Ne volim prve redove ni u životu, ni u kazalištu. Prije puno godina je prijatelj u Sarajevu inzistirao da idemo u pozorište mladih i da sjedimo u prvom redu na sjedalima koja je on rezervirao. Budi koncentriran prvih pet minuta, dodao je. Bila je to neka avangardna predstava onog vremena, prvih par minuta je glavna glumica bila potpuno gola, naravno ispred sjedalica koje je moj prijatelj rezervirao. Ne sjećam se o čemu se u predstavi radilo, sjećam se kroz maglu glumice, imala je prilično izražene obline i neuređenu bikini zonu.
Kao i svi turci tako sam i ja hodočastio pretprošlo ljeto na Brijune, nakon Šerbeđijinog povratka u Hrvatsku. Gledao sam "Marat-Sade" i u jednom momentu sam se nasmijao vidjevši stariju gospođu kako dalekozorom promatra Radeta koji se u dubini pozornice tušira. Daleko najbolji dojam u predstavi ostavila mi je Lucija Šerbeđija, pomislio sam, e da su nju tako izložili, i vidi vraga, ove godine je Ofelija, ko od majke rođena. Svejedno će me ovaj Hamlet, za čiju se kartu otimaju i ljevičari i desničari, malo pričekati. Prioriteti se mjenjaju.
Post je objavljen 21.08.2005. u 16:06 sati.