Nikad nisam previše pazio na fizički izgled, ni svoj, pa ni kod svojih partnerica. Nisam nikad ni doživio ljubav na prvi pogled, simpatiju svakako. Jedna bivša mi je i predbacila što tako nonšalantno, bez priprema, dolazim na sastanke. Kad se pojavio punk jako mi se svidio trend "biti ružan, pametan i mlad". Ako sam nekoga nekad ismijavao, to su bile osobe koje idu na plastične operacije. Od prije dva tjedna mi se događalo nešto čudno. Neki vrag mi je počeo rasti u nosu i izgledalo je kao šmrklja. Dva tjedna sam hodao spuštene glave, tako se to ne vidi, u susretima sa sindikalistima sam prvi put bio u grču, da ne bih nepažljivo digao čelo, u Opatiji sam se sreo s par zagrebačkih blogera/ica spuštene glave... Danas, kad smo išli na sat, kolega mi je diskretno rekao, da trebam obrisati nos. Otišao sam na wc, izvadio noktaricu iz torbe i stvar je trenutno bila, vjerojatno privremeno, ad acta. Znam da se to ne smije raditi, no tako sam uvijek rješavao stvari.
Post je objavljen 21.10.2005. u 18:59 sati.