03.03.2006., petak
Tu čaroliju igre elemenata prekinulo je električno svjetlo kada je hotel u cijeloj svojoj unutrašnjosti počeo živjeti noćnim životom. Iz prizemlja, gdje su se gosti spremali na večeru, čuo se žamor, pa sam i ja krenuo da u miru nešto pojedem prije spavanja. Prijala mi je lagana večera, jer bijaše po mom ukusu. Ono malo gostiju bili su ljudi starije životne dobi, pa kako nisam vidio nijednog ljudskog stvora s kojim bi vrijedilo popričati, povečerao sam na brzinu i popeo se natrag u svoju sobu. Namjera mi je bila da se kroz noć odmorim, a onda ujutro, ukoliko se bura smiri, prošetati stazom Lungomare i prisjetiti se nekih sretnih trenutaka iz mladih dana, kada Opatija uistinu bijaše bajna, a "Titova Jugoslavija - tvrđava", kako je pisalo crvenim slovima na jednoj staroj vili; vjerojatno parola za neke izbore. Ruše se države kao kule od karata; padaju carstva i kraljevstva; veliki ljudi odlaze u legendu i zaborav, a novi junaci se rađaju. Stari romani sa dugim predgovorima danas su staromodni; u romanima nema više fabule, sve je smrvljeno na fragmente; u modi je književnost bez točke i zareza, a uskoro će biti i bez velikog slova i imena. Možda će se književnost pretvoriti u jedan veliki nerješivi rebus, ili će se pak presipati u strip, gdje će u malim oblačićima pisati šta tko govori i kome govori. A da li ga uopće netko sluša? Pomislio sam na trenutak i o svojoj sudbini; o sudbini pisca nekoliko knjiga.
Kako je najbolji način uspavljivanja čitanje, uzeo sam knjigu, koju sam slučajno ponio s ostalim stvarima, slovenskog pisca Cirila Kosmača "Balada o trubi i oblaku". Knjiga, doduše, ima podugački predgovor, no kako je napisana još pedesetih godina, vjerojatno ima i neku radnju. Zaspao sam baš nekako na sredini knjige sanjajući neke davne izlete kada smo pjevali, sada već zaboravljene pjesme, i pušili cigarete "Opatija" i "Zeta". Kako su čudni snovi kada je čovjek opet mlad. Raspjevani autobus se naginje i propinje po uskoj cesti uz koju su postavljeni polukružni kamenovi okrečeni u bijelo kako bi bili uočljivi, a gume na kotačima stvaraju čudne zvukove po mokroj asfaltnoj cesti; sikču kao što zmija sikče iz svog gnijezda kada je ugrožena.
- 17:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #
# Dragi Knjizevnic i vrtlar, hvala Ti za ovaj dar... vec me zanima kako se prica nastavlja! :))) "u modi je književnost bez točke i zareza, a uskoro će biti i bez velikog slova i imena. Možda će se književnost pretvoriti u jedan veliki nerješivi rebus, ili će se pak presipati u strip", sto se toga tice, nadam se da ce Te Tvoje slutnje varati, iako i meni mnogo toga sto se danas stampa, bas i ne dopada, jer je kao i moda, danas NAJ, a sutra vec prah i pepelja... taman sam pocela, konacno!, citati DEKAMERON od davno preminulog pisca Boccaccio, i mogu Ti reci da je veoma zanimljiva! :))) Srdacni Ti vooZdric i vec sada prijatan Ti vikend zelim! :))) (M.H.Svabica 03.03.2006. 23:05)
# Došel sam te pozdraviti i malo štel iz obijesti preštihati vrt,ali večeras nisam u formi.kak si ti? (DIDA 03.03.2006. 23:28)
Post je objavljen 03.03.2006. u 21:12 sati.