Mogu već primjetiti da sam ovog ljeta imao manje druženja na otočkoj terasi i roštiljanja u gorskoj pozadini nego ranijih godina. U tim rijetkim prigodama bio sam kao i obično kontra Krleže i Gavrana, za Camusa kontra Sartrea, za Bukowskog (ako je fešta dovoljno dugo trajala i bilo dovoljno hrane i pijače), za Frieda (čovjek je bio hiperproduktivan, napisao dosta loših stvari, al ono malo dobrih zasjenjuje sve ostalo u poeziji 20. stoljeća), za privatne slobodne škole (kad će se konačno naći neki luđak i mene financirati), uglavnom, bio sam si proziran za poluditi (branim iste teze kao i prije desetak godina i još uvijek aktualno). Uspijeva mi još samo tezama o Sloterdijku (čitajte "Kritiku ciničkog uma"- reklama) i Feyerabendu zbuniti mlađe intelektualce. U likovnoj umjetnosti se, isto tako, još nekako držim, u stvarnom životu mi to ide od ruke, ovdje na blogu mi admini s vremena na vrijeme "zatvore" ponekog Schilea. Kao što su parafi svojevremeno pjevali "nijedne nema bolje od naše policije!", to me već i veseli...
Post je objavljen 13.08.2005. u 23:17 sati.