31.03.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...33

Sjedio sam na obali potoka Kišona kao dijete od dvanaest godina i razmišljao o gavranu koji je na tom potoku hranio Iliju, kako se pričalo o mom kraju. Današnji naraštaj ljudi priznaje samo silu. Rimsko se carstvo održava na oštrom maču rimskih legija; slava Asirije se dugo godina održala na bogatstvu pokrajina koje su Siriji plaćale danak, čime su održavali veliku vojsku. No, slava njihova je minula, jer Rim danas gospodari sve do podnožja Libanonskih gora.
Kažu da i onaj prorok, kojeg su razapeli u Jeruzalemu, bijaše iz ovih krajeva. Sve do svoje osamnaeste godine nisam ništa znao o tom čovjeku, dok jednoga dana u Jeruzalemu ne sretoh njegovog učenika. Dok sam u gostionici čekao svog ostarjelog oca, ugledam nacrtani znak ribe. "Šta bi to moglo biti?", pomislim, a onda mi pristupi mladi čovjek i kaže mi da se zove Ivan. Pričao mi je o čudesima koja je stvarao prorok i kako su zajedno prelazili velike daljine.
- Doručkovali bismo u Samariji, a ručali u Nazaretu, u srcu Galileje. Propješačili smo nekoliko puta Golansku visoravan sve do podnožja Libanonskih planina, a onda bismo se vraćali po samoj obali velikog mora do Aškelona u zemlji Filisteji. U Judinom kraju smo se zadržavali zbog nabave namirnica za put, da bismo opet krenuli prema sjeveru zaobilazeći Jeruzalem. Jeruzalem nije sigurni grad; za kesu zlatnika možeš izgubiti glavu.
- Šta ti znači ovaj znak, znak ribe? - pitao sam ga.
- To je znak među prijateljima koji u krajnjoj nuždi, ako zakuca glad, podijele i najmanju ribicu između sebe.
Ivan mi je rekao da ide u Grčku propovijedati kraljevstvo nebesko. Tu smo se rastali i ja sam uskoro otišao u rimsku službu. Tog mladog proroka, kojemu još ni brada nije posijedjela, čekaju velike nevolje, osjećam to u kostima. Za dvadeset godina toliko toga čovjek proživi. I šta je meni trebalo da budem ovdje, da sjedim među ovim mrtvacima? Sve što je moglo na nogama hodati pošlo je za Asircima. Krvavi trag ostavljaju Rimljani; krvavi trag i smrad prati rimske legije na njihovom putu gdje ostaje stotine tisuća mrtvaca od čijih se tjelesa pustinjska zemlja pretvara u plodno tlo.
Lehi Manuel se digne sa tla i mačem nacrta znak ribe u pijesku. Nasmije se samome sebi i među gomilom mrtvaca pronađe glavu optočenu zlatom. Dugo je gledao veliku glavu ratnika, a između zlata virili su čuperci kose koja nije sagorjela. Strese se od pomisli na rastopljeno zlato u svojoj utrobi, i tek sad mu postane jasno u kakav ga je položaj dovela njegova luda glava.
- Pobjegnem li s tog mjesta kao kukavica, Rimljani će me smatrati dezerterom. A kako stići Rimljane koji su već miljama daleko odmakli ostavljajući krvave tragove iza sebe? Kako će se oholi Rimljani ponašati prema jednom Judejcu bez naobrazbe, hoće li me promaknuti u vojsci ili me u potaji ubiti?
- 21:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.03.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...32

PUT U ZAVIČAJ
Lehi Manuel, junak dana, sjedio je kao oduzet na goloj zemlji oslonjen na Strahimirov mač, dok se bitka udaljavala od tog mjesta prema sjeveru zemlje Fenicije. Rimljani će protjerati Asirce možda i dalje od Kane i Kadeša; možda će ih tjerati i do Bet-Rehobe, u samo podnožje Libanonskih gora, do Hermona gdje je granica sa Sirijom.
- Odvažiše se Asirci na veliki poduhvat - pomisli Lehi Manuel koji je i sam dolazio iz gorovitog kraja.
Gradovi Pela, Jabeš i Tišbe smjestili su se u blizini rijeke Jordan, čudesne rijeke koja je u svom gornjem toku brza i bistra, dok na samom ušću kod Gilgala, Jordanom mogu ploviti i manji brodovi. Dvadeset metara duge lađe od dasaka premazanim paklinom, klizile su kroz bistru vodu sve do Hogle, gdje se sveta rijeka Jordan slijeva u Slano more, koje u sebi nema života pa ga zovu Mrtvo more. Dalje karavanski put vodi preko sjevernog dijela Judejske pustinje prema Jeruzalemu.
- S mojim ostarjelim ocem uvijek sam putovao uz rijeku Jordan ili smo plovili po rijeci, a vraćali bismo se kroz polupustinjski kraj po samom rubu pustinje. Prve bismo noći stigli u Šilo, drugoga dana do Turse, trećeg do Abela, a onda bih na svom licu već osjećao suhi vjetrić moga zavičaja, koji je puhao s Libanonskih planina, dok bi sa gore Karmel uvijek puhao vjetar koji nam je donosio kišu. Za vedroga dana vidjeli bi se vrhovi gore Karmel na koju bi Lemuel pokazivao prstom svojim pčelama u kom pravcu trebaju letjeti. No, pčele su zujale ne mareći za želje svoga gospodara. Sve oči uvijek su bile uprte u goru Karmel. U njenom je pravcu gledao i kralj David, jer u gori su bili vukovi i planinski lavovi. Ilija Tišbijac, poznati prorok, hodao je brežuljcima gore Karmel skrivajući se od bijesa staroga kralja Joaba i libanonske princeze Izabele, koja je sa sobom donijela Baala kao vrhovno božanstvo. Još se u mom kraju pričaju legende o hrabrom ratniku Iliji Tišbijcu, kojeg su držali velikim prorokom; još se i danas održavaju pastirske igre slaveći junaka Iliju koji se nije odvajao od svojega mača i šofara optočenog zlatom. Ljudi govore da su Libanonske gore odjekivale kada bi Tišbijac zatulio u svoj šofar koji je imao jači zvuk od Jerihonske trube. Cijeli svoj život verao se po gorama i borio za slobodu svoga naroda, a da nikada nije čovjeka ubio iz zasjede niti ga opljačkao.
- 17:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.03.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...31

- Strahimire, ja ću izići i to odmah dok sam odmoren. Budem li stajao žedan i gladan do popodneva, više to neću moći učiniti.
- Lud si, mladiću, a to što si rekao ne bi se dopalo tvome ostarjelom ocu i tvojoj lijepoj materi. Zar misliš da je lako pobijediti diva? Zar misliš praćkom ići na čovjeka oklopljenog od glave do pete? Zar misliš da si ti onaj David koji je s kamenom u ruci išao na Golijata?
- Da, Strahimire, priča se u mom narodu da jednom davno bijaše takav junak. Bio je otac čovjeka koji je sagradio veličanstveni hram u Jeruzalemu. Kažu da je kraljevao Izraelom, i to više od četrdeset godina. Bogu je sagriješio zbog žena. Ne, prijatelju, ne mislim kamenom ići na ratnika, već mi daj svoj mač čija je oštrica nešto dulja od dva lakta! Dajem ti za njega svih dvanaest kamenova, ako misliš da im je takva vrijednost.
Sve se odigralo munjevito. Strahimir je gurnuo kesu s kamenjem u njedra, a Lehiju je pružio mač. Lehi Manuel dotrčao je do ratnika zaprepastivši cijelu rimsku vojsku, udario ga silovito mačem, no oštrica se odbila od oklopa i izbila mu mač iz ruke. Nakon malo hrvanja s divom, Lehi je ležao na zemlji. Tada mu svaku ruku uhvatiše po jedan Parćanin, dok su mu dva Hetita pridržavala noge. Strahimir je znao da će mu sada kroz usta uliti rastopljeno zlato, jer su posudu sa zlatom već prinosili. Strahimir silovito zaškripi zubima od bijesa, izvadi punu šaku kamenčića i svom silom ih baci tamo gdje nemoćno ležaše Lehi Manuel čekajući svoju strašnu sudbinu. Kamenčići su poletjeli visoko nad glavama Rimljana i pali sasvim blizu mjesta gdje je ležao onaj koga su Rimljani zvali Marcijan Jula, a Izraelci Lehi Manuel. U jednom trenu, koji nije bio dulji od treptaja oka, stvori se roj zlatnih pčela koje stanu ubadati asirsku vojsku. Oslobođeni Lehi Manuel skoči hitro na noge, zgrabi rastaljeno zlato iz svećenikovih ruku i brzinom munje nabije na glavu divljem Parćaninu koji je zaurlao od bola, onda mu Lehi Manuel odsiječe glavu koja se otkotrljala do prvih redova Rimljana. Rimljani silovito krenuše u napad ne mareći za pčele, te u vrlo kratkom vremenu pobijediše asirsku vojsku i natjeraše u bijeg. Samo je Lehi Manuel sjedio naslonjen na Strahimirov mač, kao da se čitav taj prizor boja njega nimalo ne tiče. Sada je on bio taj čije će se ime spominjati uz logorske vatre gdje će ljudi govoriti: "Nije čak ni Rimljanin", dok će drugi reći: "Ne izgleda kao Židov".
- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...30

- Zato se ti i nećeš kladiti jer nisi siguran.
- Čovjek ne može nikada i ni u šta biti siguran.
U taj tren začuju se fanfare koje su najavile da je iz rimske vojske istupio junak i stao pred Isana stavivši ruke na bokove. Divlji Parćanin pogleda protivnika ravnodušnim pogledom pljunuvši mu ispred stopala.
- Zar sam ja pseto? - prosikće Vukodlak.
Nastalo je komešanje i borba oružjem, zatim borba golim rukama i svega pet-šest minuta trebalo je da Vukodlak bude pobijeđen. Divlji Parćanin slomio mu je kičmu, a zatim ga sasjekao na komade. Nakon toga obje vojske su se razišle svaka na svoju stranu. Nad cijelim krajem čuo se žamor kao da milijuni pčela zuje zrakom; ljudski žamor dizao se možda čak i do prijestolja Gospodara svjetova.
- Eto vidiš kakve si ti sreće, Marcijane Jula. Svih tvojih dvanaest kamenčića ostalo je netaknuto.
- Strahimire, Strahimire, zaista sam sretan čovjek sa dvanaest kamenova nepravilnog oblika u kožnoj kesi.
Spustila se noć iznenada osvojivši prostore obiju vojski. Rimljani su se povukli na morsku obalu i tu udarili logore. Zapalili su vatre na obali u blizini svojih brodova usidrenih u moru mirnom kao ulje. Mjesec se digao nad pučinu koja se presijavala u srebrnim iskricama. Žamor se čuo nad cijelim logorom, ali tihi, pritajeni, jer Vukodlak je bio mrtav. Nitko drugi iz cijele rimske vojske nije se usudio istupiti pred diva ovjenčanog slavom, čije se ime šaputalo pored logorskih vatri. Karavane koje su prolazile noseći mirodije i dragocjene kovine, žito i rijetku smolu zvanu tamjan, zastale bi noću u pustinjskoj oazi, gdje bi uz vatre pričali o junaštvu divljeg Parćanina, čija se slava pronosila na velike udaljenosti i čije je ime bilo strah i trepet kojim su majke plašile svoju neposlušnu djecu.
Osvanulo je jutro obasjano suncem i nakon doručka dvije se vojske postrojiše u isti borbeni poredak u kakvom su bili i prethodnog dana.
- Znaš li ti, Marcijane Jula, tko će danas na megdan izići? Čiji će udovi raskomadani dočekati noć da bi se mesom gostile hijene koje se šuljaju noću i svojim urlikom tjeraju strah u kosti?
- 22:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.03.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...29

Da si bacio svih dvanaeset možda bi se i sama zemlja raspuknula i progutala Asirce zajedno s Parćanima, Hetitima, Rimljanima i crnim ratnicima iz žarke Afrike.
- Strahimire Orebu, zar ne shvaćaš da je taj kamen, trinaesti po redu, bio pomutnja. Moj časni otac Lemuel poučio me nauci o brojevima koju Egipćani zovu "kemot", a mi "kabala". Brojka dvanaest označava mnogo toga. Tri puta po dvanaest sačinjava naš sveti broj zvani "lamet vov". Moj djed Nefi zna o tome mnogo više. On bi već do sada natjerao u bijeg asirsku vojsku stršljenovima, skakavcima, a možda čak i milijunima buha.
- Zagonetan si, Marcijane Jula, i puno toga ja ne razumijem. U mome kraju nema takve nauke; tek svećenici iz utrobe žrtvovane životinje čitaju sudbinu, ali ne sudbinu pojedinca već cijele zajednice. Mogu predvidjeti kišno razdoblje ili sušu, ali nauka o brojevima im je nepoznata.
- Jadni ljudski stvorovi i njihova nauka o brojevima; čitanje iz utroba životinje. Tek puka tlapnja je to; samo razgovor pred bitku koje danas neće biti. Sunce se kloni zapadu, divljem se ratniku znoj slijeva u oči, jer držeći ruke na prsima ne želi se pomaknuti. O, ludih ljudskih stvorova! Ovo postaje sve zanimljivije. Ne zna Lehi Manuel ni Strahimir Oreb kakva snaga se krije u toj kesi; kakva je snaga u kamenčićima prikupljenim u sjeni križa. Ništa ljudski stvorovi ne znaju osim prolijevati krv da bi se povećali imperiji i vlast čovjeka nad čovjekom. Rat je Satanina žetva, a mir je blagoslov Gospodara svjetova.
- Gamalijele, odvrati svoj pogled od vojski i pokreni spiralu vremena. Dočekaj Lehi Manuela u muževnoj dobi kraj bistrog jezera sa slapovima; vrati mu njegovo ispod najvećeg slapa.
- Biti će po vašoj riječi, vrli Abidone.
- Opet si mislima nekuda odlutao, Marcijane Jula. Zar ne vidiš da tvoj Vukodlak upravo izlazi. Uloži svojih dvanaest kamenova u njegovu glavu, a ja ću narukvicu sestre Tamare.
- Nešto mi neda to učiniti, nešto jače od mene. Oprosti, Strahimire, ali nije mi do oklade.
- Dobro, kako hoćeš. Možda ti ni tvoja vjera ne dopušta da se kladiš sa strancem?
- Strahimire, Bog Izakov nije nešto što bi se iznosilo na tapet. On nije Bog o kojem bi ljudi mogli govoriti i lik mu izraditi. Iz tog razloga vidiš i sam da ja vjere nemam. Niti se klanjam nebeskim zvijezdama, niti ičemu što su stvorile ljudske ruke. Dakle, Strahimire, ja sam bez vjere kao što je i Vukodlak ovog trena uvjeren samo u svoju snagu i vještinu.
- 22:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...28

koja je iz svoje drevne prijestolnice i žarke Afrike došla caru Salamonu po savjet i poduku. Legenda govori da je, vidjevši hram, veličanstveno djelo cara Salomona, od ganuća bacila narukvicu među narod. Narukvica je izrađena od zlata i vulkanske lave, pa je nakon mnogo, mnogo godina još i sad prst debela, iako ju vrijeme i stotine ruku stanjiše.
- Visok ti je ulog, Strahimire, iznenađuješ me. Zar toliko polažeš na glavu tog divljaka? Moja kesa dukata, konj i bojna oprema nisu dovoljni da pokriju tu dragocjenost, koju bih svakako želio pogledati.
Strahimir iz njedara istrgne poveću kožnu kesu i na svjetlo dana izvuče narukvicu.
- Kakav veličanstveni filigranski rad! Poslije toliko godina još su i rubini na svom mjestu. Pogledaj smo kako su stari majstori znali izraditi narukvicu u obliku male zmije s rubinima umjesto očiju! Nemam ja, Strahimire, protuvrijednost za to. Sva moja bojna oprema i novac ne vrijede ni desetinu te narukvice. A osim toga, što ćeš dati svojoj sestri koju si kao dijete ostavio s druge strane mora?
- Imaš ti, Manuele, vrijednost koja premašuje narukvicu. To su tvoji kamenovi, tvojih dvanaeset kamenčića.
Na lijevom krilu rimske vojske začuje se grohotan smijeh. Smijao se Lehi Manuel zabludi svog prijatelja Strahimira; smijao se do suza, a onda mu progovori: - O, ludi čovječe, pa to su kamenčići sa jeruzalemskih ulica pokupljeni u jedno rano poslijepodne. Ne znam zašto ih uopće čuvam? Možda zbog Hamat, ili kao sjećanje na svoju crnu kosu. Od tog vremena moja kosa je boje žita na koju se skuplja sva prašina Istoka; kao da mi je časni Lemuel medom premazao kosu, no kada ju operem u bistrom potoku neko vrijeme ostaje ravna poput stabljike trave, a onda se sama počinje kovrčati i presijavati na suncu. Kratku kosu nosim samo zato što mi govore da ličim na ženu čim ju pustim da mi padne do ramena. Bezvrijedno je to kamenje, moj prijatelju.
- Kad je tako bezvrijedno zašto si odbacio jedan kamenčić i stvorio pomutnju u asirskoj vojsci?
- 22:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Proljetno orezivanje ruža_II dio

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Dragi moji blogeri ružari želim vam na još par fotki pokazati
kako bi trebale izgledati dobro orezane ruže...
...ova sorta na slici predstavnik je floribundi
(ruže koje cvatu u kiticama op.ur.)... i kako je Cvjetak mali
dobro primjetila ružama a također i drugom bilju ustvari bolje ćinimo
ako ga u proljeće pravilno orežemo...
- 22:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...27

Sasvim na lijevom krilu stajali su Lehi Manuel i mrki Ilirac Strahimir. Oko njih su bili mnogo rjeđi redovi boraca koji će bijegom pokušati spasiti svoj jadni život. Tim kukavicama velika nada bijaše dvojica ratnika; jedan s crnom pletenicom na leđima, a drugi, iako mlad, bijaše stasit. Imao je Lehi tijelo atlete, tetive na nogama bile su kao u gazele, a noge kao da su izvajane od cedra libanonskog. Nosio je tuniku od lanenog platna skrojenu prema grčkom kroju, koja mu je prekrivala noge do koljena. Na lijevom ramenu tuniku spajaše velika crna kopča izrađena u obliku velikog šišmiša raširenih krila sačinjenih od sedefa. Bijedno obučeni ljudi oko te dvojice razgovarali su među sobom odmahujući glavom, a već su pale i prve oklade hoće li Asirci do večeri napasti ili neće.
- Da se i mi okladimo, Marcijane Jula? Ja tvrdim da Asirci danas neće napasti sve dok se u rimskoj vojsci ne nađe junak za dvoboj. Isam Maurao žedan je rimske krvi i on sigurno neće odstupiti prije nego što se nađe dostojni protivnik. Zašto naš zapovjednik ne stane ispred toga naduvenog Parta, najokrutnijeg među Parćanima?
- Časni Aurelije hrabri je ratnik i po visini ne zaostaje za Parćanima, ali neka postelja i prisustvo žena učinili su da se ne može nositi sa divljim ratnikom kojemu je ležaj oskudna trava, a zvjezdano nebo pokrivač. Kažu da je pretrčao pustinju na svojim nogama. Priča se da je u podnožju libanonskih gora savladao lava rastrgavši ga na komade, iako ja mislim da on nema snagu jednog Samsona i da njegova snaga nije u duljini njegove kose. Nego ja velike nade polažem na našeg hrabrog Bastijana Morla - Vukodlaka. To je rutava "životinja" koja jede za petoricu rimskih legionara, spava kao pas na goloj zemlji, a samo jedan pokrivač od devine dlake, u kojeg se kao crv uvuče, dovoljan mu je zimi. Sve što leti i puže, taj ždere; može se najesti crva ili mrava. E, ako on ne izađe do večeri, sutra izlazim ja. Zato dajem kesu zlatnika na Vukodlakovu glavu. Ako izgubi zlatnici su tvoji, jer znam da divljeg Parćanina držiš najjačim čovjekom na svijetu.
- Izazvao si me, Marcijane Jula. Kladim se na glavu divljeg Parćanina koji će do večeri rastrgati na komade tvoga Vukodlaka, no barem ćemo vidjeti zalazak sunca. Ulažem ono što mi je najmilije, a to je narukvica moje sestre Tamare koju sam kupio u Jeruzalemu na staroj tržnici od jednog starca. Bio je tako star da je izgledao kao da je napravljen od pečene zemlje i plijesni, dok mu je lice uništila guba. Kleo mi se u svoga boga Baala da je tu narukvicu nosila kraljica od Sabe,
- 01:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.03.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...26

- Razmišljao sam što sada radi lijepa Hamat i časni Lemuel? Mislio sam na naše pčele, da li se stvaraju rojevi? U mislima sam vidio oca kako naslonjen na ogradu viče na sluge da pokupe med a da ne uništavaju pčele. Strahimire, da ti budem iskren, dao bih sve da sam u hladu velike masline na klupi ispranoj od kiše i da pijem izvorsku vodu koja miriše na med i gubu od vrbovog drveta. Sasvim malu gubu sa vrbe i komadić voska stavljala je moja majka u izvorsku vodu hladnu kao led. Poslije dvije žlice meda, koji pali grlo, ta izvorska voda je kao melem na ranu. Eto, to sam mislio, vrli prijatelju.
Uto nastane komešanje u asirskoj vojsci ispred koje stupi jedan ratnik u ljeskavom oklopu poput krljušti zmije. Bio je viši za glavu od sve asirske vojske; najbolji borac kod Asiraca, čuveni Isan Maurao čija je slava išla od logora do logora i koji je svoje neprijatelje zarobljavao ulijevajući im u usta rastopljeno zlato. Nitko ga nikada nije pobijedio, jer se mogao boriti i bez oružja u ruci. Svakog dana i po šest sati vježbao bi svoje mišiće. Mogao je biku iščupati srce golim rukama, i dok bi jadna životinja shvatila šta joj se dogodilo, klekla bi na prednje noge i svalila se na bok. Maurao bi srce podigao visoko ispuštajući divlji krik pobjednika, a onda bi ga bacio visoko poput kamena. Krvave ruke brisao je o svoja rutava prsa, i divlje režeći tražio da mu se donese hrana i piće.
Sada je taj divlji ratnik stajao ispred sve asirske vojske, ruku prekriženih na prsima, znajući da se nitko od Rimljana neće odvažiti na dovoboj. O desnom boku visio mu je veliki mač, a o lijevom kvrgava toljaga izrađena od drva iščupanog iz korijena i obrađenog tako da bude puno neravnina. Po sjajnom oružju vidjelo se da Isan svakodnevno vježba.
Vrijeme je sporo prolazilo dok su dvije vojske stajale jedna nasuprot drugoj. U prvim redovima jedne i druge vojske stajaše najodličniji borci. Na desno krilo stali su časnici zaštićeni trostrukim zidom dobro opremljenih boraca, a lijevo od te skupine, na malo povišenom mjestu, stajala je grupica najboljih strijelaca.
- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...25

- Ako današnjem danu vidiš zalazak sunca, Marcijane Jula, možeš sebe držati sretnim čovjekom po drugi put rođenim, no ako oboje vidimo zalazak sunca, onda smo djeca sreće.
- Čudnog li razgovora među umirućima; čovjek sa Istoka s dvanaest kamenčića u kožnoj kesi, i divlji Ilir s crnom pletenicom na leđima i mačem nemarno obješenim o desno bedro; obojica bi htjeli vidjeti zalazak sunca. Pa dobro, mladići, bit će vam dato! Ali, da ste samo jednom spomenuli plijen, uskratio bih vam zalazak sunca i zatvorio knjigu života, čak i tebi, Lehi Manuele, bahati mladiću, iako sam tvome ocu obećao da ću te čuvati. No, sluga sluge božjega nije dužan držati obećanje ako drskost prijeđe mjeru.
Ja da ne mogu gledati krv i zlato! To je samo pusta ljudska tlapnja. O, bijedni ljudski stvorovi, koliko će vas još danas izginuti! Nikada više Asirija neće dosegnuti staru slavu. Ni okrutnost Parta neće pomoći. Rim mora živjeti u trijumfu, u slavi, sve dok sami ne razdijele carstvo. Tako je pisano. Sretno, Lehi Manuele, nestašni dječače, neposlušni sine Lemuelov! Kad bi ti samo znao koliko tvoja majka Hamat čezne da te opet vidi, okrenuo bi leđa Rimljanima i sakrio bi se pod majčin skut. Ali, Lehi Manuele, dječače, minulo je doba tvoga djetinjstva i hrabro se suoči sa sudbinom. Nećemo se vidjeti deset tvojih godina, a kad se vidimo ja ću biti isti, dok će tvoja koža biti puna ožiljaka.
- Što si se zamislio, Marcijane Jula? Kamo su odlutale tvoje misli?
- 23:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Proljetno orezivanje ruža

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Dragi moji blogeri na gornjim slikama vam želim pokazati kako izgleda
školski primjer orezivanja ruža u proljeće.
Ruže nisu snimljene u mom ružičnjaku već na širem podrućju Sesveta
gdje vrijedni djelatnici zagrebačkog poduzeća Zrinjevac
školskom točnošću orezuju ruže ako ste ikako u mogučnosti
savjetujem vam da i svoje ruže orežete slićno...
Na fotkama možete primjetiti da su ruže pokrivene slojem treseta i komposta
ako ste u mogučnosti i vi dodajte oko svojih ruža malo komposta ili humusne
zemlje a ako niste onda će i dobro okapanje poslužiti svrsi...
prorahliti će zemlju... Dobro bi bilo dodati i malo specijalnog gnojiva za ruže ...
dozirajte ga prema priloženoj uputi...i
pazite da ne stavljate gnojivo preblizu samoj stabljici...
...uskoro nove informacije za vrijedne blogere ružare...
...najljepši pozdrav...
- 22:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...24

- Lehi Manuele, koliko ti zapravo imena imaš?
- Previše, prijatelju, ali još uvijek u svojim kostima osjećam da sam Lehi Manuel, Marcijan Jula mi je ime tek za zabavu, dok se imena Nefi ne želim sjećati. Tako me zvao otac onoga dana kad smo bili na trgu u Jeruzalemu, gdje svjetina vikaše: "Pustite Barabu". Kažu da je onaj jadnik kojeg su razapeli iz nekih državničkih razloga, junački podnosio sva poniženja ne prestajući ljude uvjeravati da je sin živoga Boga. Meni se čini, moj Strahimire, da se to svećenicima nije dopalo jer im je kvarilo poslove. Sjećam se kako je rekao moj stari otac Lemuel: "Svijetom ne vlada novac iako se tako čini; svijetom ne vlada ni svjetovni vladar iako je to očito da se čovjek trudi; svijetom ne vladaju ni svećenici".
- Pa tko onda vlada svijetom, Marcijane Jula?
- Žena, čovječe, vlada žena od žene rođena; vlada žena od rebra stvorena. Mojsije je prorekao: "Žudnja će ženu tjerati k muškarcu", ali on do dana današnjeg nije nad njom zagospodario. I cezaru rimskom konce je smrsila žena. Otrovati plodove smokve, k tome još i neubrane, može samo ženski um. Imamo i mi ovdje na Istoku domišljatih ljudi. Kao što znaš, jednom rimskom vojskovođi Parti su u usta nalili rastopljeno zlato. Možeš zamisliti te muke, Strahimire, kada ti cijela utroba izgori u jednome trenu; kad ti zlato rastaljeno poteče na sve otvore tijela, sjajno zlato rastopljeno je još sjajnije. Krv i rastaljeno zlato ni anđeli ne mogu gledati, tako je to blještavi prizor.
- U mome kraju ispod Alpa, kada bi uhvatili neprijatelja, savili bi dva mlada hrasta, svezali ih užetima, a između njih stavljali su zatvorenika. Da se jadnik ne bi opirao, onesvijestili su ga, no kada bi se osvijestio i počeo se derati, starješina logora presjekao bi uže debelo kao ruka, hrastovi bi se ispravili, a ljudski bi udovi ostali visjeti na vitkim hrastovima. Trenutna smrt ali tako okrutna, što dokazuje da i mi kontinentalci sa Zapada znamo biti okrutni prema neprijatelju. Kuhanje u vrelom ulju i spaljivanje više nitko ne radi, to se radilo u stara vremena. Kad malo bolje razmisliš, moj Marcijane Jula, za čiji račun mi ovdje stojimo? Tko će se sjećati nas nakon ove borbe? Asiraca još uvijek ima barem pet puta više od nas.
- Strahimire, vrli prijatelju, druže pri piću i kocki, vidiš li i ti ono što ja gledam? Zar ti se ne čini da Asirci polako uzmiču? Rekao bih da između naših i njihovih redova ima barem sto pedeset do dvjesto koraka. Mijenjaju taktiku. Samo da nam ovo sunce ne svijetli u oči i da se dogodi nešto prije sunčeve pripeke.
- 22:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...23

nasred sirijskog tabora stvori pijavica koja je bojna kola zajedno s ljudima dizala u zrak.
Vidjevši čudo pred svojim očima, Rimljanima se višestruko pojačala hrabrost i snaga. Borili su se kao pustinjski lavovi, pa je asirska vojska morala uzmaknuti. Između dviju vojski stvorio se vrtlog koji podizaše prašinu visoko tako da se na trenutak nisu mogle vidjeti. U rimskim redovima bilo je oko stotinu mrtvih ljudi i barem triput toliko ranjenih, dok je cijela asirska vojska bila u potpunom metežu.
Smirilo se sve odjednom kao što je i počelo. Zapadni vjetar raznese prašinu prema Libanonu, pa se opet vidjelo more nepregledne vojske koja je sređivala svoje redove postavljajući ih u borbeni poredak. Iza rimske vojske diže se velika graja, jer uz obalu su pristajali brodovi iz kojih su izlazili rimski vojnici u potpunom neredu penjući se na brežuljak. Kao što lava kulja iz vulkana, tako su pristizali Rimljani, i to najuvježbanije čete, sve sami oklopnici na čijim su se tijelima presijavali oklopi od kože i mjedi. U rukama su držali sjajne štitove i kratke rimske mačeve oštrica dugih dva lakta. Asirci nisu više tako oholo gledali na Rimljane, već su stajali kao ukopani. Kad se svi Rimljani svrstaše u bojni poredak, zavlada strahoviti tajac, čak ni ranjenici nisu zapomagali. I Lehi Manuel je bio lako ranjen. Asirska strelica ostavila mu je krvavi trag po površini desne ruke od lakta do zapešća, imao je dvije-tri ogrebotine na čelu i licu od udaraca, ali on nije mario za ta sitna krvarenja, već je sa sebe stresao prašinu pljuvajući i trljajući crvene oči od uzvitlane prašine.
- Jesi li živ, Marcijane Jula? - upita ga Strahimir. - Kad sam ja ubio svog prvog neprijatelja, ispovraćao sam dušu pri pogledu na rasuta crijeva jednog Hetita koji se pred mojim očima grčio umirući.
- Kao što vidiš, Strahimire, meni nije dor povraćanja, ali primjećujem da je moje djetinjstvo završeno i to baš na ovoj vrleti gdje ni trava ne raste. U mojoj dolini bilo je obilje trave i bistre vode potoka. Što mi bi da napustim očev dom i da ražalostim srce staroga roditelja stupajući u rimsku službu?
- Marcijane Jula, što si ti to bacio pred asirsku vojsku da se podigla takva prašina? Ja sam te pijavice viđao na moru, ali na ovakvoj vrleti da se odjednom stvori vrtlog, to ne može dokučiti moj um.
- Ništa, Strahimire, ništa više do najmanjeg od trinaest kamenova koje nosim u kožnoj kesi. To su kamenčići mojega djetinjstva, a kamenčići pokupljeni sa jeruzalemskih ulica i trgova u jedno rano poslijepodne po lijepom vremenu, ne može biti začarano kamenje. Moj djed Nefi Jalmari Salomon može iz praha zemaljskog stvoriti vojsku skakavaca da opustoši sva polja izraelska, može prizivati duhove i demone, ima mnogostruke sposobnosti i mislio je da ću ja nastaviti njegovim stopama. Kao dijete nosio sam njegovo ime dok me jednoga dana nisu prekrstili, no duga je to priča.
- 19:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...22

Mladi Lehi Manuel sjedio je na konju gotovo kicoški; obični rimski vojnik bez značaja. Na konju je sjedio samo zato što ga je sinoć dobio na kocki od zapovjednika logora, patricija i rimskog časnika Aurelija Justina Hildegarda. Predavši mu zarađenog konja i kesu zlatnika, časni Aurelije mu reče:
- Lehi Manuele, viteže sa Istoka, u tebi kao da ne teče židovska krv. Prati te sreća u kocki, ženama i piću; kad piješ ne opijaš se, dok ljubiš žene srce ti ne pati, a u kocki si pravi srećković. Imaš sve osobine Rimljanina i zato te krstim rimskim imenom; od danas si Marcijan Jula. Prvo - prema mom djedu, časnome Marcijanu, a Jula je ime prostitutke, najozloglašenije koja je ikada šetala rimskim Forumom. Žena - zmija zbog koje ću sutra poginuti.
Časnici su zapljeskali svom zapovjedniku. Gordi Strahimir zagrlio je mladog Marcijana Julu. Taj Strahimir bio je Ilir, kršna junačina rođen ispod Alpa u jednom divljem plemenu Oreb. Bio je u rimskoj službi i tako izbjegao sudbinu roba. Na pragu tridesete godine bio je pun ožiljaka, a plemenitijeg ni učenijeg čovjeka nije bilo u rimskoj vojsci. Znao je sve narodne priče divlje zemlje Ilirije, gdje su gorske vile carevale na proplancima i gdje se mirisni bosiljak stavljao pod jastuke da bi se ljepše sanjalo. Sada na bojnom polju Strahimir stajaše s desna Lehi Manuelu, kojem je to bila prva bitka.
- Bojiš li se, Marcijane Jula? - upita Strahimir mladića.
- Ne, Strahimire - odgovori ovaj - bit će onako kako je zapisano.
Lehi Manuel izvadi iz džepa šaku šarenih kamenčića i stane ih brojiti. Bilo ih je trinaest. Uzme jedan kamenčić i baci ga daleko ispred sebe. Kamenčić padne na suhu pustinjsku zemlju i podiže tek mali oblak prašine, što je kod Asiraca izazvalo buru smijeha. Oni, sigurni u svoju pobjedu, stajaše svega stotinjak metara udaljeni od Rimljana. Silnom mnoštvu vojske Rimljani nisu vidjeli kraja.
Gamalijel je stajao sastrane, ali svojim sjajem nije privlačio ničiju pažnju, jer za ljudske oči bijaše nevidljiv.
A onda iznenada Sirijci krenuše u borbu. Kao što češalj prolazi kroz kosu, tako su se oni probijali kroz rimske redove. I već su osvojili oko pedesetak metara prostora, kad se odjednom
- 21:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...21

-Da, vrli Abidone, ali stiže zora novoga vremena. Treba zavrtjeti spiralu vremena da se stopi sa zorom koja sviće sa istoka. Diži me, vjetre zapadni, nosi me ususret zori, jer je vrijeme da Lehi Manuela pripremim za prvi ratnički okršaj.
Rimska je vojska tog jutra bila postrojena na samom vrhuncu brda koje se protezalo u polukrugu. U dolini sve je vrvjelo od neprijatelja. Bilo je tu ljudi s raznih strana svijeta, jer ta asirska vojska ne bijaše sastavljena samo od Asiraca, koji su se isticali bradama nakovrčanim poput vlasulja presijavajući se na jutarnjem suncu; Hetiti su imali kožne oklope od kostrijeti, a na leđima tobolce pune strelica; Egipćani, niski rastom, bili su zbijeni u gomilu držeći u rukama mačeve i štitove od tvrde devine kože, samo bi poneki imao ratnu sjekiru; ratnici starih mediteranskih rasa, visoki rastom, stajaše oslonjeni na svoje oružje ne hajući mnogo za tjeskobu, njihove misli bile su okupirane pljačkom. Maštali su o tome kako će opljačkati mrtve Rimljane, slomiti simbole u obliku orla, satrti u prah onaj njihov gordi natpis SPOR, a od zlatnih listića rimskih lovor-vijenaca dat će izraditi zlatni nakit odabranicama svoga srca. Malo je koji ratnik razmišljao da će iz njegovog tijela izrasti gusta trava; da će iz okorijelih zločinaca izrasti korov. Ta asirska vojska, velika sila Istoka, željela je ponovo zavladati velikim prostorima kao u dane velikog Kira, najveličanstvenijeg vladara Istoka, kojeg je sam Gospodar svjetova ovlastio da gospodari narodima, da ih pokori svojoj sili. Ali, ta vremena su prošla.
- O, smiješnih li ljudi - promrmlja Gamalijel - zamalo sam došao prekasno!
Njegov pogled brzinom strijele obuhvati cijelu rimsku vojsku koju će Asirci satrti u prah.
- Deset na jednoga - računao je asirski vojskovođa - nijedan Rimljanin ne smije umaći!
Za leđima Rimljana bilo je pobiješnjelo more tako da im nijedna lađa nije mogla doći s pojačanjem. Zapadni vjetar puše već tri dana i podiže velike valove, pa ako i stignu rimske posade na brodovima, biti će izmoreni morskom bolešću i nesposobni za borbu.
- 20:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...20

A tek znanje ljudsko, koja je to zabluda!
Nagomilano znanje krivih uvjerenja daje ritam ljudskome stvoru; određuje mu društveni položaj. Kad srce stane istog trena trne sve ljudsko znanje, gasi se svjetlost spoznaje i saznanje, gase se uspomene, prošlo vrijeme postaje bljutavo poput smrdljive bare nad kojom leži izmaglica smrti.
No, kod čovjeka san je ipak najčudesniji. San prožima ljudsko biće kao što spužva upija vodu. Slike vremena prolaze kroz čovjeka; mrtvi odjedanput ožive u ljudskom snu, cvijeće procvate čudesnim bojama, a može niknuti sa golih zidova; stvarnost je izbrisana kao da je nikada nije ni bilo.
A onda vraćanje u stvarnost. Trpki okus u ustima nakon sna, težina trepavica koje trepere iznad očiju podrhtavajući kao jasikin list, udovi se žele protegnuti, zijevanjem se čovjek vraća u stvarnost, a samo protezanje i zijevanje više spada u san nego u stvarnost.
A tek strah! Kakav je to osjećaj! Kakva je to korovom zarasla staza koju je sam Satana ucrtao do ljudskog srca: strah pred smrću, strah pred neminovnošću, strah pred tegobama starosti, strah od elemenata. No, kada mine strah onda je ljudsko srce slobodno; čovjek tada može poletjeti bez krila, jer čovjek oslobođen tjeskobe - slobodan je čovjek. Ne zna jadni ljudski stvor da su vrata smrti sačinjena od straha ljudskoga; da je dolina smrti satkana od tjeskobe. I šta onda čovjeku preostaje, već da se sabije u krdo; ljudsko krdo s najhrabrijim predvodnikom. Kad se stvori ljudsko krdo, tada se kuju mačevi, rastapaju se zvona za ubojite kugle od tuča i željeza. No, kada mine vrijeme tjeskobe i straha, kad se plamen rata digne visoko nebu pod oblake nošen na kricima umirućih, tada se poljska trava zazeleni nagnojena ljudskim tjelesima. Najmudriji onda iz krda predloži da se mačevi pretale u plugove, a tučane kugle u zvona. Dojučerašnji neprijatelji sklapaju savez; nastaje mir koji traje sve dok se ne zaboravi rat. A onda sve ispočetka; jauci, suze, patnja, nestašica hrane, umiranje od zaraznih bolesti.
O, Gamalijele, Gamalijele, kako je tužno biti čovjek!
- 21:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...19

O, kako je lijepo letjeti iznad gornjih i donjih voda; kako je prekrasno zavrtjeti spiralu vremena, ubrzati dane i noći da se smjenjuju kao treptaj oka; kako je strašno biti u oku oluje, u samome središtu, u lijevku koji hara iznad vode podižući barke i ribare izvršavajući ljudsku sudbinu!
Anđeo - halogramska slika neba; čovjek sačinjen od svjetla, munja na nebeskom svodu, silina groma i razarajuća sila. Kako je ugodno i okrutno biti u službi Gospodara svjetova, držati u ruci ljudske sudbine, kidati konce života i sijati sjeme novih pokoljenja; divno je biti strašan i blag, biti brz, biti brži od ljudske misli i strpljivosti od onog koji je nekada davno živio i sporio se s Bogom, a zvali su ga Job.
Govori mu Abidon, anđeo od starine i pretpotopnog vremena: - Sine Gamalijele, strašno je naše poslanje: izbijati iz ruku mačeve, stavljati u ruke koplja, skretati pravac strelicama, sedam pečata stavljati na tijelo smrtnog čovjeka da nijedna rana ne bude smrtonosna, da junak kroči posred boja gazeći umiruće i sijući smrt lijevo i desno, skretati ubojite žalce škorpiona i otrovnih zmija od ljudske puti. O, Gamalijele, sine moj, strašna je anđeoska sudbina! Sudbina slična paučini drži čovjeka okovanog u vremenu koje protjeće i ostavlja tragove brišući ljude sa lica zemlje. Blago tebi, Gamalijele, pošteđen si okova ljudskoga tijela u kojem se miješaju elementi, u kojem kosti nose mišiće sačinjene od mesa koje se natapa krvlju kao žedna zemlja poslije suše vodom. Krv nosi ljudsku dušu stvarajući osjećaje, srdžbu i blagost iz trenutka u trenutak, dok srce kuca u ritmu ljudske sudbine. Kad stane sve se zaustavlja; čovjek postaje poput kamena. Misao ostaje zarobljena u mozgu, krv prestaje teći pretvarajući se u želatinu, koža prestaje disati, samo kosa ne prestaje rasti, zato što je njezina priroda sasvim neljudska; nokti i kosa ne pripadaju ljudima, jer su sačinjeni od kozmičke materije.
- 12:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.03.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...18

- Sine Lehi, opet razgovaraš sam sa sobom. Mora da te uhvatila groznica kad ti je kosa promijenila boju. Dođi da te majka okupa, a onda ćemo kod časnog oca Lemuela da zajedno večeramo.
- Draga majko, što se to događa u zadnje vrijeme? Zašto je sve tako čudno u ovoj dolini? Danas sam vidio roj zlatnih pčela koje su doletjele s libanonskih gora. Takve pčele nikada nisam vidio. Jedna je pala na moj dlan i uginula, a imala je zlatna krila.
- Kažeš, zlatna krila?
- Da, majko, zlatna krila. Sahranio sam pčelu na obali potoka. Dvostruko je veća od naših pčela, a njihov let je kao anđeoska muzika. Kad lebde iznad tla, čuje se kao stotine sitnih glasova. Čudno je to, majko, samo ne znam da li je to dobar ili loš znak.
- Sine Lehi Manuele, srećo mog života, zlatna pčela ne može nikako biti loš znak. A sada dođi da se jelo ne ohladi.
I tako smo povečerali ništa ne govoreći, samo je tihi povjetarac puhao s libanonskih gora.
- Digni me, vjetre, visoko, da poletim iznad cedrova libanonskih; da odem do širokog mora i lebdim iznad valova! Poleti, vjetre! Vihoru, skrši suho granje, jer ako ne vidim beskrajno plavu pučinu, ako ne vidim modri nebosklon, ako ne vidim silnu vodu koja s gornjih nebesa tutnji i obrušava se, oslijepit ću! Kad se moje oči napoje ljepote, kad vidim dno bezdana, gdje su stupovi svijeta i sav šaroliki vodeni svijet, vratit ću se. Kada se vratim sa zapada, Lehi Manuelu će tada biti dvadeset godina.
- 21:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.03.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...17

Za svoju dob od deset godina kažu mi da sam visok i da ću biti poput svog djeda Nefija, koji mi je za moj deseti rođendan poklonio konja poslavši svojega slugu.
Zašto moj djed Nefi nikada ne dolazi k nama?
Svega jednom vidio sam ga kad su mi bile četiri godine. Digao me visoko i rekao:
- Sine Nefi, podučit ću te zvjezdanim putevima, a carstvo duhova će ti služiti.
Bacio me kao vreću brašna visoko i opet dočekao na svoje jake ruke. Moja majka je vrisnula od straha, a djeda je prekorio:
- E, kćeri moja, pored onoliko prilika što si ih imala, ti si odabrala onog žohara, onu hrđu svećeničku. Bije ga glas da se opija i po cijele dane izležava.
Majka ništa nije rekla samo me uzela iz djedovih ruku i odvela da mi kupi kolača i suhog voća. Tada smo dugo putovali s karavanom. I sjećam se smrada deva, i zalaza sunca u pustinji, i žutog čaja kojeg smo pili na putu prelijevajući ga iz čaše u čašu kako bi se ohladio. Već u dobi od četiri godine proputovao sam više nego ljudi iz mog kraja za cijelog svog života. A sada i ta promjena imena; prvo Nefi, pa Nefi Manuel, zatim Lehi i kao konačo ime Lehi Manuel. Pa tko se još u Izraelu zove Lehi Manuel? Zašto nemam ime kao što je Zaharija ili Ivan? Lijepo je ime i Jakov ili Josip, a ne Lehi Manuel Ben Rafaim. Ako me Rimljani uzmu u svoju službu smijat će se mom imenu i prezimenu. Ali Rimljani su i sami smiješni. Prošlog ljeta kad su dani bili vrući kao užareni krumpiri, oni marširaju u punom borbenom poretku, sapeti kožnim pojasevima i prsnim oklopima, a još dugo iza njih smrdjelo je po znoju. Kojim putem prođe rimska legija tu od smrada više ne niče trava. Meni Rimljani ne izgledaju opasno, već glupo i smiješno. Govore nekim smiješnim jezikom; podižući ruku viču "sve" jedan drugome, dok svi zajedno kliču "ave cezar!". Mora da njihov cezar dobro izgleda kad ga zovu bogom, no na rimskim novčićima njegov lik ne izgleda baš božanski; kako mi se čini, oči su mu izbuljene i pomalo je ćelav. Kažu da je tome cezaru bilo ime August i da ga je žena otrovala.
- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...16

- Kako je čaroban taj mjesec nisan kad se trava zazeleni, a cvijeće procvate, dok potok još uvijek ima obilje vode; žute kaljuže u kojoj ribe ne mogu disati pa izviruju iznad vode kako bi uzele zraka. Tek u mirnim rukavcima voda se polako počinje bistriti, pa se na dnu vidi odronjeno kamenje koje je voda sobom dokotrljala. Sitni pužići i crvi gmižu po samome dnu ostavljajući u mulju svoj trag. Ah, koje ugode šetati i gledati razvaline starih hramova gdje su nekada u davnim vremenima ljudi proljevali životinjsku krv, vino i ulje. Kiše su isprale sve tragove i sada su te razvaline puste, nijemi svjedoci prohujalog vremena. Možda je i sam otac Abraham kročio tim putevima? Priča se da je živio u tom kraju gdje je njegov otac prodavao ljudima idole izrađene od drva i kamena optočene zlatom, srebrom i tučom. Govori se da je mali Abram porazbijao ocu sve idole govoreći kako su se sami pobili među sobom. Mora da je bio mojih godina i za to izvukao debele batine. I ja bih ponekad dobio batina, no časni Lemuel, moj dragi stari otac, prelijen je za takve aktivnosti; moja pak lijepa majka ima predobro srce da bi tukla svog sina jedinca. Sve u svemu život mi je zanimljiv, iako su mi prijatelji i prijateljice ograničeni i glupi. Njihovi očevi oru zemlju, majke siju lan i konoplju; mukotrpno rade težačke poslove i često su na nadnici kod moga časnog oca, koji je škrt pa zna uz zlatnike nekome udijeliti i dva-tri udarca batinom, naročito onima koji trgaju alat, neposlušnima i sklonima ljenčarenju.
No, u zadnje vrijeme časni Lemuel se nekako promijenio, pogotovo otkad smo se vratili iz Jeruzalema, ništa više nije isto. Sve manje viče na sluge, sve rjeđe se opija pa draga majčica ima manje razloga da ga grdi, a i na sebi vidim neke promjene. Gledajući se u bistrom potoku, svakodnevno nalazim promjene na sebi. Zar se iz djetinjstva tako brzo prelazi u muževno doba? Moja crna kosa pretvara se u smiješnu žutu vunu, boja kože je svjetlija, a kvrgavi nos se izravnao, pa više ne ličim na pticu grabljivicu. U ovoj dolini nešto se čudno događa; neki čudni mir lebdi nad cijelim krajem. Čak ni stoka ne bleji kao prije, ni psi ne laju onako oštro.
Što se to događa?
- 22:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...15

Ljepotica Hamat će do svoje starosti ostati lijepa, a na godišnjicu tvoje smrti palit će tamjan i prirediti raskošnu gozbu u tvoju čast. Na čelu stola sjedit će njezin sin Lehi Manuel koji će na Zemlji doživjeti mnogo jada i veliku slavu; pasti će u glib iz kojeg će se uzdići visoko i časno umrijeti nakon što će se zasititi života. Mnoge će se stvari u svijetu promijeniti. Od velebnog hrama u Jeruzalemu gotovo da neće ostati ni kamen na kamenu; ostat će jedan zid kojeg je podigao stariji Hiramov sin a da za taj posao nije dobio plaću zbog jedne opake žene koja je na kratko bila miljenica mudrog cara Salomona. Eto, Lemuele, rekao sam ti što će se zbiti. Možeš biti zadovoljan svojom sudbinom, jer nema baš svatko sreću da umre spokojno u snu. Kao što znaš, sve što leti i puže, pliva ili hoda na četiri ili dvije noge, svemu jednom dođe kraj pa ni ti, Lemuele, nisi izuzet.
To kaže Gamalijel, ispruži ruku i dotakne sijede kose Lemuelove, brzim pokretima učini mu na čelu neki znak, a onda nestane kao što se iznenada i pojavio.
Lemuel je još neko vrijeme ležao na prostirci, a onda se digne i protrlja oči ne vjerujući da je upravo razgovarao s Gospodarom svjetova. Kada je pogledao ruke vidio je da su mu dlanovi puni zlatne prašine. Pljesne rukama, a zlatni prah se rasprši na sve strane. Iz svake te čestice praha stvori se po jedna pčela, skupe se u roj i izlete van. Lemuel sjedne zijevajući od čuda i u takvom ukočenom stanju našla ga je ljepotica Hamat.
- Šta se dogodilo, časni Lemuele, da ti lice izgleda poput ogledala? Kakva je to nova igra koju igraš izležavajući se?
- Ljepotice Hamat, sunce moga neba, dugo sam razgovarao s čovjekom koji je stvoren od svjetla i čija me ruka dotakla. Zato me ništa ne ispituj, već mi reci zašto prekidaš moj odmor?
- Došli su ljudi iz doline da ostrižu ovce, te izmjere vunu koju ćemo prodati. To je razlog što sam došla tebe pitati kada će pristupiti poslu i razgovarati s tobom?
- Neka otpočinu, lijepa moja Hamat, a za večerom ćemo razgovarati o poslu. Posluži ih vinom iz našeg podruma, ispeci im tuste kokoši da se poslije ne priča u dolini kako ih svećenik nije ugostio. Znaš da me bije glas da nisam gostoljubiv. To se uistinu daleko čuje, pa barem da sada ljude iz Lefana primimo dostojno, a takva će im biti i nagrada.
- Časni Lemuele, ja te ne prepoznajem! Zar ti, koji si prošle godine na njih vikao govoreći im da su banda razbojnička; glas ti je bio poput grmljavine i mora da su se do Tira i Sidona čule tvoje pogrde, kako si ti sada med i mlijeko? Ti si stvarno razgovarao s nekim koji nije od ovoga svijeta; samo Gospodar svjetova ili njegov sluga mogao je obuzdati tvoju silovitu ćud i zavezati tvoj jezik u pristojni čvor.
- Da, ženo, stvarno sam razgovarao s božjim slugom koji vidi sve, čak i našu budućnost. Otkrio mi je u kratkim crtama što nas čeka u našim životima. Našeg sina Lehija blagoslovio je i dao mu ime Lehi Manuel. Njegov život biti će pun prepreka i zamki da bi se opet uzdigao do najvećih počasti; doživjet će uskoro neke promjene u razvoju, ali ne brini, ništa nije opasno.
- Dao Bog da je tako - kaže Hamat izlazeći iz šatora.
- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...14

- To nije hrana za mene, a kada bih dugo morao gledati ovu vašu zemaljsku bijedu koju vi zovete raskošni život, moji očni živci više ne bi davali podražaja i ja bih oslijepio. Tamo odakle dolazim i kamo ću se uskoro vratiti, predmeti imaju savršen oblik, a sačinjeni su od materije kakve na Zemlji vrlo malo ima; tek nešto u sitnim zrncima u pješčanom mulju ili pak u utrobi zemlje između kamenja. U pijesku vi to zovete zlatna zrnca, a u kamenu zlatna žila. Reci ti meni, nesuđeni proroče Lemuele, zašto ti svog sina jedinca zoveš Nefi kad ste izvan kuće, a Lehi ga zoveš tek u prisustvu ljepotice Hamat? Čemu taj dualizam?
- Za vas kažu da ste sveznajući, jer kako bi putovali zvjezdanim stazama kada ne bi znali takve sitnice kao što su naša obična imena.
- Lemuele, postaješ drzak! Pitao sam te, a ti mi na pitanje odgovaraš pitanjem. Zvjezdane staze poznaje samo onaj tko je sačinio nebeski krug i stvorio svjetove, a On te zna po imenu samo zato što ga sasvim pristojno huliš. Ja sam Jahvin sluga, i sluga njegovog sluge i nije na meni da znam sva imena. Ali stari lukavče, pročitao sam tvoje misli. Nefi je ime oca lijepe Hamat, čovjeka koji ima astrološke karte zvijezda i planeta; čovjeka čiju si kćer oteo i zato misliš da se Nefi više neće gnjaviti; no varaš se. Uzalud šalješ skupe poklone u zemlju Midijan ugađajući tako Hamet, kad tvoj tast sprema tebi osvetu i zato sam ti došao reći da se ne trebaš bojati; neće se ostvariti želja staroga Nefija; tvoj sin neće postati astrolog ni zazivač duhova, iako mu je stari Nefi nadjenuo ime - Nefi Manuel. Od sada ga više nemoj zvati imenom Nefi; novo ime mu dajem i zvat će se Lehi Manuel. Otpast će mu sva crna kosa, no ne boj se, neće to biti od opake bolesti, već zato što Lehi Manuel mora imati plavu kosu, i to kovrčavu, a ne ravnu kao šilo. Poveći nos će se ispraviti, koža na licu neće mu biti tako crna nego će imati put boje meda, a kosa će na suncu izgledati poput talasastog žitnog polja. Blagosiljem ga svim blagoslovima i neće biti poput tebe koji se izležavaš u svom šatoru dok vani sija sunce. Lehi Manuel, kojeg će Rimljani zvati Marcijan Jula, nikada neće ležati po bijelome danu čak ni onda kada će biti na čelu rimskih legija.
- 20:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...13

- Tvoja starost dovoljno ti je velika kazna kao i prekomjerno uživanje u grčkim vinima. Kad zaspiš u blatu pijan kao svinja, Hamat te pod okriljem noći odvlači u gornje odaje da obriše prljavštinu sa tvoga tijela morskom spužvom i toplom vodom. Ti ju psuješ i huliš Boga onako pijan dok ne zaspiš hrčući da se cijela kuća trese. Hamat i mali Lehi tiho se ušuljaju u potkrovlje staje i usnu na mirisnom sijenu udišući mirise aromatičnih trava sanjaju rajske snove, dok ti pijano krkljaš gušeći se u vlastitoj slini. Eto, Lemuele, to je tvoja kazna starih dana za neposluh Bogu i tako će biti dok ne skončaš. Poslije tvoje smrti novi će naraštaji puno lijepoga reći o tebi, zvat će te lijepim imenima, a ispred kamena na tvom grobu djevice će donositi cvijeće i među sobom govoriti: "Kako je lijepu kovrčavu bradu imao časni Lemuel za svojega života; kada još bijah dijete divila sam se prosjedim kovrčama Lemuelove brade. Uistinu bijaše plemenit taj čovjek za svojega života, bio je najbolji pčelar u Izraelu, samo je nešto znao zbrzati svećeničku službu i dosta je nemarno nosio svećeničke haljine želeći da ih što prije skine". Njezina prijateljica sjećat će se tvojega meda u saću i još će dugo među sobom govoriti o tebi lijepe riječi, časni Lemuele, ali nažalost, ti to nećeš čuti, nesuđeni proroče.
Svećenik Lemuel slušao je šta mu to govori čovjek od svjetlosti dok je on nemarno ležao na prostirci grickajući zubima vlat trave. Po njegovom držanju vidjelo se da gotovo ni sam ne vjeruje u to što vidi pred sobom; njegova duša kao da je odvojeno razgovarala s Gamalijelom dok je tusto tijelo bilo predano užitku ovoga svijeta. Vani je sunce peklo i pržilo travu oko kamenja, no Lemuel je u hladu svoga šatora ležao na prostirci koja je bila položena na veliki jastuk ispunjen suhim aromatičnim travama, tako da je mirisala cijela unutrašnjost šatora. Na mramornom stoliću umjetničke izrade, bilo je meda u saću, naranči, suhih smokvi i pehar grčkog vina. U jednoj košarici bili su kolači koje je ispekla ljepotica Hamat, tako da je Lemuel bio okružen luksuzom kojeg se ne bi postidio ni prokurator Judeje, koji se baš tih dana spremao da se za ljetnih vrućina skloni na otok Capri, odakle će rimskom cezaru Tiberiju podnijeti izvještaj o Judeji; o narodnom ustanku, o vjerskim sektama Zelota i Esena, o fanatizmu Izraelaca koji ne žele da cezarov lik bude izvješen u njihovom hramu. Čak i novac sa cezarovim likom rijetko koriste. Čudan pustinjsko-planinski narod; narod poljodjelaca, pastira i vjerskih fanatika.
Anđeo Gamalijel je promatrao kako svećenik Lemuel uživa u svom šatoru ne mareći mnogo za gostoprimstvo; svega je jednom ispružio ruku nudeći Gamalijelu zemaljske plodove, no on je samo odmahnuo rukom i rekao:
- 20:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...12

- Pravo govoriš, službeniče živoga Boga, ljudi ne mare ni za koga pod suncem, već samo za svoje interese.
- Opet razgovaraš sam sa sobom, čovječe - uplete se Hamat u razgovor. - Opet si popio pehar vina, a sunce je još visoko. Upropaštavaš život svoj, a time i život moj, kao i život našeg sina Lehija.
- Okani me se, ženo, i posvršavaj poslove po kući, a to što ja razgovaram sam sa sobom, to je moja briga.
Hamat je srdito otišla u kuću zalupivši vratima za sobom. Pjesma malog Lehija odjekivala je dolinom; tužna pjesma o ljubavi lijepe Feničanke Izabel i mladića Joada kojemu nisu dopustili da u kuću svoga oca i matere dovede lijepu Libanonku, pa su se utopili u rijeci. Od tada, kažu, nad rijekom kad nabuja, čuju se glasovi. Pjesnik je tu legendu pretvorio u zanosnu pjesmu koju je mali Lehi najviše volio pjevati. Ponekad bi tu tužnu baladu pjevale djevojke u kolu, naročito prije udaje neke od njih.
- Lijepo pjeva tvoj sin Lehi i zato se od sada više neće zvati samo Lehi, već Lehi Manuel, a Rimljani će ga zvati Lehi Marcijan Jula. Kao podanik rimskog cezara uzdići će se do vojskovođe najvišeg ranga. Na čelu rimskih legija biti će gospodar života i smrti i proročke riječi. U najboljem muževnom dobu, kada mu sjedine budu prošarale kosu, završit će njegova vojnička karijera, a onda će biti prorok umjesto tebe. U to vrijeme Jupiter više neće biti vrhovni rimski bog. Nakon razaranja Jeruzalema Lehi Marcijan Jula otići će na Zapad i živjeti u gorovitom kraju zemlje Ilirije. Tamo će iz mojih ruku primiti vijenac vječnoga života.
- Što da kažem ja, nedostojan božje milosti, već te jedino zaklinjem Bogom Abrahamovim, čuvaj mi sina Lehija, Gamalijele, iako sam nedostojan tvoje milosti. Živio sam raskošnim životom i probao sve ugode ovoga svijeta, no kao što i sam kažeš, bio bih loš prorok, zato je bolje da sam loš svećenik. Kao trgovac uvijek sam umnožavao dobitak i nikada lađe, koje su prevozile moju robu, nisu stradavale u oluji. Kunem ti se Bogom da Hamat nikada ispod mojega krova nije zazivala duhove niti je odlazila u Baalov hram; nije prinosila žrtve ni Kraljici neba, ali nažalost, nije odlazila ni u hram u Jeruzalemu. Zato te molim, poštedi ju gorke sudbine ako već misliš mene kazniti.
- 12:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...11

Pčele su zujale, a sjene se počele izduživati kada je Lemuel spazio jedan svijetli lik. Bio je to lik sačinjen od sunčanih zraka. Taj lik mu progovori:
- Lemuele, hrđo svećenička, utovljeni bivole, neće ti biti!
- Zašto me grdiš, čovječe koji nisi od ovoga svijeta? Šta sam ja skrivio u tvojim očima da me zoveš hrđom i ugojenim nilskim konjem ili krokodilom?
- Neee - kaže anđeo - nitko nije spominjao levijatana već ugojenog bika. Zašto si se oglušio na gospodinov poziv, i zašto si začepio uši voskom kada ti je umrla Suzana? Zašto si oženio Midijanku, kćer vrača i zazivača duhova? Zašto si pred neki dan pobjegao s trga u Jeruzalemu? Zar ti, Lemuele, misliš vječno izmicati svojoj sudbini? Zašto se igraš sa strpljenjem Gospodara svjetova kad ti i ja dobro znamo da ljubiš vlast, uživaš u svećeničkoj službi obilato primajući mito? Riječi Gospodina si zanemario, i to punih stotinu godina. Prešao si svaku mjeru, Lemuele!
- I šta mi je činiti, anđele? - upita Lemuel. - Zar ću ja na ovim klimavim nogama hodati Izraelom i propovijedati pravdu među ljudima koji nevinoga razapinju dok razbojnika časte po gostionicama, da bi opet sutra mogao iz zasjede ubijati Rimljane i pljačkati ih govoreći kako to čini u ime svojega naroda kojemu gospodari cezar i uskraćuje slobodu?
- Lijepo te je čuti, Lemuele, i pravedno govoriš, zato tvoja kazna neće biti okrutna. Sreća je tvoja što si shvatio da živiš pod suncem božje milosti i da je doba Zakona minulo. Neće sići vatra s neba i progutati sve što imaš, no tvoj će sin imati buran život pun raznih događanja i on će biti prorok umjesto tebe; ali neće biti prorok vrijedan sažaljenja, nego junak svoga vremena.
- Službeniče živoga Boga, dođi u sjenu mog šatora i otpočini. Znam da ideš prema Jeruzalemu, a do tamo je još dugačak put i to put po kamenjaru, po bespuču i pustari; i pustinju valja prijeći, zato otpočini i reci mi svoje ime.
- Ja sam Gamalijel, niži službenik u službi arkanđela Abidona. Dobro si ocijenio da je put kojeg moram proći dug, ali ja, Lemuele, ne putujem u Jeruzalem, već u drevnu Ninivu da razgledam grad kojeg je u svoje vrijeme spasio buntovni prorok Jona svojim zalaganjem. I gdje baš ja od sve vojske nebeske moram brinuti o vama neposlušnima Bogu? I stari Jona je bio neposlušan pa ga je progutao kit, a ne guta kit čovjeka svaki dan, već svega jednom u povijesti čovječanstva. Ali stari se Jona barem pokajao, dok si ti tvrdoglavo ostao u uvjerenju kako je proročki život opasan, a učinak na ljude neznatan.
- 01:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...10

Vjerna Hamat dočekala je sa smješkom na licu svoga muža i sina, koji su se nešto ranije vratili iz Jeruzalema. Kako je Hamat bila priprosta, nije pridavala važnosti protoku vremena. Za nju je bilo najvažnije da je njezin sin Nefi živ i zdrav, a ostarjeli Lemuel, staro zanovijetalo, opet će sutra gunđati na svoj roj pčela okrivljujući ih da su lijene i nedostojne svoga imena; umjesto da se upute daleko na goru Karmel, one zuje tu po okolnim brdima, a med je toliko tražen da je i sam prokurator Judeje poslao svoja dva časnika po dva čupa meda kod starog svećenika, najpoznatijeg pčelara u Izraelu.
Hamat je došla iz zemlje Midijan, baš nekako u vrijeme kada je Lemuel sahranio svoju suprugu Suzanu, ljubav svoje mladosti koju je doveo iz dalekih krajeva, iz podnožja Efraimove gore. U svojoj mladosti Lemuel nije bio svećenik, već trgovac koji je karavanama prolazio od zemlje Egipat do Perzije, pa sve do gradova Sidona i Tira, gdje se u to doba svaki važni događaj zapisivao na glinene pločice. To pismo nisu bili egipatski hijeroglifi, već slova koja su Grci kasnije usavršili i nazvali "alfabet".
Nefi je bio nestašno dijete ostarijelog svećenika i lijepe Midijanke koja je došla s jednom karavanom. Nakon što je probala med svećenika Lemuela, zauvijek je ostala kod njega usprkos velikoj razlici u godinama. Ljepotica Hamat je cijenila veliku mudrost staroga gunđala Lemuela, koji je ponekad tvrdio kako je u mladosti čuo neke čudne glasove, i da je htio poslušati te glasove danas bi bio prorok u Izraelu. No, odabrao je raskošni život seoskog vlastelina, koji je ujedno bio i svećenik. Živio je u velikoj kući sagrađenoj od pečene opeke, sa lijepom Hamat i sinom Nefijem. Da je prihvatio poziv onog glasa iz mladosti, danas bi u starim danima lutao Izraelom uvjeravajući nevjerni narod, prijeteći mu sušom, kao što je to nekada bilo u Ilijino doba. Ali sada je njegova starost ispunjena spokojstvom. Raskošno tijelo ljepotice Hamat grije mu stare kosti; oživljava mu ono što bi se već odavno bez Hamat ugasilo. Njegov sin Nefi naslijedit će ga u svećeničkom zvanju.
Sve je to stari Lemuel propuštao kroz svoju sivu moždanu masu. Sva ta ugoda koja ga je okruživala bila je božji blagoslov; tuste su kokoši kokodakale javljajući da su snijele jaja, pilići su pijukali tražeći jesti; ti slasni pilići koje će Hamat zgotoviti svojom rukom i preliti mješavinom meda i mlijeka. Mali će Nefi uživati u slasnom jelu sišući sitne pileće košćice i drobeći ih svojim zubima. Te sitne pileće kosti učinit će da kosti njegovog sina Nefija budu čvrste kad poraste do sapi konja, a kada za glavu preraste ždrijepca Gafija, tada će jezditi poljima; možda će ga i sam cezar uzeti za svog desetnika ili stotnika.
- 15:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.03.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...9

- Dobri čovječe sa brojem kojeg su ti utisnuli ne pitajući te, pisat ćeš o Lehi Manuelu zbog svoje vlastite slave, ako se pak uzoholiš, slava će ti postati breme nepodnošljivo.
Pisat ćeš o junaku koji se suprotstavio paklenim silama, a ljudi tvoga naraštaja ne moraju se s tim složiti. Lehi Manuel je služio ideji Rima. Uzmi ove spise koji su prevedeni sa latinskog na tvoj jezik. U njima ćeš naći bilješke od kojih načini roman i nazovi ga: "Ave tebi, legijo Judejska!".
Čim sam prihvatio spise nestalo je svega, a ja sam se, kao nekom čarolijom, našao u autobusu koji je po lijepom i sunčanom danu krenuo iz Opatije. Probudio sam se tek u Zagrebu razmišljajući o romanu kojeg moram napisati. Bilo mi je žao što anđela Gamalijela nisam nešto pitao, jer za mog života više mi se takva prilika neće pružiti. Možda bi čovjek trebao nalaziti odgovore uz pomoć anđela koji stoje s one druge strane zavjese; izvan okvira sadašnjosti.
DJETINJSTVO U SJENI KRIŽA
- Tko su ovi ljudi na trgu okupljeni? - upita Nefi svojega oca Lemuela jednog proljetnog dana na glavnom trgu u Jeruzalemu.
- Sine Nefi, sada će svećenički glavari pustiti Barabu, a svjetina će klicati i tetošiti osuđenika na smrt. No, mi to nećemo dočekati, jer tko se Boga boji taj se kloni suda svjetine. Podmitio sam čuvara na Ribljim vratima pa će nas pustiti iz grada.
I nakon tih riječi krene Lemuel vodeći magarca na uzici, dok je njegov sin Nefi trčkarao oko krotke životinje i skupljao šarene kamenčiće kojih je bilo svuda naokolo, tako da su džepovi maloga Nefija nabubrili od kamenja sa jeruzalemskih ulica i trgova.
- Zašto, sine Nefi, skupljaš to bezvrijedno kamenje?
- Za spomen, časni oče Lemuele, sine Amulekov; za spomen na dan Alma, velikog dana naroda izraelskog; na dan kada su pustili Barabu a nevinoga razapeli.
Starac Lemuel ne kaže ništa osim što je sebi u bradu promrmljao: - Danas - hosana; sutra - na križ.
- Šta to govorite, časni oče?
- Ništa, drago dijete, ništa važnoga, jer od danas pa do kraja vremena čovjek će kročiti pod suncem božje milosti. Eto, doba Zakona minulo je i svaki živi stvor nosit će svoj križ života i odgovarati pred Gospodarom svjetova za prolivenu krv ljudsku.
Časni Lemuel je bio svećenik u malom gradiću Pela u provinciji Pereja. Jedanput godišnje, u doba Pashe, prinosio bi žrtvu u veličanstvenom hramu jeruzalemskom. I baš danas vraćao se potresen u duši; upravo danas spoznao je veličinu Boga, tako da mu se vlastiti život učinio ništavnim.
- 21:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...8

- Ne možete pisati sve dok ste u okovima ovoga vremena. Moram tražiti da se raskine okvir sadašnjosti, nema drugog načina.
- O, Bože moj, šta me to snalazi? Bilo bi jednostavnije da su mi isključili struju ili me potrpali u zatvor, pa čak i osuda za veleizdaju bolja je od ovog ludila. Razgovarati s nekim tko ima dvije tisuće godina, a izgleda kao da mu je trideset, pravo je ludilo. Dobro, raskini taj okvir vremena da vidim i to čudo. U mom su vremenu raskinuli savez balkanskih naroda i započeli ostavinsku raspravu s pucanjem, ličilo je na sudnji dan, ali sam preživio.
- Ne bojte se, književniče, okvir vremena raskida se ovako - kaže Lehi i mahne rukom.
Stvari oko mene polako su nestajale, mi smo počeli propadati i dok se još nisam ni snašao, nađemo se na obali mora u rano jutro. Bijeli konj je stajao strižući ušima, jer je pored njega treperila visoka figura anđela Gamalijela, sačinjena od zlatne prašine, anđeoskog lica i zlatne kose, sa lijepim udovima i svim onim što nije od ovoga svijeta. Ja sam izgledao smiješno držeći u jednoj ruci knjigu, a u drugoj jaknu, koja mi uopće nije trebala jer je bilo ljeto.
Lehi Manuel priđe Gamalijelu pa mu reče: - Jedva sam ga doveo. Preplašili su ga njegovi; Preplašili ga kapitalisti - otimači tuđih imanja, tuđe krvi i tuđega znoja. Boji se pisati o nečemu o čemu se u njegovom vremenu šuti; boji se disati slobodni zrak; valjda su u njegovom vremenu određuju koji zrak udišu otmjena gospoda, a koji obični ljudi. Kažem ti, Gamalijele, da nema više junaštva u vremenu u kojem živi književnik; nema više stvaralačke slobode.
- Ne slažem se - kažem odlučno! - Ima slobode i u mišljenju i u postupcima, ali se ona krvavo plača, jer ja živim u stadu ljudskom. Pogledajte osobnu kartu gdje pored slike stoji samo broj. Ja sam, gospodo, čovjek - broj. Zar se mogu pobuniti protiv kolone brojeva, protiv strojeva koji brojeve utiskuju, protiv ljudi koji rukuju strojevima, protiv vlasti koja koristi brojeve da bi nas mogla zbrajati i oduzimati; da bi nas mogla slati na granicu s puškom u ruci? Ima slobode, kažem vam, ali si ju nitko ne priželjkuje, jer sloboda zanči biti gladan, na rubu egzistencije, bez statusa. Kome treba slobodan čovjek? I sebi je suvišan.
Kada sam zašutio progovori Gamalijel.
- 21:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.03.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...7

Neki su ti možda bili suvremenici, nečije si knjige čitao ili pak o njima čuo, zaključujem prema onome što si rekao da su o tebi zapisali Rimljani. Antika vrvi od učenih ljudi i zato povijesničari u mojoj zemlji visoko dižu glave ponosni što znaju za tisuće slavnih ljudi. Ali, čovječe, to mene ne zanima! Zašto da meni netko stavlja "papriku pod rep" ili mi s visoka kaže: "Pošto deka bibera, gospodine književniče?" U mojoj zemlji mnogo je ideologa, demagoga, apologeta svih vjera i društvenih uređenja, a običnog čovjeka zovu - mali; obični, nezanimljivi čovjek je dobar da uzme pušku u ruku i da brani imetak onih koji su ga stekli otimajući. Svaki čas nekakva nova demokracija traži nove žrtve, a ti se, Lehi Manuele, nikako ne uklapaš u taj panoptikum hrvatske povijesti. Ratovao si za Rimljane, okupatore ilirskih krajeva; dakle, bio si porobljivač i neprijatelj. Kako onda da te prikažem da budeš simpatičan? Lakše bi mi bilo da si, recimo, iz germanskog plemena. Takvi su ponekad i nakratko sticali simpatije među balkanskim plemenima, koja su čas udružena, čas opet u ratu između sebe. Eto, govorim ti sve to zato da shvatiš kako bi tebi bilo da si na mom mjestu.
- Gospodine književniče, rekao mi je anđeo Gamalijel da ste vi nezavisni duh; da niste državofob ni državofil, a jedino vam je Bog nad bogovima vrhunska figura pred kojom savijate koljeno.
- A ja sam mislio da je to u tajnosti.
- Opet ste u zabludi. Tajne pred božjim prijestoljem nestaju kao magla kada ju rastjera sunce i nebeski vjetrovi.
- Kako da pišem, Lehi Manuele?
- Mislite na stil?
- Ne! Mislim na način. Tko će govoriti o tvom životu? Ja o tebi ili ti sam o sebi? Trebaju mi neke zabilješke, treba odrediti vrijeme događanja. Sve mora imati svoj smisao i cilj.
- Ja bih bio zadovoljan da o mom životu pišete vi, a ostalo će učiniti anđeo Gamalijel. On će vam objasniti sve stare nazive, sve narode i pokrajine; ja ću samo napomenuti da je Istar stari naziv za rijeku Dunav; narod Salija živio je na teritoriju današnje Belgije; pleme Himave - istočno od rijeke Rajne; Kvadi i Sarmati su stara germanska plemena sa područja srednjeg Dunava; u rimskoj su vojsci služili Sirijci, Arapi, Peonci, Mezi i ostali narodi; Moavci su naseljavali istočnu obalu Mrtvoga mora, a na brdu Peoru štovali su Baala, zvanog Peorski. Sve ostalo saznat ćete iz spisa koje će vam dati Gamalijel i na temelju tih zapisa saznat ćete o povijesti rimskih ratova na Istoku. Tamo se još do dana današnjih zadržalo dosta naziva gradova i pokrajina; izmijenila se stara Europa u kojoj je mnogo krvi proliveno za nezavisnost malih naroda, iako se uvijek utope u moru velikih naroda. Takva im je sudbina, a njihovo zapomaganje čuje se do samog božjeg prijestolja. Mali su narodi brzi u odlukama, brzi u izdajama; ne drže savez ni s kim, već sanjaju oslobođenje od tuđinskog jarma. To je ponekad i simpatično, ali se u ime te slobode počini mnogo grijeha i otme mnogo imetka, a oteto je uvijek bilo prokleto.
- Lehi Manuele, sada si ti demagog, naročito kada je riječ o velikim izdajama malih naroda. Naslušao sam se toga. Pristajem, pisat ću ako dobijem te zabilješke!
Lehi Manuel odbaci plahtu i ogrne se opet svojim hitonom, zakopča ga fibulom na prsima, pripaše mač i stane ispod svjetla pa reče:
- 19:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...6

- Mladiću, vjerujem ti sve što kažeš. Skini ove mokre krpe i ogrni se plahtom, prehladit ćeš se!
Lehi Manuel otkopča srebrnu fibulu, odbaci mokru odjeću i prostre ju po stolu, ogrne se plahtom, a mač odbaci na krevet. Pretpostavljajući da je došljak gladan, pozvao sam poslugu i zatražio da mi donesu bilo kakve hrane što je ostalo od večere. Recepcioner me malo čudno pogleda, a onda obeća udovoljiti gostu, kako im nalažu pravila gostoprimstva. Kroz par minuta stigla je pošiljka svačega pomalo. U jednoj zdjeli bilo je voća svake vrste, u košarici slanih krekera i štapića, a u vrećici kikirikija u ljusci; pravo obilje. Zahvalio sam recepcioneru uz bogatu napojnicu. Kada se izgubio bat njegovih koraka na hodniku, iz kupaonice iziđe Lehi Manuel uredno začešljan, kamo se sklonio da ga nitko ne vidi. Jeli smo ne govoreći ništa i za jednog mrtvaca, Lehi je imao sasvim pristojan apetit. Nakon što smo malo prezalogajili, nastavili smo naš čudni razgovor.
- Recimo da je sve to istina što si mi rekao i da se prihvatim pisanja, ali postoji jedna poteškoća. Naime, tu su nekadašnji nazivi država, pokrajina, naroda, plemena, koji danas više nisu u upotrebi. Pa tko će meni dati te podatke? Spomenem li tvoj susret s autorom "Apokalipse" ili bilo koga iz Biblije, optužit će me da iskrivljujem povijest, da sam heretik, da hulim, jer sve što je zapisano nepromjenljiva je dogma. Pa i sam crni vrag bi se pobunio da ga opišem bez rogova, bez kopita i ostalih paklenih rekvizita. U tome je problem.
- Književniče, vi ste uistinu skeptik nad skepticima; ništa mi ne vjerujete, već mislite da mi se pamet pomutila.
- Slušaj, mladiću, bit ću neograničeno iskren. Stavi se malo na moje mjesto. Pobjegnem iz Zagreba od svakodnevnih problema u Opatiju da si malo odmorim tijelo i dušu u nadi da popričam s prijateljima o starim uspomenama, kad ono ne prođe ni jedna cijela noć, pojavljuješ se ti u svoj svojoj veličini i hoćeš da pišem o tebi: gdje si živio, kuda si putovao, gdje si sticao slavu ovozemaljsku, kolika je gomila mrtvih i osakaćenih iza tebe ostala, jer slavu si sticao s ovim, ne baš bilo kakvim, mačem. Da si noćna mora znao bih da ću se jednom probuditi. Ali nisi, stvarniji si i od same stvarnosti! Donosiš mi vijesti od same Pitije sa delfijskog proročišta; kažeš da si poznavao i nekog apostola, a možda si suvremenik i Hiparha iz Nikeje, slavnog astronoma i geografa; ili si pak stoicizam slušao iz usta Krizipa iz Sola, možda od Zenona iz Kitiona, ili te podučavao i sam slavni Seneka, a Hiponakt iz Efesa, tvorac holijambskog stila i satiričnih pjesama, sigurno te podučavao u govorništvu; ili možda Isokrat, najčuveniji atenski govornik starog vremena; možda si što naučio i od Arhiloha sa Para, čuvenog pjesnika jamba i elegija?
- 18:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.03.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...5

05.03.2006., nedjelja
- Da niste vi možda Flavije Klaudije Julijan, zadnji rimski imperator i autor spisa "Protiv Galilejaca"?
- Ne, književniče, u zabludi ste. Ja sam Lehi Manuel, čovjek odrastao za teže stvari nego što je prolazni rimski trijumf koji brzo pada u zaborav. Ja sam prvi izmislio izraz "Velika trijada" koju sačinjava tri stotine rimskih konjanika u borbenom poretku. O meni rimski anali pišu: "Lehi Manuel - suvereni vojskovođa, bard, furiozan, neumoran u usiljenom maršu prenoseći ideju Rima i slavu imperije, mislilac, polemičar i prorok, majstor u sastavljanju proznih himni u slavu imperije, čovjek velikih mentalnih sposobnosti. Njegove su riječi padale na legiju Judejsku poput pahuljica snježnih u zimi. Govornik bez mane, čvrst, na djelima junak". Poznavao sam jednog Ivana, autora "Apokalipse", kojeg sam sreo u jednoj gostionici u Jeruzalemu. Rekao mi je da janje posjeduje: "Moć da uzme mir sa zemlje, te učini da se ljudi međusobno ubijaju".
- Bravo, mladi gospodine, taj sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, čini mnogo veća čuda! Tvoje su me riječi podsjetile na starog dobro Libanija koji je u svoje vrijeme zapisao: "Umro je najbolji čovjek, onaj koji je žudio za savršenim životom; s njim je umrla i čast dobrih ljudi". U mom sjećanju stari Grci još uvijek predstavljaju sliku drevne vrline, ali ovo doba nije epsko već atomsko. Više se ljudi ne moraju spariti na starinski način i u ljubavnom zagrljaju napraviti treće biće; više ne važi izreka: "gdje dvoje legnu i treći ustane"; nikoga više ne zanimaju rimski konjanici, ni starodrevni proroci. Žao mi je, pogriješili ste i čovjeka, i sobu, i hotel, i grad Opatiju, i zemlju istarsku i državu Hrvatsku. Povijesne romane nitko više ne čita, a da budem iskren, nitko ih ne zna ni napisati. Sav je svijet u mikro-čipovima, hardwerima, softwerima, hard-diskovima i ostalim metalnim vragovima svjetlucavim dozlaboga. Samo ja kljucam po staroj pisaćoj mašini na starinski način k'o žuna po drvetu.
- Ne žesti se, gospodaru riječi. I zemlja Mezija na istoku zemlje Ilirije bila je puna buntovnika. Poznavao sam junake brze na jeziku i silovite ćudi, a zanimalo ih je sve što diše na zemlji i gmiže po njoj. I oni su vječno tražili peti element superioran na ostale četiri, a stari su ga Mezijanci zvali - eter; boginju mjeseca zvali su - Selena, dok je anđeo za njih bio spoj ideje i njene hipostaze. Ali, književniče, ja sam uistinu u rano jutro ujahao u grad Emesu u zemlji Siriji, sjahao s konja i razgledao hram boga sunca kojeg su zvali Baal. Svećenici su ustuknuli pred mojim mačem, a ja sam bio samo radoznao. Došao sam i u Apolonovo svetište u Delfima točno u podne kada je bog Apolon bio na vrhuncu i svojim strijelama sunčanim strijeljao cijelu zemlju Grčku; tražio sam proročanstvo za sebe. Tada se Pitija ruši sa svog tronošca i prije nego je pala u nesvijest, reče mi: "Odlazi odavde, Lehi Manuele! Delfijsko proročište ruši se u prah pri spomenu tvog imena".

- 00:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
# Nema me par dana, kad evo već peti dio!...Pa da vidimo!...Pozdrav! (tinns 05.03.2006. 04:32)
- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...4

04.03.2006., subota

Maknem se od prozora i odem brzo u kupaonicu, pogledam svoje zakrvavljene oči, umijem se misleći kako će sada biti sve u redu, ali mi ipak nešto nije dalo mira. Opet odem do prozora i pogledam dolje. Konj i dalje stoji, ovaj put mirno; striže ušima kao da osluškuje šumove koji dolaze s mora; sluša jeku dalekih bitaka; striže ušima zbog zaboravljenog vremena. Možda je to konj iz nekog cirkusa?
Iz razmišljanja me prene kucanje na vratima i neobičan glas, koji me pozvao po imenu; glas koji me pozdravlja.
- Ave tebi, vrli prijatelju! Otvori na trenutak, imam nešto s tobom razgovarati.
- Ako je to netko od onih ljudi s kojima sam večerao, ili recepcioner, zašto govori gostu: "Ave tebi, vrli prijatelju"? - pitao sam se dok sam prilazio vratima.
Otvorio sam više po instinktu nego od svoje volje. U sobu uđe mlad čovjek, visok skoro dva metra, obučen u grčki hiton. Kosa mu je u pramenovima padala na leđa, a sa odjeće se cijedila voda kao da je ovoga trena izronio iz mora; kao da ga je izrigala morska neman u čijoj je utrobi bio barem tisuću godina. Mala hotelska soba učinila mi se još manjom pored tog nepoznatog čovjeka. Stajao je par trenutaka na sredini sobe gotovo dotičući bijelu mliječnu porculansku kuglu u kojoj je svijetlila električna žarulja prosipajući svoje svjetlo po neobičnoj spodobi. Prostorijom se širio miris zdrave, mladenačke puti. Tako bi mirisala i moja koža u mladim danima kada bih izišao iz mora i sušio se na suncu i vjetru. Čovjek me promatrao smiješeći se, kao da traži prikladne riječi, no samo mi pruži obadvije ruke s dlanovima okrenutim prema gore, kako su se nekada u starom Rimu pozdravljali gladijatori i rimski konjanici. Bilo je neke otmjenosti u toj kretnji, neke davno zaboravljene srdačnosti. Tada i ja ispružim obje ruke i prihvatim strančeve u čvrsti stisak.
- Ave tebi, književniče, koji od zaborava otimaš događaje - progovori stranac baršunastim glasom.
- Ave i tebi, junače - odgovorim kao da na nekoj pozornici uvježbavam kazališni komad.
- Ja sam Leni Manuel, Rimljani su me zvali Marcijan Jula.
- Rimljani!? Zar dolazite iz Rima?
- Ne, gospodine književniče, dolazim iz svoje osobne legende; dolazim iz groba svojega; dolazim sa planine Učke.
- Mladi gospodine, ova noć je noć čuda. Prema starom vjerovanju u toj noći sveti Nikola donosi djeci darove, ali, čovječe, imajte obzira prema mojim godinama, prema mojoj kosi koja nije još sasvim sijeda, prema mom životnom iskustvu! Zar sam od svakodnevnih briga pobjegao da bih razgovarao s rimskim centurionima? Dosta mi je povijesnih ličnosti i onih koji o njima raspredaju. Samo još godina dana pa izlazimo iz stoljeća u kojem su bila dva svjetska rata, jedna velika revolucija i grozd malih revolucija; idemo u neku neizvjesnu budućnost...
- Gospodine književniče - prekine me oštro došljak - ostavite se demagogije i kršćanskih svetaca koji donose darove. Ozbiljno vam kažem da dolazim iz prošlosti.
- Dobro, prihvaćam, dolazite iz prošlosti, ali stari dobri Machiavelli pitao bi nešto o cilju, o sredstvima; pisci kriminalističkih romana tražili bi motiv; filozof Rene Descartes bi tvrdio da postoji cijela materijalistička filozofija pretresa gole činjenice bez orkestracije. Stari filozofi tražili bi bitak i umrli prije nego što su našli bitak i smisao života.
- Vi opet izbacujete stare parole starih mislilaca. Filozofi su gudili za svoj račun i za svaki slučaj držali se vlasti. Ja dolazim iz prošlosti, iz groba svojega, a u zvijezdama je zapisano da ćete ove noći biti na ovome mjestu, jer i vi tražite junaka svoje priče. O onima koji knjige pišu nećete ni čuti; o onima o kojima su napisane knjige nećete i vi pisati. O meni nikada nitko nije pisao što bi ljudi mogli pročitati, jer ja sam bio zapovjednik najveće legije Istoka, što nije mogao biti nitko iz rimske provincije, nitko tko nije pripadao rimskoj aristokraciji; bio sam ono što bi vi rekli - autsajder.

- 20:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
# Vidim, piše se, piše, idemo dalje. Manje slika više slova. :)) (chablis 04.03.2006. 20:48)
# Nastavljamo,odlično...puno pozdrava...Franc (Rib@rnica 04.03.2006. 21:53)
# Iz tamnih noći znaju se pojaviti tajnoviti junaci, posebno kada se posegne u neka prošla vremena, vremena kada smo bili mladi ili čak i puno prije toga. Zar nije lijepo ploviti vremenom i iz magle prošlih dana isklesati lik izgubljenih sjećanja. Osmjeh štovatelju ruža i života :) (vagabund 04.03.2006. 23:41)
# Jao, kakav nastavak, Knjizevnice, kakva pomisao... dodje sada glavni junaci romana vec licno u posjet svojim autorima! Fantasticno, samo nastavi uskoro, mooolim Te! :)))) Saljem Ti srdacni voooZdric za laku noooc! :))) (M.H.Svabica 05.03.2006. 00:04)
- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...3

Probudio sam se odmah poslije ponoći. Prišao sam opet prozoru gledajući osvijetljeni trg kojeg je još uvijek šibala bura nesmanjenom žestinom. Odjednom mi se pogled zaustavi na neobičnoj pojavi; jahaču na bijelom konju. Usprkos jakoj buri jahao je spokojno kao da se to njega ništa ne tiče. Na sebi je imao čudnu odjeću kakva se može vidjeti samo na nekom filmu. Sa ogrtačem poput plahte igrao se vjetar otkrivajući mu mač obješen o desnom bedru.
- Ne, to ne može biti duh - tješio sam samoga sebe - sablasti su sačinjene od srebrne magle, a taj mladi čovjek izgleda kao da je sišao s filmskog platna nekog povijesnog spektakla. Možda snimaju neki film? Ali u blizini nema nikakve filmske ekipe.
Mladi je čovjek sjahao s konja i privezao ga za željeznu ogradu ispred hotela u kojem sam odsjeo. Na praznom parkingu, određenom za automobile, sada je bio privezan konj koji je frktao i kopao potkovom asfalt, dok se jahač izgubio iz mog vidokruga. Pogledam na sat, tek je minula ponoć.
- Čudno - kažem samome sebi - ovo nipošto nije san. Konj i jahač i te kako izgledaju stvarni. I gdje li je samo čovjek? Kamo je otišao ostavljajući konja na pustom parkingu, i to deset minuta iza ponoći? Ali šta se mene tiče tko noću jaše po ovakvoj buri i koja ga nevolja na to tjera! Ja samo za sebe znam da sam bjegunac iz zagrebačkih prostora i da sam se došao odmoriti od silne gnjavaže. Pobjegao sam od nekih izložbi slika; književnih tribina koje su više političke nego književne; dosta mi je TV dnevnika i računa koji se gomilaju u zimskim mjesecima, jer pred Božić svi žele svoj dio kolača. To je vrijeme kad se raspravlja o državnom proračunu, kada poreznici zbrajaju svote koje će uskoro biti prelivene u državnu kasu. Svu tu čaroliju života već su mi priredili moji bližnji, koji uvijek gledaju za mene, želeći korist za sebe; samo mi je još trebao neki bijeli, divlji konj i jahač iz neke druge epohe. Možda su to samo moji prenapregnuti živci? Možda je taj jahač samo mašta; prikaza iz moje glave

- 00:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #
# Eh, da je glavni junak ove price zenskoga roda, rekla bih da mu je stigao njegov princ iz snova... ali eto, nije, te me sada doista zanima tko je taj jahac - prividjenje ili covjek od krvi i meso?! Saljem Ti beli srdacni vooZdric u nadi da ces uskoro postaviti nastavak... mogao biti slobodno i malkicu dulji! :))) (M.H.Svabica 04.03.2006. 10:38)
- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...2

03.03.2006., petak

Tu čaroliju igre elemenata prekinulo je električno svjetlo kada je hotel u cijeloj svojoj unutrašnjosti počeo živjeti noćnim životom. Iz prizemlja, gdje su se gosti spremali na večeru, čuo se žamor, pa sam i ja krenuo da u miru nešto pojedem prije spavanja. Prijala mi je lagana večera, jer bijaše po mom ukusu. Ono malo gostiju bili su ljudi starije životne dobi, pa kako nisam vidio nijednog ljudskog stvora s kojim bi vrijedilo popričati, povečerao sam na brzinu i popeo se natrag u svoju sobu. Namjera mi je bila da se kroz noć odmorim, a onda ujutro, ukoliko se bura smiri, prošetati stazom Lungomare i prisjetiti se nekih sretnih trenutaka iz mladih dana, kada Opatija uistinu bijaše bajna, a "Titova Jugoslavija - tvrđava", kako je pisalo crvenim slovima na jednoj staroj vili; vjerojatno parola za neke izbore. Ruše se države kao kule od karata; padaju carstva i kraljevstva; veliki ljudi odlaze u legendu i zaborav, a novi junaci se rađaju. Stari romani sa dugim predgovorima danas su staromodni; u romanima nema više fabule, sve je smrvljeno na fragmente; u modi je književnost bez točke i zareza, a uskoro će biti i bez velikog slova i imena. Možda će se književnost pretvoriti u jedan veliki nerješivi rebus, ili će se pak presipati u strip, gdje će u malim oblačićima pisati šta tko govori i kome govori. A da li ga uopće netko sluša? Pomislio sam na trenutak i o svojoj sudbini; o sudbini pisca nekoliko knjiga.
Kako je najbolji način uspavljivanja čitanje, uzeo sam knjigu, koju sam slučajno ponio s ostalim stvarima, slovenskog pisca Cirila Kosmača "Balada o trubi i oblaku". Knjiga, doduše, ima podugački predgovor, no kako je napisana još pedesetih godina, vjerojatno ima i neku radnju. Zaspao sam baš nekako na sredini knjige sanjajući neke davne izlete kada smo pjevali, sada već zaboravljene pjesme, i pušili cigarete "Opatija" i "Zeta". Kako su čudni snovi kada je čovjek opet mlad. Raspjevani autobus se naginje i propinje po uskoj cesti uz koju su postavljeni polukružni kamenovi okrečeni u bijelo kako bi bili uočljivi, a gume na kotačima stvaraju čudne zvukove po mokroj asfaltnoj cesti; sikču kao što zmija sikče iz svog gnijezda kada je ugrožena.

- 17:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #
# Dragi Knjizevnic i vrtlar, hvala Ti za ovaj dar... vec me zanima kako se prica nastavlja! :))) "u modi je književnost bez točke i zareza, a uskoro će biti i bez velikog slova i imena. Možda će se književnost pretvoriti u jedan veliki nerješivi rebus, ili će se pak presipati u strip", sto se toga tice, nadam se da ce Te Tvoje slutnje varati, iako i meni mnogo toga sto se danas stampa, bas i ne dopada, jer je kao i moda, danas NAJ, a sutra vec prah i pepelja... taman sam pocela, konacno!, citati DEKAMERON od davno preminulog pisca Boccaccio, i mogu Ti reci da je veoma zanimljiva! :))) Srdacni Ti vooZdric i vec sada prijatan Ti vikend zelim! :))) (M.H.Svabica 03.03.2006. 23:05)
# Došel sam te pozdraviti i malo štel iz obijesti preštihati vrt,ali večeras nisam u formi.kak si ti? (DIDA 03.03.2006. 23:28)
- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2006., četvrtak

AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!

02.03.2006., četvrtak
AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!
Autor: Josip Rogin
AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!
Zagreb
1999.
Sadržaj:
1. OPATIJA IZVAN OKVIRA SADAŠNJOSTI
2. DJETINJSTVO U SJENI KRIŽA
3. PUT U ZAVIČAJ
4. SVJETLOST GRADA RIMA
5. DIVLJA ZEMLJA ILIRIJA
6. AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!
7. ČAROLIJE LJUBAVI I MISTERIJ SMRTI
8. NI KAMEN NA KAMENU
OPATIJA IZVAN OKVIRA SADAŠNJOSTI
Zima je nastupila silovito s obiljem snijega kojeg je sveti Nikola prosuo umjesto darova. Bura je na moru bjesnjela strahovitom snagom. Spuštao se sumrak, siv poput zavjese od pepela, a kroz tu sivu koprenu žmirkala su svjetla u riječkoj luci i u gradu načičkanom hotelima. Trg Slatina bio je prazan, bez šetača, samo bi poneka mračna prilika brzim koracima presijecala pusti trg. Bura je bila tako silovita da je kidala odjeću sa čovjeka, a more bijaše sivo i tamno kao da je uzavrelo. Poput divovskog kotla izgledala je morska pučina, crno-siva i zlokobna. Zapjenjena voda podizala se i zapljuskivala barke privezane uz obalu; plesale su barke u ludom ritmu cvileći pred svakim naletom bure koja je poprimala orkansku jačinu. Sve se to odigravalo pred mojim očima kao na filmu, jer ja sam bio na sigurnom mjestu u hotelskoj sobici na trećem katu. Ne paleći svjetla gledao sam kroz prozor razmišljajući kako su sada već svi putevi s kopnom odsjećeni. Ceste kroz Liku i Gorski Kotar zatvorene su zbog snježnih nanosa i bio sam pomalo sretan što sam u Opatiju stigao danas u rano poslije podne, dok bura nije još tako jaka.
Sve je, zapravo, počelo ujutro kada sam okrenuo telefonski broj mog prijatelja u Opatiji sa željom da kod njega provedem vikend. No, umjesto toplog ljudskog glasa, progovorila je bezdušna telefonska "sekretarica" svojim čudnim metalnim glasom: "Dobili ste broj i stan gospodina K. P. Nakon zvučnog signala ostavite poruku". Spustio sam slušalicu ne želeći više uznemiravati prijatelja, a vikend u Opatiji mogu provesti i stanujući u hotelu. Doputovao sam izletničkim autobusom iz Zagreba, baš na vrijeme dok se zimska služba još uvijek uspješno borila sa nanosima snijega koji je prijetio da zatrpa sve prometnice. Rezervirao sam sobu u hotelu na samoj morskoj obali, ugodnu sobicu s dva prozora, od kojih jedan gleda na glavni trg, a drugi prema širokom morskom prostranstvu. Hotel se nalazi u podnožju planine Učke, čiji vrh nisam mogao vidjeti s prozora svoje sobe, jer je bio zameten snijegom i obavijen u tamu. Zgrada hotela nije nova građevina od armiranog betona, već je sazidana od cigle koja nije šuplja, još negdje na početku stoljeća. No, i tako čvrsta građevina povremeno bi se zatresla pod naletima vjetra, zazveckala bi prozorska stakla po kojima se cijedila voda donošena sa silnim vihorom koji je puhao s kopna.

- 23:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #
# Pozdrav kolegi pod Ućkun. Ugodan odmor. (E.P. 03.03.2006. 01:16)
# Prije tri tjedna sam bila u Opatiji u hotelu Četiri Opatijska cijeta...jednu noć je tako puhala bura da sam zvala na recepciju i pitala zakaj se cijela zgrada trese.......:) (koki 03.03.2006. 08:30)
- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2006., srijeda

...naslovnica...

01.03.2006., srijeda

Zahvaljujući dragom blogeru Stipi Jurasu mala grupa cvjetnih
blogera završila je na naslovnici Blog.hr -a među njima i moja malenkost...

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

- 23:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #
# da, blago vama! ruže su predivne. pupoljak skriva svoju čar. pozdrav! (hillo 01.03.2006. 23:57)
# Aaaa.... kakve su divne... i bas mi je drago da si opet malo rtu s nama, dragi Knjizevnik i vrtlar! Hvala Ti i srdacni Ti vecernji voooZdric od mene! :))) (M.H.Svabica 02.03.2006. 00:10)
# ajme, kako je divno u ovom ružičnjaku...ovdje se treba doći napuniti baterije, pogotovo kad pritisne jugo kao jutros...Lijep pozdrav (cvjetak 02.03.2006. 06:41)
# vratio se naš vrtlar sa prekrasnim ružama,pusa tebi i sve su predivne nema iznimke. (BW 02.03.2006. 09:36)
# svaka je prekrasna (memory loss 02.03.2006. 10:08)
# dobrodošao natrag, falio si:) a svaka je jednako lijepa...... (Didi 02.03.2006. 12:02)
# alaa....pa šta to moje oči vide? novi post, nove ruže, nove fotografije..ala......super... .. P.S. ČESTITAM na tvojoj malenkosti koja je završila na NASLOVNOJ STR. BLOG (tako ja to zovem hehe... )pusa!još malo, pa ču i ja stavit neke nove fotke..pusa! (mary 02.03.2006. 19:05)
# trudim se.. :) kaj se one breze tiće.. to sam si drvo uzelo, da ga slikam u različitim vremenskim prilikama...(BAŠ KAKO TI KAŽEŠ)prošli put je bilo jako zima i mraz...a jučer toplo i bez mraza.... hehe... pusa i pozz, i još jedom čestitam na NASLOVNICI... :) (mary 02.03.2006. 20:49)
# Oooooooooooooooo! Ovakvu zbirku ruza joj ne vidjeh! (Borut 04.03.2006. 19:20)
- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

apologija za svakodnevnu uporabu...



Get Firefox!

Royalty Free Images



Image Hosted by ImageShack.us
jedan red ruža...jedan red literature

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Blog.hr
Royalty Free Images
Forum.hr
Monitor.hr
tonimir
ceres
knjiga
moderna-vremena.h
knjižnica
superknjizara.com
cvijece.tripod.com
www.cvijet.hr
sjemenarna.hr
rasadnik-milic.hr
rasadnik ruža Ivan J topalović
American Rose Society
Rosen Tantau
Roseraie GUILLOT
English Rose by David Austin
minerali
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
blogeri koji su prvi došli do mene
i puno me poućili o blogu...
i na tome sam im zahvalan
i još ućim
i...
Image Hosted by ImageShack.us

foto
foto cvijet
siščanka iz drevne siscije
helixica
kulerica
chablis
Trill
kocka
blokche
Tea from the block
Vesna
tinns
koki
maslackica
Franc
E.P.
M.H.SVABICA
Rajna
vagabund
Katyas Dream
Didi
Goldeneye
Timea
maja
Short-term memory loss
F*O*T*O *M*A*R*Y
"Hera"
tonka
Cvjetak mali
e-kran


Image Hosted by ImageShack.us

tko uređuje Net mirakul

Image Hosted by ImageShack.us
Josip Rogin vrtlar i književnik
Rodio se u staroj kuriji
grofova Zrinskih 01.02.1947.
godine u selu Zrinščina.
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Srednju školu
završio je u Sesvetama.
Bio je dugogodišnji
suradnik "Sesvetskih novina",
objavljivao je članke o
hortikulturi, eseje i humoreske.
Autor je objavio
stručne monografije
Image Hosted by ImageShack.us
"Ruža kraljica cvijeća" i
"Knjigu o ružama".
Image Hosted by ImageShack.us
Autor je knjiga
"Musa Čvarak vadi domovnicu",
"Moda i modeli"
"Kraljica Astrida" i
"Anđeo i slike vremena".
Image Hosted by ImageShack.us
Piše standardnim i
kajkavskim jezikom.
Image Hosted by ImageShack.us
Za dramski program
Radio-Zagreba snimljene
su mu i izvedene komedije
Image Hosted by ImageShack.us
"Snoboki", "Gosti",
"Roman stolječa",
"Evac i Adamica", "Federbarica
Gratofil - prodavačica ljubičica",
"Ostavinska rasprava
Bartola Škanjca" i dr.
Image Hosted by ImageShack.us
Živi i radi u mjestu Dumovec
gdje se bavi uzgojem i
kreiranjem novih sorti ruža...
Image Hosted by ImageShack.us
do sada to mu je
uspjelo osam puta
ali pokušaji se nastavljaju...
Image Hosted by ImageShack.us
...vicevi...

emajliranu atresu za sada nemam

Image Hosted by ImageShack.us
ako mi natko hoče pisati
može to ućiniti na
starinski način
Image Hosted by ImageShack.us
pod adresu je
dovoljno upisati
Image Hosted by ImageShack.us
Josip Rogin
Dumovec
Sesvetski Kraljevec
Image Hosted by ImageShack.us
...na svako tim putem
dobiveno pismo,razglednicu
odgovoriti ću na ovom blogu...
Image Hosted by ImageShack.us
copy right iliti dozvola za kopiranje
Image Hosted by ImageShack.us
svi djelovi bloga plod su mojeg rada
Image Hosted by ImageShack.us
osim fotki
njih je izradio moj "tonto"
(vidjeti negdje u postevima,
onim ispočetka),
Image Hosted by ImageShack.us
u principu
on vam dozvoljava korištenje
tih fotki u nekomercijalne svrhe,
Image Hosted by ImageShack.us
ako bi ipak vi te fotke komercijalizirali
ugradite i njega u cijenu...
ljudi ste dogovoriti će te se...
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us