Javnost je s pravom zaprepaštena, na tv su gola raznesena djeca. Par dana neće biti ugodno uz televizor. Kad su šezdesetih amerikanci napalm bombama počeli pržiti žene, djecu i cjelokupno ljudstvo Vijetnama, slike su obišle svijet i europske i američke gradove su preplavile demonstracije. Pritisak javnosti je rastao i sve je završilo kako je završilo. Američka okupacija Iraka, cenzura je malo jača i intenzitet demonstracija nešto slabiji. Na terorizam Rusa u Čečeniji nigdje se nije posebno reagiralo, a moš mislit da će netko u Rusiji protestirati. Znači svi su bili suglasni i doduše malo bolesnom logikom svi krivi. A zašto djeca? Pa logika bande terorista: ni vi niste pitali za našu djecu. Selektivne akcije gradske gerile u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj bile su sedamdesetih godina predmet interesa *javnosti* 365 dana u godini, ovo će trajati par dana, sve do nekog novog pokolja. Nitko se naravno neće pitati, tko je zbilja srušio fiskulturnu dvoranu, teroristi ili oslobodioci. |
< | rujan, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |