Javnost je s pravom zaprepaštena, na tv su gola raznesena djeca. Par dana neće biti ugodno uz televizor. Kad su šezdesetih amerikanci napalm bombama počeli pržiti žene, djecu i cjelokupno ljudstvo Vijetnama, slike su obišle svijet i europske i američke gradove su preplavile demonstracije. Pritisak javnosti je rastao i sve je završilo kako je završilo. Američka okupacija Iraka, cenzura je malo jača i intenzitet demonstracija nešto slabiji. Na terorizam Rusa u Čečeniji nigdje se nije posebno reagiralo, a moš mislit da će netko u Rusiji protestirati. Znači svi su bili suglasni i doduše malo bolesnom logikom svi krivi. A zašto djeca? Pa logika bande terorista: ni vi niste pitali za našu djecu. Selektivne akcije gradske gerile u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj bile su sedamdesetih godina predmet interesa *javnosti* 365 dana u godini, ovo će trajati par dana, sve do nekog novog pokolja. Nitko se naravno neće pitati, tko je zbilja srušio fiskulturnu dvoranu, teroristi ili oslobodioci.
Post je objavljen 05.09.2004. u 17:48 sati.