Da si bacio svih dvanaeset možda bi se i sama zemlja raspuknula i progutala Asirce zajedno s Parćanima, Hetitima, Rimljanima i crnim ratnicima iz žarke Afrike.
- Strahimire Orebu, zar ne shvaćaš da je taj kamen, trinaesti po redu, bio pomutnja. Moj časni otac Lemuel poučio me nauci o brojevima koju Egipćani zovu "kemot", a mi "kabala". Brojka dvanaest označava mnogo toga. Tri puta po dvanaest sačinjava naš sveti broj zvani "lamet vov". Moj djed Nefi zna o tome mnogo više. On bi već do sada natjerao u bijeg asirsku vojsku stršljenovima, skakavcima, a možda čak i milijunima buha.
- Zagonetan si, Marcijane Jula, i puno toga ja ne razumijem. U mome kraju nema takve nauke; tek svećenici iz utrobe žrtvovane životinje čitaju sudbinu, ali ne sudbinu pojedinca već cijele zajednice. Mogu predvidjeti kišno razdoblje ili sušu, ali nauka o brojevima im je nepoznata.
- Jadni ljudski stvorovi i njihova nauka o brojevima; čitanje iz utroba životinje. Tek puka tlapnja je to; samo razgovor pred bitku koje danas neće biti. Sunce se kloni zapadu, divljem se ratniku znoj slijeva u oči, jer držeći ruke na prsima ne želi se pomaknuti. O, ludih ljudskih stvorova! Ovo postaje sve zanimljivije. Ne zna Lehi Manuel ni Strahimir Oreb kakva snaga se krije u toj kesi; kakva je snaga u kamenčićima prikupljenim u sjeni križa. Ništa ljudski stvorovi ne znaju osim prolijevati krv da bi se povećali imperiji i vlast čovjeka nad čovjekom. Rat je Satanina žetva, a mir je blagoslov Gospodara svjetova.
- Gamalijele, odvrati svoj pogled od vojski i pokreni spiralu vremena. Dočekaj Lehi Manuela u muževnoj dobi kraj bistrog jezera sa slapovima; vrati mu njegovo ispod najvećeg slapa.
- Biti će po vašoj riječi, vrli Abidone.
- Opet si mislima nekuda odlutao, Marcijane Jula. Zar ne vidiš da tvoj Vukodlak upravo izlazi. Uloži svojih dvanaest kamenova u njegovu glavu, a ja ću narukvicu sestre Tamare.
- Nešto mi neda to učiniti, nešto jače od mene. Oprosti, Strahimire, ali nije mi do oklade.
- Dobro, kako hoćeš. Možda ti ni tvoja vjera ne dopušta da se kladiš sa strancem?
- Strahimire, Bog Izakov nije nešto što bi se iznosilo na tapet. On nije Bog o kojem bi ljudi mogli govoriti i lik mu izraditi. Iz tog razloga vidiš i sam da ja vjere nemam. Niti se klanjam nebeskim zvijezdama, niti ičemu što su stvorile ljudske ruke. Dakle, Strahimire, ja sam bez vjere kao što je i Vukodlak ovog trena uvjeren samo u svoju snagu i vještinu.
Post je objavljen 27.03.2006. u 22:29 sati.