N E T M I R A K U L

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...60

- Svima ovdje je poznato da je rimska vojska pred tri mjeseca ratovala s najamničkom vojskom više naroda i da je pobjeda Rimljana osigurala mir sjevernih granica. Lehi Manuel, kojeg vi Rimljani zovete Marcijan Jula, mladi vojnik rimske vojske istaknuo se junaštvom, kako govore, no nije sve tako kako svjetina bruji na jeruzalemskim trgovima. Oni ga drže junakom, no svećenstvo grada Jeruzalema drži da je riječ o čarobnjaštvu. Djed Lehi Manuela, Nefi Jalmari, jedan je od Kaldejaca koji zaziva duhove, no za optužbu nemamo dokaza; da imamo već ga ne bi bilo na životu. Ali zato imamo dokaze da je Lehijev otac prijatelj Savla iz Tarza, koji u zadnje vrijeme propovijeda nekakvo "Nebesko kraljevstvo". Čak je i ime promijenio u Pavao. Lehijev otac Lemuel ponosno ističe kako nosi ime jednog starodrevnog vladara koji se isticao pravednošću, kao da sadašnja vlast ne čini pravdu. Tražimo od izaslanika rimskog cezara da pogube Lehi Manuela zbog čarobnjaštva. Rimskoj vojsci nisu potrebni smutljivci iz galilejskog kraja odakle stižu samo nevolje u Jeruzalem. Rabi Eli Jezer Kain Gaon, je govorio - kaže svećenik visokog ranga i sjedne.
Sa druge strane stola diže se mlad vitak čovjek, nakloni se cezarovom izaslaniku i progovori:
- Favela Karbon, podanik rimskog carstva, čuo je optužbu i razmotrio je u svih šesnaest točaka optužnice. Govorim ovdje u ime trideset šestorice namjesnika sudbene vlasti. Nakon razmatranja optužnice složili smo se da ni po jednoj točki optužbe Lehi Manuel nije kriv, kao ni njegov prijatelj Strahimir Oreb. Lehi, ili Marcijan Jula, nije kriv što je sin svećenika i to njegovih starih dana, nije mogao birati ni majku koja ga je rodila, a još manje djeda koji zaziva duhove i promatra noću zvijezde. Sam čin Lehi Marcijana Jule na bojnome polju čin je junaštva. Kako on može pokrenuti zračne struje i stvoriti pijavicu? - to ćete pitati njega; kako on može iz kamenčića stvoriti pčele otrovnih žalaca? - to ćete opet morati pitati njega. Ovdje prisutni Strahimir Oreb iz zemlje Ilirije izazvao je ne svojom krivicom pomutnju u asirskoj vojsci, ali ni jedna pčela nije ujela ni jednog Rmljanina. Za to ne možete optužiti ni jednog od ove dvojice. Mladić u dvadeset i prvoj godini života nije mogao pobijediti Isana Mauraoa, ali se pitam, zašto mu se niti jedan Rimljanin nije suprostavio? To vi pitajte cijelu rimsku vojsku!
Kada je sjeo ustane cezarov namjesnik i na grčkom jeziku progovori: - Rimskoj vojsci dobro su došla sva umijeća ako su u službi cezara i Rima. Svećenički glavari govore s puno emocija samo zato što od kamenčića ne mogu stvoriti ni zlato, ni zlatne pčele. Čemu optuživati nekoga da mu je djeda čarobnjak ili pak vjerski fanatik, ako svojim činima nije prekršio rimski zakon? Osim toga, zašto ne bismo pitali zapovjednika rimske vojske, što on misli o svojim vojnicima optuženima za veleizdaju? Neka govori zapovjednik sve rimske vojske u Jeruzalemu, časni Aurelije Justin Hildegard.
Tada ustane Aurelije, nakloni se svim trim stranama pa kaže: - Prvo treba Lehi Manuelu vratiti ono što mu pripada.
Jedan rimski vojnik pristupi i pruži Lehiju kesicu od jelenje kože u kojoj je bilo dvanaest kamenčića nepravilnog oblika. Lehi nemarno uzme ono što mu pripada, otvori vrećicu i istrese kamenčiće na dlan. Jednog po jednog stavljao je opet u kožnu kesu smješkajući se.

- 16:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.04.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...59

Stigli su do velike dvorane ispred koje su stražarila dva Rimljanina sa ukrštenim kopljima na koja su bile ugrađene sjekirice. Na zapovjednikov nalog dva stražara se ukloniše s puta. Aurelije tri puta udari alkom o mjedena vrata koja se nečujno otvoriše. Pred očima trojice ukaže se veličanstven prizor. U velikoj dvorani kvadratnog oblika, bila su postavljena tri stola za kojima su sjedili dostojanstvenici. Sa lijeve i desne strane sjedili su najviši dostojanstvenici svećenstva i kneževske vlasti, dok su na sredini sjedili odličnici iz rimskih pokrajina. Iza svih njih sjedio je vrhovni zapovjednik na malo povišenom postolju, nalik na prijestolje ukrašeno simbolima rimske moći: rimski "orao" odlijan u zlatu, sa crvenim resama ispod, a iznad svega dominirao je lik cezara Tiberija, isti onakav kakav bijaše na srebrnom denaru.
Svaka učena glava imala je svoje mjesto i oštrom oku Lehi Manuela nije promakla ni jedna gesta. Njegove oči bile su uprte u dostojanstvenika koji je sjedio na mjestu prokuratora Judeje za kojeg se govorilo da se odmara na otoku Capri. Izgledao je nekako mladoliko, nakićen zlatom koje se presijavalo, na glavi mu bijaše lovorov vijenac od pozlaćenih listića, toga boje pustinjskog pijeska padala mu je sve do gležnjeva, a purpurni ogrtač kojim je bio ogrnut bio je znak kraljevskog dostojanstva.
Nekoliko časaka lebdjela je tišina u zraku. Čovjek na prijestolju tri put pljesne dlanom o dlan, što je značilo da ljudima treba donijeti stolice, jer će se tu o nečem važnom raspravljati. Donesoše im stolice na koje sva trojica sjedoše u očekivanju daljnjih događaja. Po tišini koja je uslijedila, Lehi Manuel je znao da će se raspravljati o životu i smrti. Međutim, nije znao o kome će biti riječi, niti je znao tko je čovjek na prijestolju, a ponajmanje zašto su sve mudre glave na okupu: svećeničke, vojne i sudske vlasti? Pretpostavljao je da je ispred njega sam cezarov izaslanik, s lijeva od njega sudska, a s desna, svećenička vlast.
Na desnoj strani ustane čovjek prosjede brade, star oko šezdeset godina. Nakloni se rimskim namjesnicima u znak poštovanja cezaru, a onda reče:

- 15:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.04.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...58

- Jeruzalem je kula babilonska. Slušajte kako do nas dopire graja na svim jezicima Istoka i Zapada, no Jeruzalem je i kamen spoticanja za rimsko carstvo. Mač se neće okrenuti protiv ovoga grada tako brzo, barem ne rimski, ali da se nešto sprema na cijelom tom prostoru, to je sasvim jasno. Proročke riječi Kristove obistinit će se, a početak tih riječi glasi: "Jao tebi, Jeruzaleme!"
Uzeše svoje pehare i nazdraviše. Ivan je smotao svitak papirusa i ponio ga sobom za uspomenu na dan kada je u Jeruzalemu sreo junaka i proroka Lehi Manuela i njegovog prijatelja Strahimira Oreba. Hodali su kamenim ulicama prema rimskom garnizonu vodeći konje koji bi ponekad zastali i frktali njušeći zrakom mirise iz velikog rimskog tabora. Jahači su ih vodili umorni od puta i događaja, obuzeti svaki svojim mislima. Kratke oštre zapovjedi čule su se sa vježbališta kada su se primakli ulazu u garnizon. Propustili su ih kroz velika vrata koja stražari zatvoriše namještajući velike mjedene kolutove kako, se vrata ne bi mogla otvoriti sama od sebe.
Mnoštvo vojske postrojeno u punoj ratnoj spremi, pozdravljalo je dvojicu proslavljenih ratnika. Nakon kratkih pozdrava nastala je strahovita buka kada je rimska vojska svoje oduševljenje ispoljavala udarcima mačeva o metalne štitove. Buka poput grmljavine naglo je prestala kada se na svom konju pojavio zapovjednik rimske vojske, Aurelije Justin Hildegard. Ružna crvena masnica protezala mu se preko cijelog čela i desne strane lica; bila je to masnica dobivena u zadnjoj borbi rimske vojske sa Asircima. Arapski liječnici sašili su ranu mažući ju melemima, no rana je bila previše duboka i dugačka da bi mogla sasvim zarasti. Po ovako vrućem danu ožiljak je izgledao poput udarca biča; ujutro i uveče crvenilo bi nestajalo, da bi se opet pojavilo za velikih vrućina ili kada bi se zapovjednik naljutio.
Sasvim kratko pozdravio je Strahimira Oreba i Marcijana Jula dižući visoko desnu ruku, dok je u lijevoj držao "orla" raširenih krila, simbol Rimskog carstva. Sjahao je tada i zagrlio dvojicu umornih putnika, te otpustio rimsku vojsku koja je odmah okružila junake i ispratila ih do velike kamene palače u kojoj je živio prokurator. Cijela palača bila je zavijena u tišini, pa je Lehiju djelovala poput velike grobnice kakve su faraoni gradili da bi im se sačuvalo ime. Koraci su odzvanjali po mramornim stepenicama koje su se kružno uzdizale od velikog predvorja. Prvi je išao zapovjednik garnizona, a iza njega stasiti Ilir, dok je zadnji bio Lehi koji se osvrtao oko sebe pokušavajući upamtiti put u tom labirintu od stepenica i kipova rimskih bogova. Stajali su to poput stražara, isklesani u kamenu lapidu i dovezeni iz Rima. Palača je u svemu oponašala onih stotinjak najsjajnijih u gradu Rimu, ponos rimskih prvaka.

- 23:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.04.2006., četvrtak

...ruža...

- 22:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...57

- Lehi Manuele, junače galilejskog kraja, tvoje se riječi poklapaju s Kristovim riječima. On je još rekao kako neće ostati ni kamen na kamenu; to su riječi njegove za svjedočanstvo među narodima; to je kap koja je prelila čašu. Svećenički glavari nisu mnogo marili kada je Krist na trgu rekao da je sin živoga Boga; bijaše to tek jedan argument optužbe više, ali ono - kamen na kamenu - doticalo se njihovih života, njihovog imetka. Zato je razapet. No, kao što vidite, junaci, prošao je kroz krata smrti; sjedi Bogu s desna; dati su mu svi narodi i jezici i Davidovo prijestolje u božjem kraljevstvu. To je meni jasno. Taj nauk sada širi i Pavao iz Tarza po cijenu vlastita života i svoje slobode koja mu je već dva puta nakratko uskraćena. Jedino, junaci moji, meni nije jasan status Satane i njegovih demona. Jer kao što znate, a možda i ne znate, tvrdio je da je njegova sva vlast na zemlji.
- Vi na Istoku sve to previše mistificirate. Vaša knjiga misterija iz dana u dan je sve deblja i deblja. Dok Rim gospodari svijetom, vi ubijate svoje proroke. I dobro je da ja to ne razumijem. Kada minu moji dani službe u rimskoj vojsci, živjet ću spokojno i napasati svoju stoku na sunčanoj strani Alpa, u dolini koja pripada plemenu Oreb. Ako budem imao djece i unučadi pričat ću im sve što sam vidio i čuo na mističnom Istoku gdje se rodio prorok kojeg su razapeli zbog meni nejasnih razloga. Niti je prokleo cara u Rimu, niti je što ukrao, nije ubio čovjeka, već je, kako čujem, liječio bolesne, tješio nemoćne, družio se s griješnicima i zato platio životom. To je moguće samo kod vas na Istoku.
- Prijatelju Strahimire, ja sam premlad da bih razumio ono o čemu učene glave raspravljaju. Da dojučerašnji moćnik i najumnija glava u Jeruzalemu bude preobraćen za svega nekoliko dana, to je za mene božje čudo ravno razdvajanju mora ili silaska Boga na goru Sinaj, da bi Mojsiju dao kamene ploče sa Zakonima. Savao je s mojim ocem proveo mnogu besanu noć tumačeći Zakone Mojsijeve; poznavao je rimske i grčke zakone kao i hebrejske; govorio je nekoliko jezika, a eto sada, krotak kao janje, izvrgava sebe ruglu i skače samome sebi u usta, kako bi rekli Galilejci. Galileja je davala kraljeve i proroke Jeruzalemu, ali je uvijek za njih bila ruglo, izvrgnuta podsmjehu, zbog svoje iskrenosti. Jeruzalem više voli egipatske laži i sirijske podvale, feničko lukavstvo i filistejsku dvoličnost. I ta omražena rimska vlast Jeruzalemu donosi samo korist. Jeruzalem je sada mali Rim, a ipak napola presiječen rimskim mačem. Ivane, ti si mudar, daj da čujemo šta ti o tome misliš?

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

...buket za ...

Našu dragu blogericu kulerica

i njenu malu bebu...

i našu dragu blogericu M.H.SVABICU

i maloga Tiziana

- 23:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...56

Raširili su svitak papirusa stavljajući na krajeve pehare s vinom da se ne bi savijali. Lehi je okrenuo stol tako da je sjever bio poravnat sa gornjom plohom papirusa, a na četvrti ugao Lehi je stavio svoj nož zakrivljene oštrice i stao je crtati brzim pokretima. Prvo je nacrtao jedan manji kružić od kojeg je potegnuo ravnu crtu prema većem kružiću, kojeg je odmah zatim nacrtao. To je bila žila kucavica, rijeka Jordan, a krug je bio u obliku debelog crva predstavljajući Slano more. Ravna crta od Slanog mora označavala je granicu Slane doline i Idumeje, koja dalje kod Gerara siječe zemlju Filisteju i izlazi na Veliko more. Crta koju je potegnuo do Sidona označavala je granicu mora sa Judejom, Samarijom i Fenicijom; granice Sirije ucrtao je Lehi poput morskih valova, što je označavalo Libanonsko gorje, a desno od toga malim kružićem označio je Damask sirijski. Jedan križić predstavljao je vrh gore Hermon, dok je drugog stavio na sam rub Velikoga mora, na kraj male izbočine gdje se smjestila gora Karmel. Dakle, dvije točke bile su označene. Pokrajinu Pereju nacrtao je dijelom uz Slano more, a Dekapolis u obliku polumjeseca pružao se od Galilejskog jezera pa sve do granice s Egiptom. Sinajsku pustinju je nacrtao u obliku stisnute pesnice, gdje je gorje izgledalo poput prstiju, od Soara do Edoma. Kod gore Sinaj stavio je treći križić. Jednim kružićem ucrtao je Jeruzalem u donjem dijelu Judeje, a imao je oblik ljudskog lica. Samarija je bila stisnuta između Judeje i Galileje, te Golanske visoravni koja je izgledala poput lijevka. Manja mjesta u Galileji nacrtao je kao sitne kružiće, jer je taj kraj poznavao i mjesta kao što su Magdala, Arbela, Kana, Nazaret i Nain. Označio je sasvim malim kružićima i goru Tabor, a onda je od Strahimira zatražio njegov mač. Mač je položio tako da je ravna strana došla između tih križića, a onda ih spojio. Radio je to u potpunoj tišini, ali ne više od svoje volje, već ga obuzeo neki duh. Kada je spojio te tri točke dobio je nešto kao oštricu mača čiji se vrh završavao na gori Sinaj, rub je po sredini presijecao grad Jeruzalem, dok je jedna točka bila gora Karmel, a druga gora Hermon. Između tih dviju točki bilo je mjesto Nazaret i gora Tabor.
Kada je završio, Lehi Manuel progovori tuđim glasom:
- Mač je nad zemljom Judejom, i to mač rimskog carstva. Još za našega života Jeruzalem će biti razoren, a plijen iz hrama biti će izložen pogledima rimske svjetine. Samo tri slova sačinjavat će ime onoga tko će razoriti Jeruzalem. Zvat će se Tit.
Kada se povratio kao iz nekog bunila, Ivan progovori:

- 21:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

- 19:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...55

- Ovo je moj prijatelj Strahimir Oreb iz zemlje Ilirije - predstavi ga Lehi.
Rukovali su se na rimski način, a uto je već stigao i treći pehar vina, za Ivana.
Lehi Manuele, tvoja se slava pročula po cijelom galilejskom i samarijskom kraju, ali to nije ništa prema onome što se dogodilo nedaleko Damaska sirijskog. Sišao je Krist pred Savla iz Tarza i sasvim kratko ga upitao: "Zašto me progoniš?" Savao je zanijemio i oslijepio. Tek nakon par dana došao je sebi u kući učenog čovjeka u Damasku koji mu je protumačio mnoge stvari. Savao je progledao, vratila mu se snaga, samo mu je kosa pobijelila i sada je poput ovčje vune. Od tada ga progone njegovi i već je dva puta bio bačen u tamnicu, a prijete mu da će ga poslati u Rim da mu presudi rimski Senat. Svećenički glavari u Jeruzalemu ne znaju šta da rade s čovjekom koji se preobratio i sada se zove Pavao.
- U kakvom obliku je sišao Krist? - upita Lehi Ivana.
- Sišao je kao velika svjetlost od koje je posijedjela kosa Savla iz Tarza.
- Samo tri mjeseca, a toliko se toga dogodilo. Kad sam se vratio u zavičaj, Savao je bio gost naše kuće. Sjećam se kada je stigao kakav je nastao muk; sve je zamrlo pa sam imao osjećaj kako ćemo se svi skameniti. Ujutro prije svitanja napustio je našu kuću i starim karavanskim putem krenuo prema Damasku, on i njegov sluga kojemu nisam zapamtio ni ime. Sjećaš li se ti Strahimire, imena Savlovog sluge?
- Ne, Marcijane Jula, sjećam se samo da je preletjela munja od gore Karmel i Hermona prema gori Sinaj a ti bi morao znati šta to znači.
- Čudan znak. Znači, Mesija je sišao na neku od te tri planine koje sačinjavaju trokut vrlo neobičnog oblika. Eto, da mi to nacrtamo - kaže Ivan, iz njedara izvadi svitak egipatskog papirusa i raširi ga po stolu - tko od vas bolje crta?
- Marcijan Jula je našem vojnom zapovjedniku Aureliju nacrtao svaku udolinu Galileje i Samrije - objasnio je Strahimir Ivanu - on je najbolji crtač u rimskoj vojsci.
Lehi se samo smješkao prihvaćajući pribor za pisanje. Bio je to jedan ugljeni štapić namočen u neki rastvor koji je iza sebe ostavljao crno-ljubičasti trag.

- 19:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...54

Jutro je u Jeruzalemu počelo kao i obično. Trgovci i mjenjači novca ispred Salomonovog hrama sklapali su unosne poslove; na tržnicama su ljudi izvikivali na svim jezicima hvaleći svoju robu; helenizirani židovi stajali su u skupinama i raspravljajući o zakonima gestikulirali na grčki način; ortodoksni židovi zastajali bi pred Salomonovim hramom gledajući zlatnu kupolu i visoke svodove svetišta nad svetištima. Neki od njih ljubili bi nokat na desnome palcu pritiščući ga zatim uz dlan lijeve ruke, što je bio tajni znak još tajnijeg udruženja; Rimljani su marširali prema velikom garnizonu na istočnoj strani grada u dolini Solek, koja se prostiraše daleko, sa vježbalištima za vojsku i nastambama za konje, kao i velikim skladištima. Na samome rubu te udoline bila je smještena arena gdje su se priređivale konjske trke i nešto rjeđe gladijatorske borbe, po uzoru na one kakve su se priređivale u Rimu. Jeruzalem je u svemu oponašao veliki Rim; bio je to grad u kojeg su vodili svi putevi Istoka u kojem su se kovale sve urote. Zar nije Jeruzalem bio već jednom srušen od Asiraca i hram razoren? Tek je Juda Makabej probudio narodni duh i obnovio vjeru u Jehovu, nevidljivog židovskog Boga, koji je nekada, u stara vremena, silazio s neba na goru Sinaj i dao zakon svom izabranom narodu.
A taj izabrani narod toga je jutra bio veliko mnoštvo koje je više ličilo na one koji su sišli sa babilonske kule i stali govoriti različitim jezicima. Kroz tu šaroliku masu jahala su dvojica, za glavu viši od sve rimske vojske tada viđene u Jeruzalemu. Lehi Manuel i Strahimir Oreb hodali su jeruzalemskim ulicama gdje ih je pratio žamor koji se nije prekidao. Ušli su u gostionicu na glavnom trgu, sjeli su podalje od ljudi i naručili dva pehara vina iz Grčke. Prišao im je stari Lehijev poznanik, čovjek kojeg je prije nekoliko godina upoznao na tom istom mjestu dok je crtao znak ribe, a ime mu bijaše Ivan. Iako su od tada prošel skoro tri godine, Ivan se nije mnogo promijenio. Držanje mu je bilo kao u mladića vedre i vesele ćudi, a vidjelo se da je učen čovjek.
- Pozdravljam te, Lehi Manuele, i tebe, neznani junače, koji mora da si sa Zapada, takvo ti je držanje.
Lehi se malo podigne i nakloni.

- 20:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...53

Opet je bila noć puna mjesečine, kada se na obali rijeke Jordan sastaše ljubavnici zadnji put. Lijepa je Hamat stavila Strahimirovu glavu u svoje krilo milujući mu crnu kosu koja mu je padala do ramena. Tamo gdje je sirijski mač odsjekao Strahimirovu pletenicu, opet je narasla crna kosa, jer od tada je minulo već skoro tri mjeseca. Ujutro će Strahimir i Lehi Manuel krenuti starim karavanskim putem prema Jeruzalemu, pa je tek nekoliko sati dijelilo ljubavnike od rastanka. Hamat nije plakala, ali je zato plakalo njezino srce krvavim suzama. Bila je preponosna i znala je stisnuti zube kad treba. Zar nije na obali te iste rijeke rodila Lehi Manuela? Oštrim nožem, kojeg je uvijek nosila za pojasom, prerezala pupkovinu, dijete je okupala u bistroj vodi rijeke Jordan i povila ga u svoje haljine. Od tog vremena u cijelom Joridskom kraju šapatom se govorilo: "Jaše krvava Hamat, gospodarica imanja, dok Lemuel cijele dane provodi u besposličarenju". Hamat je u to vrijeme nadzirala sve sluge noseći svoje dojenče umotano u lanene povoje, a ljudi bi govorili kako je mališan, prije nego je prohodao, projahao na konju cijelu Judeju i Samariju. Mali Lehi je već kao dijete bio voljen od svih. Hamat, iako stroga, bila je plemenita i dobroga srca. Slala je darove i najbjednijem u cijelom okrugu, naročito za Šabat. Svaki je čovjek u tom kraju morao imati svoj komad mesa i vina, a sve je to "krvava" Hamat pribavljala i po svojim slugama slala kamo je trebalo. Njezina vjerna sluškinja Hatila propješačila je cijelu judejsku zemlju kako bi raznosila darove od Hamat.

- 22:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

...Pula...

- 21:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

...fotke s mora...lll

- 21:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...52

SVJETLOSTI GRADA RIMA
Rimsko carstvo u to doba bilo je veće nego ikada. Zagospodarili su cijelom Sirijom i sve do Arapske pustinje na istoku, a na zapadu u kandžama svoga carstva držali su Britaniju i otoke; imali su uporište u obje Azije; rimski je "orao" bdio nad svim lučkim gradovima uz Sredozemno mnore, a utjerivači poreza skupljali su poreze krstareći Kapadocijom, Bitinijom, Prigijom, Tracijom, Makedonijom, sve do Sinope na Crnome moru. Veliki teretni brodovi plovili su za Tarent, gdje se roba iskrcavala i dalje putovala cestovnom mrežom. Napuljske luke i luka Ostija bile su pretrpane brodovima. Preko aleksandrijske luke dolazila je najdragocjenija roba sa Istoka, a to su: začini, dragulji, tamjan koji bijaše na velikoj cijeni, zlato i srebro gospodarili su Sredozemljem, a svaka je zemlja u Rim dovozila najdragocjenije što ima: Egipćani žito, Grci voće i povrće, Istok mirodije. Morski i kopneni putevi vodili su u Rim, koji je gospodario svijetom. Grčka je bila tek patuljak među zemljama, ali je Rimu podarila najdragocjenije što je imala, a to je duh drevne Helade i grčke bogove, grčki način mišljenja i govora, grčku umjetnost i misao. Sve je to upio grad u kojeg su vodili svi putevi; u kojem su svi bogovi imali svoje hramove. Rimski vojni zapovjednici i senatori prepirali su se na Forumu tumačeći demokraciju i republikanstvo, već kako je kome odgovaralo, jer Grad-Republika bijaše i carstvo; cezar bijaše i vojnik i car, samo su robovi bili bez ikakvih prava. Ali dobar rimski ukus mogao je i roba preobratiti, pa je od tog vremena među ljudima izreka: "Kakav gazda - takav sluga, pa čak i pas". Zlato i robovi - to je bila moć Rima.
A zemlja Judeja bila je Rimu samo kamen spoticanja i velika zagonetka za umne ljude. Sa Istoka stizaše proturječne vijesti o pobuni u tim krajevima. Rimska se vojska sukobila na samoj granici zemlje Fenicije s vojskom koja je sakupljena u Siriji i preko Libanonskih planina zaobilaznim putevima dovedena do same morske obale. Bijaše to tajna urota skovana u Dmasku sirijskom, plaćena možda i rimskim novcem. Dakle, na Istoku je netko bio izdajnik rimskog carstva i rimskih interesa. Da je sirijska vojska pobijedila Rimljane, ništa se ne bi promijenilo osim što bi rimske legije preplavile Judeju. No taj je pokušaj barbara sa Istoka, kako su govorili u rimskom Senatu, bio samo pokušaj. Rimljani su se krvavo osvetili protjerujući tu najamničku vojsku sve do pustinjskih predjela, ali ono što je začudilo Rimljane bilo je, da nitko, zapravo, nije znao tko je inspirator i glavni zapovjednik, niti su pak rasvijetljeni ciljevi. Zato je sumnja pala na cijelu Judeju, budući da se to ipak dogodilo na njezinim sjevernim granicama, no uskoro je sve palo u zaborav kao i svi trijumfi nakon sjajnih pobjeda; zaboravljen je i dolazak Kleopatre u grad Rim i trijumf Gaj Julije Cezara nakon pobjede u Španjolskoj, kao i trijumf Oktavijana koji sebe prozvaše August; nakon smrti proglasiše ga bogom, a jedan mjesec u godini nosi njegovo ime. Sve je Rim zaboravljao; svjetina je živjela od jednih do drugih gladijatorskih igara. Gladijatori su pozdravljali cezare riječima: "Pozdravljaju te oni koji će danas umrijeti", a bio je dovoljan samo jedan cezarov prst, pa da se ugasi gladijatorov život; cezarov palac prema gore ili dolje značio je život ili smrt u gradu u kojeg su vodili svi putevi. I tako iz dana u dan živio je Grad-Republika u kojem je gospodario cezar - demokrat i tiranin, sve u jednoj osobi; takav bijaše rimski zakon tog vremana.

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...zašto internet explorer ne prikazuje fotke...

DRAGI MOJI BLOGERI MOLIM VAS AKO TKO IMA BILO KAKVO RIJEŠENJE PROBLEMA NEKA GA HITNO POSTA...

ZAŠTO INTERNET EXPLORER NE POKAZUJE SLIKE SA IMAGE SHACK-A

DOK FIRE FOX UREDNO TE SLIKE OBJAVLJUJE...

- 10:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

...fotke s mora...ll

- 00:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...51

- O, draga moja, kako si me usrećila. Deset krvavih godina marširam Judejom gdje ljudi pljuju kada prolaze rimski tlačenici. Ovdje sam samo zbog dugova jednom pokrajinskom namjesniku kod kojeg smo se zadužili. Te dugove otplaćujem služeći u rimskoj vojsci, a imam i obavezu udati sestru Tamaru sa bogatim mirazom. U mom kraju žene se udaju tek kad navrše dvadeset godina, ali ni sa trideset nisu prestare za udaju.
- Da, običaji na Istoku i na Zapadu različiti su. Za ova tri mjeseca dok si kod nas, sastajat ćemo se na obali rijeke Jordan, ali tek kad Lehi zaspi. Samo kap-dvije bit će dovoljno da ga uspava, za to ću se ja pobrinuti. Sve dok živi gospodar kuće ja sam u očima svijeta preljubnica, no kad on ode Bogu položiti račune, onda sam slobodna žena, a uz to i bogata. Udat ćeš sestru Tamaru sa mirazom kakvog ne bijaše u tvom kraju. Imam zlata da ga ni kolima ne bi mogli odvesti. Ti si čovjek mog života i čuvat ću te kao malo vode na dlanu; tvoj je život od sada u mojim rukama. Ljubim te, a ljubav je jača od smrti, vlasti, svake vjere među ljudima, svakoga ugovora među državama, zato pamti ovu noć kad je zagrmjelo za vedroga vremena; pamti noć naše ljubavi na obali ove svete rijeke i čuvaj mi sina kao što ja čuvam svoju ljubav za tebe!
I te noći bijaše sklopljen savez koji će trajati do groba.

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...50

Kada je minula ponoć i zapuhao oštri vjetar s Libanonskih gora, svi su se već pomalo razilazili odlazeći na spavanje. Lemuel je poveo Savla iz Tarza u njegovu sobu, Lehi je otišao u svoju, samo su dvije sjene neprimjetno šmugnule. To je Hamat vodila Strahimira Oreba na obalu rijeke Jordan. Lehi je zaspao na svom starom ležaju odmah budući da je bio umoran od puta, a nakon što ga je savladao onaj glas, bio je i duševno slomljen, tako da je jedva koračao prema sobi. Od umora se nije stigao ni razodjenuti, već mu je odjeću svukla Hatila i pokrila ga vunenim pokrivačem stavivši mu pod glavu jastuk napunjen guščjim pahuljicama perja.
Na obali rijeke Jordan stajaše dvoje ljudi, dva svijeta; svijet Istoka, ljepote kakva se samo na Istoku rađa, i svijet Zapada, kršni junak crne kose rođen ispod sunčane strane planine koje sovu Alpe. Poput mrgodnih bora na čelu nabire se gorje koje Europljani zovu Alpe. Ni dašak vjetra sa Jadranskog mora ne prodire u Srednju Europu, jer Alpe stoje poput nekog štita.
Sasvim polako primicali su se jedno drugome kao da su gospodari polaganosti, no kad im se usne spojiše, bio je to sudar kaosa sa zemljom; kada im se udovi isprepletoše na obali rijeke Jordan, bilo je to poput zemljotresa. Vodili su ljubav na obali rijeke koja je tiho tekla prema Slanom moru odnoseći sobom ljubavne uzdahe lijepe Hamat i Strahimira Oreba. On je ljubio tu ženu sa Istoka tako kako nikada nitko nije ljubio, a ona mu je ljubav uzvraćala poput vulkana koji svoju lavu presipa, poput silovitog juriša rimske konjice. Probudio se ljubavni žar lijepe Hamat po prvi put grleći pravoga muškarca koji je njezinu utrobu ispunio vrelinom, a usne joj prekrio poljupcima slađim od Lemuelovog meda. Nije imala osjećaj da čini preljub; osjećala je pravu, istinsku ljubav i zbog toga se nije osjećala kriva; smatrala je da joj je to nagrada od samoga Boga za sve njezine patnje.
Mjesec se ogledao u bistroj vodi rijeke Jordan svijetleći ljubavnicima, čija je odjeća bila žalosna gomila, poderana od silne strasti koja ih je na tren obuzela.
- Ljubavi moja, dični Strahimire, za ovaj sam trenutak živjela i ako me sada zaspu kamenjem, neću se ni pokušati opravdavati. Moja ljubav prema tebi je kao rijeka Jordan. Možeš me odbaciti kad god poželiš, ali žudnja će uvijek moje srce tjerati u tvoju blizinu. Gospodarit ćeš mojim tijelom i mojim imetkom. Vidiš i sam da je moj sin Lehi još uvijek dijete, a rodila sam ga s nepunih šesnaest godina.

- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...fotke s mora...

- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

DRAGI MOJI BLOGERI SRETAN VAM USKRS

DRAGI MOJI BLOGERI ŽELIM VAM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

Evo sa malim zakašnjenjem želim Vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs

ovaj vikend proveo sam na našem lijepom plavom Jadranu i zato nisam
bio u prilici da vam se javim ali sam zato napravio dosta fotki koje ćete
moći pogledati idućih dana...

šaljem Vam najljepši pozdrav

- 21:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.04.2006., petak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...49

Svi su ostali bez riječi, samo je stari Lemuel promrmljao sebi u bradu: - Zar tako izgleda prorok novoga vremena? Gamalijele, ti si meni ipak podvalio!
Savao iz Tarza imao je osjećaj kao da stoji između dva luđaka koji jedan drugome dobacuju naranču govoreći kako je to bundeva. No, mudra Hamat pokuša sve zagladiti pa reče:
- Moj je sin malo previše popio "božjeg groma" od čega mu se jezik sapliće.
Prišla je Savlu i ponudila ga punim peharom jakog pića želeći tu nelagodnu situaciju preokrenuti u svoju korist. Savle je bio prvo političar, a tek onda svećenik visokog ranga. On uzme pehar iz Hamatinih ruku, visoko ga digne i nazdravi:
- Neka živi slava Lehi Manuela, junaka s Istoka koji je ipak više junak, a manje prorok! No, to je valjda volja Boga Abrahamovog, zato pijem u njegovo zdravlje i zdravlje svih vas koji ste večeras ovdje!
Savle je iskapio pehar oštrog pića a da ga to nije oborilo s nogu. Time je izazvao takvo oduševljenje među prisutnima, da su mu bili spremni sve oprostiti. Onaj tko je u stanju popiti pehar "božjeg groma", može progoniti koga hoće, pomisliše mnogi. A možda ni onaj prorok, koji bijaše iz ovih krajeva, nije čuda radio sam, već uz pomoć zlih duhova?
Satana se obraduje u svojoj palači pa reče Asmodeju:
- Vidiš kako ja vladam iz trena u tren. Jedan pehar pića, koje ljudi zovu "božji grom", može preobratiti njihova srca i zato im neće sići njihov Mesija, jer moja je vlast na zemlji.
Tog trena zagrmi od gore Karmel. Munja presiječe nebo preko cijele Galileje, Dekapolisa, pa sve do Egipta. Udar groma nije bio oštar, već samo kao da se netko s velikom bukom prevezao preko cijelog neba. Ljudi su se prestrašeno ogledavali, no tek jedan mali oblak bijaše na zapadnom nebu. Stari Lemuel je znao da je to gnjev božji, ali nije mogao progovoriti; Savao je znao da se nešto čudno događa, no nije mogao dokučiti; Lehi je shvatio da u njegovoj duši živi još barem jedan tuđi glas; Strahimir Oreb je sve to držao istočnjačkom mistikom; jedino je Hamat znala da je njezin sin prorok i da Savao neće stići do kraja svog putovanja kako je zamislio. Hatila je to shvatila na svoj način, da mora još žustrije posluživati umjesto gospodarice kuće, a Haim Gaum Tov uputio se u pravcu podruma s dvojicom slugu, da donesu još nekoliko pehara pića kojeg su zvali "božji grom".
Od tog trenutka svečanost se nastavila nešto mirnije. Razgovaralo se o vjeri i politici, spominjale se reforme u namjesničkim sustavima, jer je cezar poslao nekoliko providura da provjere vojne i civilne vlasti. Rimska je administracija djelovala poput savršenog stroja; rimske su legije morale marširati u nove pobjede pribavljajući Rimu žito, vino i ulje, pobijeđene kraljeve i robinjice s Istoka.

- 18:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...48

Kažu da je Savao iz Tarza osudio tog čovjeka na odobrenje svećeničkih glavara. Takva je bila Savlova moć da je po pitanju vjere bio gospodar života i smrti. Lemuel ga je upoznao još u vrijeme dok je putovao i trgovao. Na tom putu prodao je dva broda Savlu, tako da ovaj ima udjela u trgovini morem i velike posjede na granici zemlje Fenicije i u Damasku, kamo često putuje starim karavanskim putem koji prolazi nedaleko imanja Lamuelovog. Ljudi Joridskog kraja često bi viđali tog čovjeka kako sa slugama svojim putuje ovim krajevima, zastaje kod Lemuelove kuće da se malo odmori i okrijepi, a onda sa izlaskom sunca kreće dalje prema sjevernim pokrajinama. Uvijek bi mu se ugibali s puta, no sada je "uljez" došao među njih u najsvečanijem trenutku, pa zato za mnoge to bijaše neprijatni doživljaj. Jedno je sresti čovjeka na putu, a drugo na svečanosti s njim dijeliti hranu i piće. Lehi Manuel priđe Savlu iz Tarza, te se s njim pozdravi. Rukovali su se na rimski način, s obje ruke tako što su dlanovi okrenuti prema gore. Bio je to običaj u Rimljana kako bi se vidjelo da čovjek ništa ne drži u rukama.
- Pozdravljam te, Lehi Manuele - kaže visoki gospodin - za mene je velika čast da budem u društvu onoga tko ovim prašnjavim putevima pronosi slavu rimskoga carstva.
Taj bi govor bio primjereniji rimskom Senatu nego u bujnom perivoju bogatog svećenika, ali prilika sastavlja i rastavlja ljude. Lehi Manuel mu odgovori:
- I meni je čast upoznati čovjeka čije se ime često spominje i u rimskom garnizonu.
Tada se lice Lehi Manuela preobrazi, a čudnim glasom progovori: - Savle, Savle, moćni čovječe, putuješ u pravcu Libanonskih gora i preko doline Sidek kroz pustinju do Damaska sirijskog, ali ovaj put nećeš stići. A kada se budeš vraćao iz Damaska, sresti ćeš Savla iz Tarza i pitati: "Otkud taj čovjek? Iako mi je obličjem sličan, ja ga ne poznajem".
Zatim normalnim glasom objasni: - Nije to, Savle, od mene ni roda mojega, a najmanje od moje volje.

- 00:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...47

Nakon te zdravice gozba je postala još veselija. Lehi Manuel je opet pjevao, dok je Hamat sjela do Strahimira Oreba, tako da su mogli razgovarati ne morajući više krijumčariti poglede. Kao da se počeo topiti led u Strahimirovom srcu kad je predložio Hamat da zaplešu. Razvilo se veliko kolo, jer je sve više ljudi plesalo i svi su bili razdragani. Lehi Manuel je pjevao ljepše nego ikad do tada. Spustila se već i noć, pa su svuda okolo bile zapaljene uljanice. Mjesec je virio kroz granje prosipajući srebro svoje mjesečine. Usred tog veselja pojavila se kočija, koja je više ličila na bojna kola kakva se viđaju u rimskim arenama. Trkači konji vukli su kola u kojima su stajala dva muškarca. Kočijom je upravljao čovjek srednje visine u rimskoj odjeći, dok je drugi, visoki i stasiti muškarac četrdesetih godina, izgledao vrlo otmjeno. Malo prorijeđena kosa bila je već prošarana srebrom. Oštri pokreti podsjećali su na zapovjednika rimske vojske, dok mu je lice bilo kao u filozofa koji je upravo krenuo održati predavanje. Silazeći s kočije lijevom je rukom pridržavao svoju odjeću, dok je u desnoj držao crni kovčezić stegnuvši ga tako čvrsto da su mu članci na ruci pobijelili. Čim su ta čudna kola stigla, zaustavili su se svirači i plesači kao da su baš njega čekali i kao da od njega i od njegovog odobrenja zavisi cijelo raspoloženje te večeri.
Stari Lemuel ustao je od stola i krenuo ususret svom gostu i njegovom sluzi. Uhvatio ga ispod ruke, doveo do stola i predstavio gostima: - Ovo je moj prijatelj Savao iz Jeruzalema.
Žamor nastane među okupljenom svjetinom, jer su svi znali da taj čovjek progoni sljedbenike onoga koji je pred desetak godina razapet, a bio je iz ovih krajeva, iz plemena Davidova. No, gost u Izraelu je svetinja, zato je Lemuel naredio sviračima da tiho zasviraju ne bi li muzikom prikrio opću pomutnju. Gdje god bi kretao Savao iz Tarza, čuo se žamor svjetine od onog dana kada su u Jeruzalemu kamenjem zasuli i usmrtili jednog mladog čovjeka imenom Stjepan.

- 18:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...46

Evo ti dvije kese zlatnika da preuzmeš sve poslove u kući, da nadzireš sve što ja nadzirem. Tri mjeseca si gospodarica ove kuće i zato ću te bogato nagraditi.
Hatila je stajala nijema od čuđenja. Ušla je tek u tridesetu godinu života, bila je tjelesno jaka, ali i bistre pameti i odmah je shvatila što joj je činiti. Kad su se vratile među goste Hamat je sjela pored sina nasuprot Strahimiru. Kada bi se sreli njihovi pogledi, kao da je sijevnula vatra, jer Strahimir Oreb mogao je izdržati pogled lijepe Hamat ne trepnuvši. U ratničkom srcu nije odmah planula ljubav, već nešto kao čežnja za svojim zavičajem, starom majkom i sestrom Tamarom. Strahimir je imao trideset i jednu godinu, a više od deset godina nije vidio ni majku ni sestru. Čudno je muško srce zato što muškarac može pronijeti slavu rimskog carstva i u najudaljenije krajeve ovog svijeta, a da u njegovom srcu ipak ostane nedirnuta oaza gdje je njegov zavičaj i draga lica. Zato je Strahimir nazdravio lijepoj Hamat govoreći:
- Sretan je moj prijatelj Marcijan Jula što je ispuzio iz tako lijepog krila, sretan je što je doživio ovaj dan, zato pijem za sreću mog prijatelja i vašu sreću, časna gospođo Hamat!
Hamat ga ošine pogledom poput biča, polako ustane i progovori: - Sretan je ovaj dan što majka vidi sina, junaka ovjenčanog slavom, ali je još veća moja sreća što znam da je Lehi Manuel našao u vama prijatelja kojeg nije imao u cijelom svom djetinjstvu - malo zastane ne znajući više što bi rekla, pa doda više za sebe: - koliko događaja samo za jedan dan, a i taj još nije završio.
Popila je sasvim malo jakog pića i namrštila obrve. Bila je to stara medovina, gorko piće puno vatre pomiješano s vinom iz Libanona. To piće su u Joridskom kraju zvali "božji grom", jer se čovjek od njega vrlo brzo mogao napiti. Zato je Hamat bila oprezna, svega nekoliko gutljaja tog jakog pića i ona više ne bi bila sigurna na nogama. Zato su taj "božji grom" i zvali piće za muškarce, te bi ga iznosili pred vojskovođe i kraljeve kada bi prolazili tim krajem. Za spravljanje tog pića bio je zadužen Lemuelov vinogradar Haim Gaon Tov, koji je na Lemuelovom posjedu bio jedini nadzornik kojeg Hamat nije otjerala. Bio je to smrknuti čovjek srednje životne dobi, škrt na riječima, a opijao bi se samo s vremena na vrijeme, kada nije bio u službi.

- 00:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.04.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...45

Nijedan muškarac iz tog kraja nije mogao stati pred lijepu Hamat i izdržati njezin pogled. Nijedan nadzornik, kojeg bi Hamat otpustila u svojoj srdžbi, nije se više pojavljivao u Joridskom kraju. Sveti čovjek, kojeg su zvali cadik, jednom prilikom je rekao:
- Ljepotice Hamat, da si živjela u doba cara Salomona dobila bi dvije kneževine za tvoja dva lijepa plava oka; za lijevo bi oko dobila veliku Galileju, a za desno Samariju.
Hamat je dobrodušno zagrlila starca, posadila ga na najmekši ležaj, iznijela pred njega sve najbolje što je u kući imala i rekla mu:
- Časni rabi Ben Nune, vaše su riječi oštre kao mač, ali moja ljepota je moj teret. Sjednem li na travu, ona vene; od mog pogleda žuti lišće na drveću; ljudi me se boje kao da sam izdanak Satanine legije, a ne žena od krvi i mesa.
- Ne brini, ljepotice Hamat, dočekat ćeš i ti dan kad će te muška sila skršiti; činit će ti se da su se libanonske planine srušile na tebe. Pojavit će se u tvom životu čovjek crne kose i mrkih obrva, junačkih ruku i glasom poput trube. Izgledat će ti kao cedar libanonski koji je sišao u dolinu. Ti ćeš tada biti ruža rascvjetana u svoj svojoj raskoši i u pravim godinama.
Nakon tih riječi stari Lemuel se smijao govoreći kako i božji ljudi mogu ponekad biti plitke pameti.
- Otkud takva ljepota Hamat? - kaže Lemuel - Svi ste vi slijepi kod zdravih očiju. Hamat je sasvim dobra da me poslužuje, ako se pak uzoholi, otjerat ću je.
Na to se cadik nasmije pa kaže: - Časni Lemuele, lijepo je to udesio Bog Abrahamov, da su starci poput male djece. Neka bude blagoslovljeno ime njegovo.
- Amen - amen - dodala je Hamat više za sebe i otišla ostavljajući dva umna čovjeka da raspravljaju o vjeri.
Danas se ostvarivalo proročanstvo svetog čovjeka Ben Nuna. Libanonski cedar sišao je u dolinu, a ime mu je Strahimir Oreb. Hamat se trgne kao da je gromom ošinuta. Digne se od stola i povuče sa sobom služavku Hatilu vodeći je za ruku kao da ju želi utopiti u vodama Jordana. Hatila je prestrašeno koračala za gospodaricom koja ju uvede u kuću i stjeravši ju u kut progovori:
- Zaklinjem te Bogom i svim anđelima, da ovo što ću ti reći ostane među nama, no ako progovoriš ikome i jednu riječ, kunem ti se Bogom živim, da ću te odvesti na trg u Jeruzalem i prodati Rimljanima kao roblje.

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.04.2006., utorak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...44

Vesela povorka krene prema kući praćena služinčadi i mnoštvom znatiželjnika, koji će još dugo prepričavati kako je stari Lemuel dočekao svoga sina i kako je lijepa Hamat vatrenim pogledom ošinula stranca. Svirači su zasvirali napjeve iz gorskog kraja izraelskog, zvanog Joridski kraj, prema starodrevnom kralju Joridu koji se okupao u rijeci Jordan i izliječio od gube. Cijeli Joridski kraj odzvanjao je od vesele pjesme. U jednom trenutku pjevač zapjeva pjesmu o lijepoj Libanonki i njezinom odabraniku, koji se utopiše u rijeci Jordan zbog nesretne ljubavi. Lehi Manuel se diže kao gromom pogođen, jer to bijaše pjesma njegovog djetinjstva, pridruži se pjevaču i grlenim glasom zapjeva pjesmu svoje mladosti. Lijepa Hamat gledala je svog sina jedinca i činilo joj se kao da sanja. Prizor je bio nezemaljski lijep, tako da je Strahimir Oreb stajao nijem kao oduzet. Nikada prije on nije čuo svog prijatelja kako pjeva.
- Još jedan božanski dar - kaže Strahimir više za sebe.
Hamat ga pogleda ispod oka i progovori: - Kada je Lehi bio u dobi od deset godina, otpala mu je crna kosa i pobijelila put. Boja glasa mu se tako promijenila da je cijela karavana zastala na svom putu slušajući pjesmu Lehi Manuela. Svi su bili zadivljeni osim staroga gunđala Lemuela, koji je tvrdio da je to djelo Satane i njegovih legija. Lemuel ima ponekad čudne ideje, pogotovo otkad se druži s moćnim čovjekom iz Tarza, najžešćim progoniteljem sljedbenika onoga kojeg su Grci prozvali Krist.
Gozba je počela tog kasnog popodneva svečanim ručkom koji je bio poslužen na otvorenom, jer je kuća bila premala da primi sve goste i znatiželjnike. Veliki park oko kuće bio je nakrcan ljudima. Pehari vina kružili su od ruke do ruke da se zaliju komadi mesa kojeg je bilo u dovoljnim količinama, tako da nitko od prisutnih nije ostao neposlužen. Rog obilja prelio se iz kuće starog Lemuela kojemu su svi iz tog kraja služili dok nije nagomilao silno bogatstvo. Nije puno vodio računa o prihodima i rashodima kuće, ali je zato o svemu brinula lijepa Hamat. Raskošna je bila ljepota žene s juga, koja je zakoračila tek u svoju trideset i šestu godinu života, a silna je bila i njezina ćud. Govorilo se po cijelom kraju kako Hamat otpušta nadzornike imanja kada ih se zasiti kao ljubavnika. Zli jezici nikada ne miruju, pogotovo ako jedan starac pod krov svoj dovede takvu raskošnu ljepoticu. Hamat bijaše visoka stasom, dugih nogu i lijepo oblikovanih bujnih grudi. Valovita kosa, boje marelice, dosezala joj je do struka koji je bio tek malo zaobljen, dok su joj lijepe trepavice skrivale na tren dva bistra oka, plava kao rijeka Jordan za ljetnoga vremena. Zube poput bisera prekrivale su lijepo oblikovane usne koje mame na poljubac, a čvrste ruke držale su cijelo imanje. Poput grmljavine činila se njezina ljutnja, a kad bi se smijala, bilo je to kao da se čuju slapovi bistre vode ili smijeh samih bogova sa Olimpa.

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.04.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...43

Staro gunđalo Lemuel izišao je iz svojih gornjih odaja, umio lice i izvršio obredno pranje površno se pljuskajući vodom. Tada se poskliznuo po mokrome mramornom podu i cijeli pao u veliku posudu s vodom, pa se stao derati kao da ga kolju. Lijepa Hamat, sva prestrašena, prva je dotrčala, zgrabila muža ispod pazuha, izvukla ga i povela natrag u gornje odaje da se presvuče, dok je za njima ostajao veliki mokri trag na mramoru.
- O, čovječe, a što si to od sebe napravio? Skidaj te mokre prnje sa sebe! A ti, Hatila, što tu stojiš kao drveni kip? Donesi svečanu odoru za gospodara i pomogni mi da ga obučem!
Kroz desetak minuta stari Lemuel izišao je na trijem u svečanom ruhu. Stavio je dlanove iznad očiju poput štita, jer mu se učinilo da netko dolazi starim karavanskim putem, koji je prolazio nedaleko njegove palače.
- Uistinu, moj se sin vraća - promrmlja više za sebe.
Međutim, to je izazvalo takvu pomutnju kod služinčadi i graju među okupljenima, da se stari Lemuel odmah pokajao što je spomenuo dolazak svog sina.
- Bilo bi bolje da sam ga dočekao u sjeni stare sikomore nego da budem glasnik ovoj rulji. To mi je božja kazna - gunđao je sebi u bradu, a onda se sjeti da je Bog bio milostiv prema njemu, jer ga usprkos njegovih 137 godina života, vid još uvijek dobro služi.
Uspravi se časni Lemuel, poravna nabore na svojoj svečanoj odori, te se polagano spusti u dvorište i krene ususret sinu, puteljkom koji je vodio do starog karavanskog puta.
- Koga to vide moje umorne oči? - progovori Lemuel.
Sin, brz poput gazele, skoči s konja, zagrli staroga oca i digne ga visoko kao da slamčicu diže, tolika silna snaga bijaše u udovima Lehi Manuela. Oprezno spusti starca i zaplače od ganuća. Majka Hamat prokrči put kroz gomilu i zagrli sina čvrstim stiskom roneći suze radosnice. Poljubi ga u čelo, a onda dostojanstveno kaže:
- Sine Lehi, koji to vjetrovi tebe donose u ove krajeve? Tvoja se majka raduje što je doživjela dan da zagrli junaka. Zašto si stavio život na kocu, moj dječače? Da si poginuo ja bih digla ruku na sebe i utopila se u Jordanu. Moja su te prsa dojila i kada si izišao na dvoboj sa Asircem, te sam noći sanjala da se gora Karmel srušila na mene, no stijenje se razbilo i ja sam ostala neozlijeđena. Dođi, sine, u dom oca svojega! A koga nam to dovodiš?
- Draga majko i oče, to je moj prijatelj Strahimir Oreb, iz zemlje Ilirije, moj drug u dobru i zlu, čovjek kojemu dugujem svoj život.
Strahimir zakorači naprijed, zagrli starog svećenika Lemuela i pruži ruku ljepotici Hamat, u čijem srcu sijevne vatra i zapali se plamen ljubavi za kršnog junaka. Stari Lemuel joj se učini poput starog Metuzalema, dok je Strahimir Oreb izgledao poput najvišeg libanonskog cedra koji baca svoju sjenu sve do Joridskog kraja.

- 01:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...još dinama...

- 01:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

...nakon mnogo godina ponovno na Maksimiru...

- 01:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...42

Konji su išli laganim korakom, dok su dva jahača već pomalo spavali u sedlu. Sjahaše ispod jednog velikog drveta, prostriješe pokrivače po rosnoj travi i usnuše ispod zvijezda, dok je mjesec produžio dalje ostavljajući dva usnula čovjeka. Poslije pola noći s Libanonskog gorja prhnuo je lagani povjetarac, prešao preko lica Lehi Manuela i prenio poruku travama, pticama i pčelama koje su usnule na cvijetu. Poruka je bila kratka a glasila je: "Vraća se onaj kojeg prati roj zlatnih pčela".
Kada je svanulo jutro umiveno rosom, ptice su pjevale na drveću: "Vraća se Lehi Manuel". Ljudi u pokrajini Pereji spremali su gozbu za junaka koji je proslavio taj gorski kraj i u sjeni rimskog "orla" pobijedio najdičnijeg junaka cijele asirske vojske. Cijelo prijepodne trajale su pripreme za gozbu. Zgotovljena su tri ugojena teleta, oguljeno desetak ovaca i poklano na stotinu tustih kokoši. Sve je to nadzirala lijepa Hamat, dok se stari Lemuel izležavao proučavajući Toru. Tek kad bi ga nešto pitali, mrgodno bi rekao:
- Ni s Bogom mi ne date razgovarati, sluge nedostojne. Nemoj, Bože, silaziti da ne vidiš ovu bijedu moga naraštaja.
Sve u svemu, Lemuel je napredovao na duhovnom planu; više je razmišljao koji putevi vode u nebo, a manje tko će poklati njegove ovce i oguliti kožu sa njih. Pa i taj njegov sin, o kojem priča cijeli Istok, činilo mu se da je tu posrijedi neka velika zabuna, jer onaj tko odsijeca glave, ne može baš ličiti na proroka.
- Mora da je tu nebeska administracija u nečemu pogriješila. Ili ja nisam znao slušati, ili proroci današnjeg doba više ne očekuju Mesiju i ne prenose božju volju ljudima.
Za Lemuela je sve to bila samo velika zbrka i jedan veliki nesporazum. Jedina svijetla točka bio mu je njegov stari prijatelj, vrlo moćni čovjek u Jeruzalemu. Porijeklom je iz pokrajine Antioheje, iz grada Tarza imenom Savao. Taj Savao iz Tarza ponekad bi svraćao kod starog Lemuela, kad bi išao na svoje posjede koji su se nalazili sjevernije, u podnožju Libanonskog gorja, ili bi poslovno putovao u Sinan, Tir ili Damask sirijski. Cijele bi noći raspravljali o Bogu i rimskom carstvu. Zaspali bi tek pred jutro kada bi im Hamat, dolazeći na prstima, donosila obilni doručak na srebrnom pladnju umjetničke izrade. Nakon doručka Savao bi odlazio ostavljajući mrzovoljnog starca.
Sada kad se po cijelom Izraelu pročulo da se vraća sin Lemuelov, koji se proslavio u znaku rimskog "orla", Savao će vjerojatno doći na gozbu. Nadajući se tome Lemuel se skoro više radovao njemu nego svom sinu - junaku, koji čak ni ne liči na oca, već više na mlađeg brata ljepotice Hamat.
- Nije na muškarcu da bude lijep, već mrgodan - komentirao bi stari Lemuel grdeći svoje sluge i obećavajući im obilne batine.

- 00:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.04.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...41

Oktavijan se prozvao August, a od tog dičnog Augusta pa nadalje dolazit će sve gori ljudi na rimsko prijestolje. I rimsko će carstvo završiti u kalu sramote kad za to kucne čas; razderat će se poput vašeg hramskog zastora, no zasada Rim vlada svijetom, a mi smo podanici carstva koje se diči demokracijom i zaštitom ljudskih prava. Kod nas u Rimu gospodar može robu prerezati grkljan od uha do uha ako tako odluči, i nikome za to ne odgovara. Ali i rob ima svoju vrijednost: on je poput vašeg hramskog šekela koji se važe u zlatu i srebru. Eto vidiš, Marcijane Jula, da uz žene svijetom vlada još i novac i interes.
Polako su jahali uz obalu rijeke Jordan. Mjesečev disk stajao je visoko prikovan na nebu reflektirajući se u bistroj vodi rijeke Jordan; bio je poput starog dobrodušnog čovjeka koji je s fenjerom u ruci izišao da dočeka svoga sina koji se vraća iz dalekih krajeva. To najveće nebesko oko koje je razbijalo tamu stvarajući duge sjene pomoću svog hladnog svjetla, kao da je zastalo na tren visoko gore kako bi osvijetlilo put junaku koji se vraća ovjenčan slavom pod znakom rimskog "orla".
Vidio je mjesec sjajne pobjede i gorke poraze ljudskoga roda; svjetlio je kraljevima i ljudima koji su se obogaljeni vraćali iz rata; svjetlio je ljudima u purpurnoj odjeći, i onim u ritama; svjetlio je pohotnicima i ženama koje trepere od ljubavne požude, da bi na plamenu ljubavi sagorjele poput noćnih leptirica; gledao je gnjusne zločine - gdje majka ubija svoje dijete utapljajući ga u dubokoj vodi jezera, ali jezero nije htjelo prihvatiti žrtvu; gledao je očajnike koji s kamenom oko vrata skaču u mutnu vodu, ali smrt ne dolazi jer nije njezin čas; gledao je kako ljudi u sirotinjskoj kolibi jedu svoj siromašni zalogaj i škrtice kako broje novac premještajući ga s jednog na drugo mjesto, a onda liježu u strahu i tjeskobi da ne budu opljačkani. Proviruje veselo mjesec u kolibu i palaču; osvjetljava usnulo čedo koje majka njiše u koljevci; osvjetljava smrtni znoj čovjeka u agoniji koji izdiše svoj posljednji dah; osvjetljava ljude koji broje zvijezde i prizivaju duhove; svijetli jednako ubogima kao i bogatima prosipajući svoje srebro kroz pustinje Istoka gdje vladaju pustinjski lavovi i lešinari vrebajući svoju žrtvu. Od nježnog prizora - gdje majka doji svoje čedo na mjesečini, do gnjusnog zločina - gdje zatrovana oštrica noža para utrobu, vidio je onaj koji je te noći osvjetljavao put Lehi Manuelu.

- 00:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

...proljeće...

- 23:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...40

- Čudan si ti stvor, Marcijane Jula. Za sebe kažeš da si neobrazovan i neprofinjen, dakle, galilejska seljačina koja govori armenski i grčki jezik. Imaš drskosti izazvati najsmionijeg junaka asirske vojske, a onda ga savladati kukavičlukom i ubiti iz potaje. Bez ikakve si vjere, a pod zaštitom sile sa neba i Zemlje; duhovni svijet kojega poznaje tvoj djed Nefi, pribavlja ti čarolije i zaštitu. Zašto te onda toliko zaokuplja taj prorok koji je crtao po pijesku smiješne figure, ili hodao po jezeru tek onako, iz zabave? Pričali su da je prijetio rušenjem hrama u Jeruzalemu, ali stradaše samo hramski zastor, dok je sve ostalo nedirnuto. To s njegovim misterioznim nestankom iz groba je ponešto znam, zato čuj moju priču. U proljeće prije deset godina prvi put sam stupio na tlo Judeje, baš nekako u vrijeme kada su razapeli trojicu okrivljenih i skinuli ih što prije zbog blagdana Pashe. Mnoštvo naroda prolazilo je tim putem zbog prinošenja žrtava u hramu cara Salomona. Tog jutra postrojili su nas unutar zidina tvrđave. Peti prokurator Judeje, Poncije Pilat, spuštao se iz svoje palače ogrnut togom boje pustinjskog pijeska, ispod koje se presijavalo zlato. S druge strane dvorišta polako se prema njemu približavao stariji čovjek, iako mu je brada još uvijek bila crna. Nosio je svećeničke haljine i svitak papira u ruci kojeg je predao prokuratoru. Poncije Pilat je razmotao svitak i u sebi pročitao sadržaj, a onda je mirno rekao:
- Mene će u povijesti čovječanstva zvati skerletnim prokuratorom, petim po redu, ali će tebe uvijek i za sva vremena zvati ubojicom pravednika kojeg bez skupštine naroda razapinješ u svom interesu. Čuvajući stare zakone čuvaš, zapravo, samo vrijednost hramskog šekela, jer vi činite sve samo radi novca i interesa.
Bez ikakve riječi oproštaja ili otpuštanja, peti prokurator je krenuo polako stepenicama prema svojoj palači, dok je svećenik trenutak-dva ostao stajati, a onda i on krene prema izlazu praćen dvojicom naoružanih stražara. Na nas su zaboravili kao da ne postojimo; bili smo tek živi dekor pokupljen iz svih kutaka rimskog carstva, koje je svoje uporište imalo u obje Azije i daleko na sjeveru i zapadu Europe. Mi smo se razišli po rimskom garnizonu tražeći one koji govore naše jezike. U rimskoj je vojsci tada bilo ljudi iz mnogih krajeva, a nije bilo jedinstvenog jezika. U slučaju nekog spora bili su traženi tumači koji su dobro zarađivali prevodeći neobične riječi, često i u iskrivljenom obliku. Od tada do današnjeg dana ništa se nije promijenilo. Poncije Pilat ne predstavlja neku važnost u Rimu, jedino što se zna da pripada u one tri stotine obitelji čiji su preci osnovali Rim. To su stare patricijske obitelji iz kojih se regrutiraju veliki ljudi kao što su Gaj Julije Cezar, Pompej, Kras, Mark Antonije, koji bijaše vojnik i političar.

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.04.2006., četvrtak

...proljeće...

- 22:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...39

- Strhimire, sanjao sam strašan san i ne prestajem o tome razmišljati. Bio sam na jednom velikom trgu gdje su zvonila sva zvona, dok je krvnik odsijecao glave otmjenoj gospodi koja su prilazila pokorno poput ovaca u klaonici. Nakon toga ugledam sasvim drugi trg i drugi ljudi u šarenoj odjeći i obući ispuniše cijeli trg slušajući jednog čovjeka kako im govori sa otvorenog prozora. Poslije toga me neka sila uzme i baci u ponor crne tame gdje sam vidio kako čovjek hoda po samom rubu provalije. Ponor bijaše ispunjen lavom koja je čekala svoju žrtvu. Čovjek se saplitao i svaki čas se činilo da će pasti u rastaljeno željezo i izgorjeti poput noćne mušice kad naleti na plamen svijeće. Očajničkim glasom viknuh: "Raširi krila i poleti!" Uto sam se probudio sav obliven znojem, pa već dva sata razmišljam što bi mogao značiti taj san i kako bi mogao poletjeti čovjek bez krila?
- Previše razmišljaš o svemu tome kako će te dočekati u rodnom kraju, a kad čovjek previše razmišlja onda i sanja smiješne snove koje je najbolje što prije zaboraviti. Ja sa izlaskom sunca uranjam u novi dan i zaboravim svaki san.
- Ja opet često sanjam čudesne snove, a onda danima o tome razmišljam. Zar nije čudno da se i u životu, baš kao u snu, događaju čudesne stvari? Moj časni otac Lemuel pričao mi je kako ga je jednom posjetio čovjek sačinjen od svjetla, imenom Gamalijel. Taj nebeski glasnik prorekao je da ću ja biti prorok umjesto svoga oca, a eto vidiš me u rimskoj tunici koja nije čak ni rimska, jer su kroj posudili od Grka kao i bogove. Onaj prorok iz Nazareta nikada ništa nije zapisivao, rekao mi je njegov učenik Ivan, osim što bi ponekad šarao po pijesku kao i onoga dana kad mu dovedoše bludnicu govoreći: "Prema Mojsijevom zakonu, treba je kamenovati! Što ti, rabi, na to kažeš?" Nastavio je dalje pisati po pijesku čarobne formule i odsutnim glasom rekao: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen!", ili tako nekako. Svi su se razišli samo je jedna žena stajala čekajući osudu. - I tu je učenik iskapio čašu grčkog vina, a onda tihim glasom rekao:
- Stajaše grijeh nasuprot onoga koji sebe zvaše čas sinom čovječjim, čas sinom božjim. Stajali su tako jedno nasuprot drugome nekoliko časaka; on zabavljen šaranjem po pijesku, a ona strepeći nad svojim životom. Za tih nekoliko trenutaka bludnica je doživjela katarzu, spoznavši samu sluštinu vlastitog grijeha; on je samo odmahnuo rukom otpustivši ženu da krene svojim putem.
Da li je nešto rekao ili nije to Ivan nije čuo, jer stajaše podalje u sjenci vinove loze. Ako je nešto i rekao to su sigurno bile riječi utjehe, jer se žena još nekoliko puta osvrnula noseći sobom vlastiti život, kao što grabežljiva ptica nosi plijen. Zar to nije čudno, kao što je čudno da si ti bacio dvanaest kamenčića i usmrtio trećinu asirske vojske? A jesu li oni bili bez grijeha, ili sam ja bez grijeha koji sam iskoristio pomutnju i priskrbio sebi slavu i spominjanje imena mojega kod logorskih vatri brojnih karavana koje prolaze Istokom?

- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.04.2006., srijeda

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...38

Sunce je zalazilo za obližnji brežuljak kada su se dva jahača u rimskim odorama približavala velikom Galilejskom jezeru, koje zovu još i Galilejsko more. To maleno more bilo je mirno i tiho poput plahe ovčice. Zapad se oblio rumenilom, vodena površina jezera bila je nepodnošljivo jasna i modra, a na rubu, tamo gdje se voda spaja sa obzorjem, stajaše purpurni oblak. Zapadno rumenilo sunca reflektiralo se u mirnoj površini jezera, tako da je odsjaj dopirao sve do prozora nebeskih, kroz koje Gospodar svjetova gleda na ljude-mrave i ne silazi. Kaos počivaše negdje daleko u svemiru, izvan zemaljskog i nebeskog kruga. Taj kaos, koji vri i prelijeva se miješajući elemente po svojim rubovima, stoji zaleđen i nijemo gleda sliku neba i Zemlje. Samo u dubini kaosa ne prestaje vječiti tutanj elemenata i vrtlog koji stvara vrijeme, koje u velikom luku zaobilazi nebo, da bi na Zemlji razdijelilo dan od noći, da bi ispunilo sunčani krug i da bi iz srca tame iznijelo noć na površinu Zemlje, a svjetlo iz svog bezdana izvuklo da prekrije tamu, koja prestaje biti supstanca koja guta oblike bojeći ih u crnilo. Snopovi svjetla kruže oko Galilejskog jezera gdje se još uvijek vide stope proroka koji je hodao njezinom površinom. Obični ljudi govore da je čista besmislica propovijedati ljubav među ljudima. To bi, kažu, upropastilo sve novčarske poslove, srušilo bi burzu s posrednicima, razvalilo bi hramove i promijenilo lice Zemlje.
- Ne, ne bijaše to nikakav prorok, bio je to pjesnik, i to pjesnik nad pjesnicima čije će se riječi tisućama godina pamtiti; bijaše toliko snažan pjesnik da je prošao kroz vrata smrti vukući za sobom svoj plašt od finog egipatskog platna u koje se umataju kraljevski sinovi. Izišao je iz groba namijenjenog bogatom čovjeku, a snaga njegove poezije odmaknula je kamen. Bijaše to za njega prava sitnica, jer je bilo mnogo teže prekriti tamom lice Zemlje da se ne vidi čovjekov pad. Iz samoga srca tame izvučena je fluidna supstanca; iz tame kakve nikada prije ne bijaše na Zemlji; tame koja je progutala brdo s tri križa, a rimskom vojniku ulila strah u kosti. Nije mogao sa razdaljine od deset koraka vidjeti križeve, a kamo li razlučiti koji je od te trojice razapet bez krivice i čije će riječi tisućama godina odzvanjati; sa najvećih katedrala zvon zvona će raznositi glasnu poruku riječi vrhunske poezije: "Ja sam put, istina i život i s vama sam do svršetka svijeta!".
- Marcijane Jula, pogledaj ovu ljepotu. Dao bih kesu sa zlatnicima da saznam kuda lutaju tvoje misli i šta to mrmljaš sebi u bradu?

- 21:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...37

- Zar ti smaknuće čovjeka bez suda smatraš ispravnim i po božjem zakonu?
- Ha, ha, ha, kojeg li pitanja! Nije važno što ja mislim. Grci bi rekli: "Azbestos gelos" - što znači da se i bogovi smiju; Rimljani bi rekli kako su ti isti grčki bogovi uvezeni poput robe, ali su od čovjeka digli ruke; u Galileji bi rekli: "Bog je okrenuo svoje lice od čovjeka", a u mom zavičaju, kako je Satana - neprijatelj, došao po svoju dušu, jer Satana je legija koji vlada iz trena u tren; mudri rabin bi rekao: "Svatko dobije ono što zaslužuje"; sveti čovjek - zvani cadik, bi promrmljao kako je to božja volja, a žena tog nesretnika odmahnula bi rukom i rekla: "Konačno slobodna". Samo bi rimski senatori godinu dana o tome raspravljali, onda bi otišli na Marsovo polje da vide novi trijumf i robinjice sa Istoka; dvadeset i dva kralja pobijeđena u rimskim ratovima bi opet, po tko zna koji put, prošli ispred svjetine koja ni za što ne mari, a i sami pobijeđeni kraljevi već su zaboravili kojim su to zemljama vladali.
- Marcijane Jula, tako mlad, a već filozof i političar! Samo pazi da i tebe Satana ne uzme pod svoje i pošalje te na visoke škole da budeš ono što bi Rimljani rekli: "Advocatus dijaboli". Nego, da mi negdje potražimo smještaj i sklonimo se od ovoga sunca. Tek pred večer kad malo zahladi, moći ćemo putovati sat-dva i stići do Galilejskog jezera, a onda uz Jupiterovu volju, jahati obalom rijeke Jordan do tvog zavičaja.
- Pravo kažeš, od razgovora o vjeri i politici čovjek ogladni i ožedni. Kako služimo rimskog cezara čiji su "orlovi" zabodeni mnogo dalje od ovih krajeva, imamo pravo da u miru pojedemo i odspavamo sat-dva.

- 00:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...36

- E, moj prijatelju, sve ti je na ovome svijetu udešeno tako da na prvi pogled izgleda kao što izgleda, a kad zagrebeš malo ispod površine te stvarnosti, vidiš sasvim drugu sliku. Nego ti meni reci, kojem božanstvu se ti klanjaš, u što ti vjeruješ?
- Strahimire, ti me nasmijavaš. Zar pored svih tih fanatika kojima sam okružen ja mogu u nešto vjerovati? Znaš li ti uopće koliko ovdje uvjerenja ima? Ako ne znaš reći ću ti. Eseni, Zeloti, Hasidi, svećenici boga Baala, proroci, proročki sinovi od starine, svećenici Boga koji je Mojsija s narodom oslobodio egipatskog ropstva, zatim farizeji i književnici, saduceji koji kroje zakone, kneževi pokrajine, satrapi koji ni sami ne znaju tko ih je namjestio, prokurator koji je cezarov čovjek i vojni zapovjednik, pa onda suci koje su imenovali svećenici, pa suci rimske administracije i na kraju sljedbenici čovjeka kojeg su razapeli u Jeruzalemu. Da u bilo kojeg boga vjerujem, neki iz ove skupine će reći kako to nije u redu.
- Lud si, Marcijane Jula. Pa za tebe mora iznad svih biti Bog kojeg je sam Jupiter ovlastio da vlada ovim pokrajinama, a to je rimski cezar.
- Varaš se, Strahimire Orebu, moj će život proći a da neću vidjeti cezara licem u lice, dok svaki dan gledam svoj odraz u vodi, koji je djelo jednog jedinog Boga. Pitanje je samo da li, pored sve te nepravde na svijetu i pored tog silnog mnoštva ljudi, taj Bog hoće za mene znati? Uzalud bih ja prinosio žrtve ako on svoje lice od mene okrene. U tome je sva moja vjera, Strahimire; u tome da nemam nikakve vjere, jer ne odabire čovjek Boga, nego Bog čovjeka.
- Marcijane Jula, čudan si ti čovjek. Iznosiš mi na svjetlo dana mnoge stvari koje ne razumijem, kao što ne razumijem dobro ni vaš armenski jezik. Zar nisi čuo onog krupnog trgovca u gostionici, koji je na grčkom tražio da bude poslužen govoreći da je armenski jezik jezik govedara; da su svi Galilejci prostaci i seljačine? Sasuo je mnogo pogrda na ljude iz tvog kraja veličajući grčke filozofe. Govorio je da će Grci kolonizirati Galileju i od seljaka načiniti robove.
- Da, Strahimire, čuo sam i vidio uhodu koji je šmugnuo kroz mala vrata. Taj gospodin neće dočekati zoru jer će mu nedostajati organi za disanje. Za takve pogrdne riječi Galilejci imaju samo jedan jedini lijek - bljesak noža koji će mu razrezati vrat od uha do uha. Sa krvavom pjenom izlatjet (izletjet op.ur. hvala svabici na pažljivom ćitanju)će mu duša i začuđeno gledati tijelo koje se grči prolazeći kroz vrata smrti. Galilejci ne opraštaju takve klevete i nitko od njih nikada neće napraviti roblje. Zato sam te probudio prije izlaska sunca, da se maknemo iz kuće nad koju će sjenka groba raširiti svoja krila. Mnogim je ljudima jezik zapečatio sudbinu. Zar i rimske vlasti ne rješavaju probleme na isti način? Zar su oni išta bolji od našeg pretjeranog vjerskog fanatizma i krvne osvete? Da je gospodin klevetao cezarovu obitelj govoreći kako će postati roblje, i u Rimu bi ga skratili za glavu.

- 23:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.04.2006., nedjelja

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...35

- Strahimire Orebu, luda glavo, zar ti misliš da se zemaljskim vlastima može pobjeći? Zar lešinari ne nanjuše krvave tragove? To područje, koje ti spominješ kao obećanu zemlju, poharali su svi kraljevi, kneževi i rimski namjesnici; opljačkali su nas Sirijci, pa čak i gusari s mora znali su doprijeti do naših krajeva. Moj otac Lemuel oslobođen je poreza zbog svećeničke službe koju traljavo obavlja. Kad na svom magarcu stigne do mjesta Pela, umoran je i on i magarac, a umorni su i oni rijetki koji dođu u hram. Taj hram nekada bijaše Baalov, zatim su neko vrijeme u toj sinagogi lokalni moćnici držali žito, dok nisu došli Hasidi propovijedajući vjeru u Boga Abrahamovog. Umatali bi se u molitvne šalove i molili, a narod umjesto da im se pridruži gledao ih je u čudu. Sve se završavalo uz gozbu, gdje je bilo obilje hrane i pića, pričale su se stare legende o Mesiji koji bi trebao doći, ali već za koji dan sve bi to palo u zaborav, nakon što bi Hasidi otišli propovijedati u druge krajeve. Niti jedan sveti čovjek nije živio u našem kraju, zato se čudim čovjeku iz Nazareta odakle mu znanje i hrabrost da izađe pred svećeničke glavare u Jeruzalemu i kaže im: "Ja sam sin živoga Boga".
- Mnogo ima stvari pod ovim nebom koje mi ne razumijemo. Vaš Mesija bi trebao biti ratnik pa da ga ljudi prepoznaju, jer ovim krajem su prolazile vojske kao što češalj prolazi kroz kosu. Deset godina služim u rimskoj vojsci i za tih deset godina nekoliko puta sam prošao od Gaze do Libanonskih planina. Čudesna je tvoja domovina, Marcijane Jula. Kada se u rimskom Senatu spomene to područje, prvo nastaje muk, a onda svaki senator ima svoje rješenje. Najglasniji su oni čije se sandale nikada nisu zasipale pijeskom niti jedne vaše pustinje, niti su ikada pili vodu sa starih bunara; nisu gledali kako sunce tone u veliko more, dok je cijela pustinja obavijena u crvenu izmaglicu. Pješčane oluje su kod vas strašne, a nakon jedne od njih čovjek tri dana pljuje crvenu prašinu.
Pred večer su zastali u jednoj gostionici koja već danima nije vidjela putnike, tako da su oslobođeni od straha, zaspali sve dok ih drugo jutro nije probudilo sunce. Trećeg dana prolazili su kroz slabo naseljeni goroviti kraj, a kada upitaše pastira kako se zove to mjesto kroz koje su prošli, on im odgovori da je to Nazaret.
Strahimire, pogledaj prema brijegu onu skupinu kućica. Da li ti se čini da je to mjesto gdje bi mogao živjeti sveti čovjek? U legendama sveti ljudi uvijek žive u siromaštvu na rubu šume, a peru se u obližnjem potoku.

- 18:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...34

Iz tog razmišljanja trgne ga jaki glas Strahimira Oreba koji mu je prilazio smijući se.
- Jesi li živ, junače? - zareži kršni Ilir i od ganuća stane grliti prijatelja.
Lehi Manuel je bio začuđen što prijatelja vidi živoga, s nekoliko krvavih ogrebotina, ali bez pletenice koju mu je sirijski mač odsjekao do same lubanje.
- Kao što vidiš, živ sam, a slava Rimljana i bez mene se pronosi. Zaostali smo za rimskom vojskom pa ni sam ne znam što mi je činiti? Za tri dana možemo prijeći Galileju poprijeko i stići do Bet-Šemeša na obalu Galilejskog jezera, a potom uz rijeku Jordan imamo dva dana do gradića Pela. Naše imanje je s druge strane rijeke Jordan, sa one njezine plodne strane. Moj otac često putuje u Pela na svom magarcu kako bi u hramu prinio žrtvu Bogu Abrahamovu, ali moj otac nije levit, pa do njegove svećeničke službe mnogi ne drže, čak ni on sam, a svećenik je samo zato što je obrazovan. Strahimire, prijatelju, da ti samo zanš kako moje srce čezne za zavičajem!
- Znam, luda glavo, i zato sam zatražio od zapovjednika tri mjeseca oslobađanja od vojničke službe. Aurelije se odmah složio s mojim prijedlogom, ali svojim životom jamčim da ću za tri mjeseca s tobom biti u Jeruzalemu.
- Velikodušan si, Strahimire, a dokle će rimska vojska progoniti Parćane, Hetite i sav ostali ološ s Istoka?
- Do gore Hermon, do same granice sa Sirijom, onda će se preko Libanona vratiti do Sarfata na obali Fenicije. Morskim putem prevesti će vojsku dalje do Jope, a od Jope usiljenim maršom preko Gibeona do Jeruzalema. To je stari karavanski put kojim smo mnogo puta prolazili. U podnožju Efrajimove gore Rimljani imaju veliki logor kod grada Mispe i sa tog mjesta imaju najbolju kontrolu nad cijelim područjem od Slane doline do Dekapolisa. Cijelu pokrajinu Pereju imaju kao na dlanu, a jedan logor imaju i u Filipovoj Cezareji. Kažu da je Golanska visoravan opasan predio. U klancima Libanonskih gora ima ološa svake vrste i tu je najjeftiniji život rimskog vojnika u cijelom rimskom carstvu.
- Za jednog Ilira iz divljeg plemena Greb, sasvim si dobro upućen u politiku. Još će te Rimljani ubiti i na grobu napisati: "Umro je, jer je previše znao".
- Deset godina marširam Judejom, pa da i nisam obrazovan morao bih nešto naučiti, a u rimskoj vojsci najvažnije je da naučiš kako preživjeti. Treba sve mlade, željne slave i junaštva, pustiti da im neprijatelj prospe utrobu, pa tek kada budu rukama pridržavali svoja crijeva, shvatit će kako je vojnička slava kratkoga daha. Rimljani su svojom krvlju obojili plodno tlo i pustinjski pijesak, a ja se borim samo kad sam prisiljen braniti vlastiti život. Da bih sestri Tamari mogao predati narukvicu, ne smijem uludo poginuti.
- Pamteno govoriš, Strahimire, nego da mi put u moj zavičaj odložimo do poslijepodneva, jer sunčeva pripeka je nesnosna.
- Ne, Marcijane Jula, prvo ćemo potražiti tvoje kamenčiće, a tek onda krenuti na put.
- O, ludi čovječe, zar da među mrtvacima tražim nekakvo bezvrijedno kamenje? Traži ako želiš, a ja se idem skloniti sa ove pripeke.
- Ti napravi kako hoćeš, ja idem potražiti kamenje.
- Strahimire, zar ne vidiš da se sjene produljuju, prestani prevrtati te mrtvace. Tko će u pustinjskom pijesku naći kamenčiće?
I tako su tog ljetnog dana dva prijatelja krenula na dugi put. Nakon cijele noći hodanja stigli su u mjesto Kabul gdje potražiše smještaj u jednoj gostionici. Tu su se dva dana i dvije noći odmarali. Dok bi jedan spavao, drugi je bdio nad njegovim životom, jer im je kraj bio nepoznat, a u gostionicu su često svraćali razbojnici. Trećega dana ujutro kupiše dva konja od vođe jedne karavane, osedlaše ih, opskrbiše se hranom za put i još za jutarnjeg hlada krenu prema jugoistoku.
Pokrajina Galileja pružala se pred njima sa svojim zelenim brežuljcima poput zelenog mora na kojem su se digli veliki valovi.
- Marcijane Jula, ti si sretan čovjek, a tvoja sreća je u tome što si rođen u kraju do kojeg nijedna vlast nije doprla svojom grabežljivom rukom. Kome ti uopće plaćaš porez, koja glava je iznad tvoje glave, čiji si ti, zapravo, podanik?

- 23:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #