Zanimljivo je da su meni najdraži slikari oni koje je Hitler najviše mrzio i svrstao ih u tkz. izopačenu umjetnost. To smatram komplimentom, nekom vrstom potvrde da imam dobar instikt za prave vrijednosti. Čitam danas podatke o uništenim umjetničkim djelima u vrijeme nacionalsocijalizma u Njemačkoj i ne mogu vjerovati. Na prvom mjestu je Kirchner, njegovu sliku sam objavio uz prethodni post, na drugom mjestu s 590 uništenih slika je Beckmann čiju sam «Veliku scenu umiranja» pripremio za danas. Slika mi je super, s prikazom različitog izražavanja emocija u tom ozbiljnom trenu, mada bi ovdje možda i jadni nacisti sa svojim pojednostavljenim svjetonazorom našli argumente za pridjev koji uvijek upotrebljavaju kad nešto ne razumiju, onaj iz naslova današnjeg posta. |
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||