Nachtfresser

Prije desetak godina, iako su me oduvjek krstili ljevičarem, točnije anarhistom, ponekad čak antikomunistom, moram priznati, malo me preplašilo to nadiranje turaka, grka, talijana, srba, bosanaca, hrvata u Berlin. Osjećao sam Berlin kao najslobodniji grad na svijetu (svaka čast New Yorku, Parizu, Londonu i Amsterdamu), međutim bojao sam se, pa sve su to patrijahalni narodi sa svojom konzervativnom, iz uljuđenosti ću to imenovati, kulturom. Berlin je imao svoju tradiciju, ni kaplara Hitlera nikad nije prihvatio. Prošle godine sam opet jedan mjesec živio u berlinskom Kreuzbergu, kao i prije, uglavnom turci i alternativa, šutke se podnose. Turaka ovaj put još više. Moram priznati da sam najčešće jeo döner kebab (kvalitetno meso s povrćem, ručak za 1,49 eura), ponekad börek s mesom što bi se u svojoj domovini zbog straha od trovanja rijetko usudio (o.k. u Zagrebu na par mjesta), jeo sam uglavnom hranu kod stranaca i bilo je dobro. Iz svog stana sam imao zanimljiv pogled, u jednom stanu otvoreni prozori i brisanje nakon tuširanja bez straha od nekih urokljivih ;) pogleda , susjeda joj zalijeva cvijeće u punoj obleki (i po glavi ). Moram priznati da sam na ulici vidio i ženu u spavaćici. Mislim da se to još samo u nekim krajevima Njemačke može dogoditi, u Turskoj i Hrvatskoj sigurno ne. Osjetio sam se dobro. Turkinje će se morati same emancipirati, susjedi(e) u Berlinu im daju dobre primjere.