nedjelja, 20.02.2005.

Izbušeno vrijeme

Jučer sam ga osjetio kako curi, nešto kao proljet. Ne u smislu, tako da preko noći promijeniš masku i postaneš djed, moj ugovor s Nečastivim to ne dopušta, a on se uvijek držao riječi. Radi se o elementarnoj nepogodi, a njih ne možemo razumijeti. Zaletio se tkoznačiji vlak i probio moje ograde. Postoje, još uvijek, mnoge stvari koje ne možemo ni detektirati, a kamoli definirati. Stvari se osamostaljuju, otimaju kontroli, vlak nekog majstora Igre je jednostavno osjetio šansu i zaletio se u oslabljenog mene. Nisam imao šansu pripremiti obranu, izgledao mi je baš simpatično, kao pozdrav nekog, tko se trudi, uspjeti u životu.
16:07 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.