srijeda, 24.08.2005.

Mrzim putovanja autobusima, ma kako luksuzni oni bili. Uvijek sam nemiran zbog tih glupih vecea i ovisnosti o vozačima. Kad putujem hrvatskom željeznicom rijetko posjećujem sanitarne prostore jer mi se gade, al barem mi je mozak miran, znam da su tu i to otključani.
Čitam novinski članak o autobusnoj nesreći opatijskih maturanata u blizini Praga. Imam puno maturalaca iza sebe, u Pragu sam bio dvaput i imam uglavnom loša iskustva. Vodka je prejeftina, a mene bogami ni pivo nije oborilo s nogu. Iz Praga pamtim samo cure i dečke crvenih očiju i smiješnih podočnjaka.
Sutra putujem na maturalac Berlin – Amsterdam. Iako su to meni dva najdraža grada, iako sam ovaj put tek drugi pratilac, samo savjetnik razredu koji površno poznajem, nisam baš miran. Doduše kvota ljetnih autobusnih nesreća je popunjena, kaže poznanik.


16:25 | Komentari (17) | Print | ^ |

utorak, 23.08.2005.

to je balthus

ja preksutra putujem/
nisam optimist/
puno nepoznanica...


22:47 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 21.08.2005.

Ne volim prve redove ni u životu, ni u kazalištu. Prije puno godina je prijatelj u Sarajevu inzistirao da idemo u pozorište mladih i da sjedimo u prvom redu na sjedalima koja je on rezervirao. Budi koncentriran prvih pet minuta, dodao je. Bila je to neka avangardna predstava onog vremena, prvih par minuta je glavna glumica bila potpuno gola, naravno ispred sjedalica koje je moj prijatelj rezervirao. Ne sjećam se o čemu se u predstavi radilo, sjećam se kroz maglu glumice, imala je prilično izražene obline i neuređenu bikini zonu.
Kao i svi turci tako sam i ja hodočastio pretprošlo ljeto na Brijune, nakon Šerbeđijinog povratka u Hrvatsku. Gledao sam "Marat-Sade" i u jednom momentu sam se nasmijao vidjevši stariju gospođu kako dalekozorom promatra Radeta koji se u dubini pozornice tušira. Daleko najbolji dojam u predstavi ostavila mi je Lucija Šerbeđija, pomislio sam, e da su nju tako izložili, i vidi vraga, ove godine je Ofelija, ko od majke rođena. Svejedno će me ovaj Hamlet, za čiju se kartu otimaju i ljevičari i desničari, malo pričekati. Prioriteti se mjenjaju.


16:06 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 16.08.2005.

Ne sjećam se da sam kad ljeti bolje jeo, ljeto me uvijek više asociralo na kupanje, manje na gastronomske užitke. Osim neizbježnog roštilja u prirodi, ove godine su na tapetu bili i škampi, janjetina, punjena paprika, grah über alles ...
Tim Mälzer je trenutno najpoznatiji njemački kuhar. Svakodnevno vodi tv emisiju, a i vlasnik je restorana "bijela kuća" u Hamburgu, tik uz rijeku Elbu, u kojem, zasad samo ponedjeljkom, gosti sami odlučuju koliko će platiti ono što su pojeli.
Meni je to genijalno, tamo funkcionira, smijem se u sebi pomišljajući, kako bi brzo na našim prostorima netko propao s takvom idejom i našim mentalitetom, bilo bi "škampi za 10 kuna" ;).


13:53 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.08.2005.

Detalj čuvene fotografije o završetku drugog svjetskog rata. Ja nikad nisam slavio kraj, kao ni početak, ovog balkanskog rata . Svaki tim je ubio ponekog meni bliskog prijatelja/icu, jugosi doduše vode 2:1:1.


22:13 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 13.08.2005.

Mogu već primjetiti da sam ovog ljeta imao manje druženja na otočkoj terasi i roštiljanja u gorskoj pozadini nego ranijih godina. U tim rijetkim prigodama bio sam kao i obično kontra Krleže i Gavrana, za Camusa kontra Sartrea, za Bukowskog (ako je fešta dovoljno dugo trajala i bilo dovoljno hrane i pijače), za Frieda (čovjek je bio hiperproduktivan, napisao dosta loših stvari, al ono malo dobrih zasjenjuje sve ostalo u poeziji 20. stoljeća), za privatne slobodne škole (kad će se konačno naći neki luđak i mene financirati), uglavnom, bio sam si proziran za poluditi (branim iste teze kao i prije desetak godina i još uvijek aktualno). Uspijeva mi još samo tezama o Sloterdijku (čitajte "Kritiku ciničkog uma"- reklama) i Feyerabendu zbuniti mlađe intelektualce. U likovnoj umjetnosti se, isto tako, još nekako držim, u stvarnom životu mi to ide od ruke, ovdje na blogu mi admini s vremena na vrijeme "zatvore" ponekog Schilea. Kao što su parafi svojevremeno pjevali "nijedne nema bolje od naše policije!", to me već i veseli...


23:17 | Komentari (15) | Print | ^ |

Idem spavati
Donekle usporio
Možda već sanjam.


00:10 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 02.08.2005.

Star i umoran pjesnik

Svako pseto barem ga zareže
Nepredvidljivo se kreće.
Lomi rebra letovima preko fotelja
Navikao je već na to.
U pauzi između krvavih Mary
Piva i juice vodki
Nazove djevojku na posao
Sve mora biti pod kontrolom.
Zatim igra igrice na compu
Kao svi junaci našeg doba.
S vremena na vrijeme napiše
Neku antologijsku pjesmu
Naravno ručno na papir,
Koji obično nestane
U gomilama jeftinih novina,
Igra jebene nagradne igre.
Otkako mu se pokvario printer
Ne komentira naše blog sastavke
Nezdravo je čitati s ekrana,
A on je star čovjek.
Doručkuje obično sirova jaja.
Mislim da ga ona uglavnom drže
Ta sirova jaja...


12:58 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.