjetskim razmjerima je mnogo poznatija rođena beograđanka Marina Abramović, koja živi i radi u Amsterdamu, a prije toga je promijenila dosta svjetskih destinacija. Ima sreće i s prezimenom, kad god otvaram web stranice muzeja suvremene umjetnosti, ona je uvijek prva ili druga ;)...

Rođendanska slavlja izazivaju u meni sve manje ushita, sve više sjete. Poseban osjećaj izazivaju jesenske fešte. Išli smo u Gorski kotar, u Fužine. Priroda nas je dočekala raskošnim koloritom. Vozimo polako da bi uživali u bojama, idioti iza nas trube. Malo Fužine prepuno turista. Za ručak se po svim ugostiteljskim objektima čeka barem pola sata. Opalo lišće posvuda. Jedemo u poznatom "Bitoraju", cijene na prvi pogled oki doki, međutim prilozi nisu uračunati, ima tu još ugostiteljskih fora, pravi zapadni poslovni um. Na povratku svako malo skrećemo na putna proširenja, da bi propustili one koji jure doma. Dio nas je posjetio i groblje, prekriveno lišćem jesenjim.

uh, što sam danas, na svoj neradni dan posla obavio. čak se osjećam prilično zadovoljan. možda je rad zbilja imao nekakve veze sa stvaranjem čovjeka. za tako uspješan dan ne bi naravno postojala nikakva nada, da sam ustao prije 11. možda je i dokolica pomogla tom svevišnjem u stvaranju. slažem se i s yvesom kleinom, neke stvari bih i ja bolje osmislio...

već dva dana jedem čevape s mladim lukom, pržene na maslinovom ulju, da ne bude baš totalka nezdravo, a ljudi mi se, mnogo češće nego inače, unose u lice dok razgovaramo.

Netko je jeo ludih gljiva
Mrznuo mu se dah
Dobar kao dobar dan
Ispružio se kao pas pred kasapnicom
S dušom u nosu
Nitko mu nije utjerao
Pamet u glavu

Noge mi otekle od puta. Dignutih nogu buljim u ekran. Igram se s nečim tako svetim kao što je logo. Moj prijatelj nabavlja mačka jer mu je dosadno.

Ujutro putujem za Split.Ostajem do nedjelje, ručka. Hotel Zagreb. Bit ću možda na tv. Subota, Solin, Salona, Trogir. Bit ću dužnosnik, ne volim to biti.Ionako baš ne razumijem horvatski....
Reći ću tamo nešto, iako vjerojatno nema smisla.

Žene se djeca
Odrasli pak blijede
Uz tešku hranu.