Sasvim na lijevom krilu stajali su Lehi Manuel i mrki Ilirac Strahimir. Oko njih su bili mnogo rjeđi redovi boraca koji će bijegom pokušati spasiti svoj jadni život. Tim kukavicama velika nada bijaše dvojica ratnika; jedan s crnom pletenicom na leđima, a drugi, iako mlad, bijaše stasit. Imao je Lehi tijelo atlete, tetive na nogama bile su kao u gazele, a noge kao da su izvajane od cedra libanonskog. Nosio je tuniku od lanenog platna skrojenu prema grčkom kroju, koja mu je prekrivala noge do koljena. Na lijevom ramenu tuniku spajaše velika crna kopča izrađena u obliku velikog šišmiša raširenih krila sačinjenih od sedefa. Bijedno obučeni ljudi oko te dvojice razgovarali su među sobom odmahujući glavom, a već su pale i prve oklade hoće li Asirci do večeri napasti ili neće.
- Da se i mi okladimo, Marcijane Jula? Ja tvrdim da Asirci danas neće napasti sve dok se u rimskoj vojsci ne nađe junak za dvoboj. Isam Maurao žedan je rimske krvi i on sigurno neće odstupiti prije nego što se nađe dostojni protivnik. Zašto naš zapovjednik ne stane ispred toga naduvenog Parta, najokrutnijeg među Parćanima?
- Časni Aurelije hrabri je ratnik i po visini ne zaostaje za Parćanima, ali neka postelja i prisustvo žena učinili su da se ne može nositi sa divljim ratnikom kojemu je ležaj oskudna trava, a zvjezdano nebo pokrivač. Kažu da je pretrčao pustinju na svojim nogama. Priča se da je u podnožju libanonskih gora savladao lava rastrgavši ga na komade, iako ja mislim da on nema snagu jednog Samsona i da njegova snaga nije u duljini njegove kose. Nego ja velike nade polažem na našeg hrabrog Bastijana Morla - Vukodlaka. To je rutava "životinja" koja jede za petoricu rimskih legionara, spava kao pas na goloj zemlji, a samo jedan pokrivač od devine dlake, u kojeg se kao crv uvuče, dovoljan mu je zimi. Sve što leti i puže, taj ždere; može se najesti crva ili mrava. E, ako on ne izađe do večeri, sutra izlazim ja. Zato dajem kesu zlatnika na Vukodlakovu glavu. Ako izgubi zlatnici su tvoji, jer znam da divljeg Parćanina držiš najjačim čovjekom na svijetu.
- Izazvao si me, Marcijane Jula. Kladim se na glavu divljeg Parćanina koji će do večeri rastrgati na komade tvoga Vukodlaka, no barem ćemo vidjeti zalazak sunca. Ulažem ono što mi je najmilije, a to je narukvica moje sestre Tamare koju sam kupio u Jeruzalemu na staroj tržnici od jednog starca. Bio je tako star da je izgledao kao da je napravljen od pečene zemlje i plijesni, dok mu je lice uništila guba. Kleo mi se u svoga boga Baala da je tu narukvicu nosila kraljica od Sabe,
Post je objavljen 26.03.2006. u 01:01 sati.