Zanimljivo je da su meni najdraži slikari oni koje je Hitler najviše mrzio i svrstao ih u tkz. izopačenu umjetnost. To smatram komplimentom, nekom vrstom potvrde da imam dobar instikt za prave vrijednosti. Čitam danas podatke o uništenim umjetničkim djelima u vrijeme nacionalsocijalizma u Njemačkoj i ne mogu vjerovati. Na prvom mjestu je Kirchner, njegovu sliku sam objavio uz prethodni post, na drugom mjestu s 590 uništenih slika je Beckmann čiju sam «Veliku scenu umiranja» pripremio za danas. Slika mi je super, s prikazom različitog izražavanja emocija u tom ozbiljnom trenu, mada bi ovdje možda i jadni nacisti sa svojim pojednostavljenim svjetonazorom našli argumente za pridjev koji uvijek upotrebljavaju kad nešto ne razumiju, onaj iz naslova današnjeg posta.
Post je objavljen 08.01.2005. u 12:46 sati.