Mrzim putovanja autobusima, ma kako luksuzni oni bili. Uvijek sam nemiran zbog tih glupih vecea i ovisnosti o vozačima. Kad putujem hrvatskom željeznicom rijetko posjećujem sanitarne prostore jer mi se gade, al barem mi je mozak miran, znam da su tu i to otključani. |
ja preksutra putujem/ |
Ne volim prve redove ni u životu, ni u kazalištu. Prije puno godina je prijatelj u Sarajevu inzistirao da idemo u pozorište mladih i da sjedimo u prvom redu na sjedalima koja je on rezervirao. Budi koncentriran prvih pet minuta, dodao je. Bila je to neka avangardna predstava onog vremena, prvih par minuta je glavna glumica bila potpuno gola, naravno ispred sjedalica koje je moj prijatelj rezervirao. Ne sjećam se o čemu se u predstavi radilo, sjećam se kroz maglu glumice, imala je prilično izražene obline i neuređenu bikini zonu. |
Ne sjećam se da sam kad ljeti bolje jeo, ljeto me uvijek više asociralo na kupanje, manje na gastronomske užitke. Osim neizbježnog roštilja u prirodi, ove godine su na tapetu bili i škampi, janjetina, punjena paprika, grah über alles ... |
Detalj čuvene fotografije o završetku drugog svjetskog rata. Ja nikad nisam slavio kraj, kao ni početak, ovog balkanskog rata . Svaki tim je ubio ponekog meni bliskog prijatelja/icu, jugosi doduše vode 2:1:1. |
Mogu već primjetiti da sam ovog ljeta imao manje druženja na otočkoj terasi i roštiljanja u gorskoj pozadini nego ranijih godina. U tim rijetkim prigodama bio sam kao i obično kontra Krleže i Gavrana, za Camusa kontra Sartrea, za Bukowskog (ako je fešta dovoljno dugo trajala i bilo dovoljno hrane i pijače), za Frieda (čovjek je bio hiperproduktivan, napisao dosta loših stvari, al ono malo dobrih zasjenjuje sve ostalo u poeziji 20. stoljeća), za privatne slobodne škole (kad će se konačno naći neki luđak i mene financirati), uglavnom, bio sam si proziran za poluditi (branim iste teze kao i prije desetak godina i još uvijek aktualno). Uspijeva mi još samo tezama o Sloterdijku (čitajte "Kritiku ciničkog uma"- reklama) i Feyerabendu zbuniti mlađe intelektualce. U likovnoj umjetnosti se, isto tako, još nekako držim, u stvarnom životu mi to ide od ruke, ovdje na blogu mi admini s vremena na vrijeme "zatvore" ponekog Schilea. Kao što su parafi svojevremeno pjevali "nijedne nema bolje od naše policije!", to me već i veseli... |
Idem spavati |
Star i umoran pjesnik |
< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |