- E, moj prijatelju, sve ti je na ovome svijetu udešeno tako da na prvi pogled izgleda kao što izgleda, a kad zagrebeš malo ispod površine te stvarnosti, vidiš sasvim drugu sliku. Nego ti meni reci, kojem božanstvu se ti klanjaš, u što ti vjeruješ?
- Strahimire, ti me nasmijavaš. Zar pored svih tih fanatika kojima sam okružen ja mogu u nešto vjerovati? Znaš li ti uopće koliko ovdje uvjerenja ima? Ako ne znaš reći ću ti. Eseni, Zeloti, Hasidi, svećenici boga Baala, proroci, proročki sinovi od starine, svećenici Boga koji je Mojsija s narodom oslobodio egipatskog ropstva, zatim farizeji i književnici, saduceji koji kroje zakone, kneževi pokrajine, satrapi koji ni sami ne znaju tko ih je namjestio, prokurator koji je cezarov čovjek i vojni zapovjednik, pa onda suci koje su imenovali svećenici, pa suci rimske administracije i na kraju sljedbenici čovjeka kojeg su razapeli u Jeruzalemu. Da u bilo kojeg boga vjerujem, neki iz ove skupine će reći kako to nije u redu.
- Lud si, Marcijane Jula. Pa za tebe mora iznad svih biti Bog kojeg je sam Jupiter ovlastio da vlada ovim pokrajinama, a to je rimski cezar.
- Varaš se, Strahimire Orebu, moj će život proći a da neću vidjeti cezara licem u lice, dok svaki dan gledam svoj odraz u vodi, koji je djelo jednog jedinog Boga. Pitanje je samo da li, pored sve te nepravde na svijetu i pored tog silnog mnoštva ljudi, taj Bog hoće za mene znati? Uzalud bih ja prinosio žrtve ako on svoje lice od mene okrene. U tome je sva moja vjera, Strahimire; u tome da nemam nikakve vjere, jer ne odabire čovjek Boga, nego Bog čovjeka.
- Marcijane Jula, čudan si ti čovjek. Iznosiš mi na svjetlo dana mnoge stvari koje ne razumijem, kao što ne razumijem dobro ni vaš armenski jezik. Zar nisi čuo onog krupnog trgovca u gostionici, koji je na grčkom tražio da bude poslužen govoreći da je armenski jezik jezik govedara; da su svi Galilejci prostaci i seljačine? Sasuo je mnogo pogrda na ljude iz tvog kraja veličajući grčke filozofe. Govorio je da će Grci kolonizirati Galileju i od seljaka načiniti robove.
- Da, Strahimire, čuo sam i vidio uhodu koji je šmugnuo kroz mala vrata. Taj gospodin neće dočekati zoru jer će mu nedostajati organi za disanje. Za takve pogrdne riječi Galilejci imaju samo jedan jedini lijek - bljesak noža koji će mu razrezati vrat od uha do uha. Sa krvavom pjenom izlatjet (izletjet op.ur. hvala svabici na pažljivom ćitanju)će mu duša i začuđeno gledati tijelo koje se grči prolazeći kroz vrata smrti. Galilejci ne opraštaju takve klevete i nitko od njih nikada neće napraviti roblje. Zato sam te probudio prije izlaska sunca, da se maknemo iz kuće nad koju će sjenka groba raširiti svoja krila. Mnogim je ljudima jezik zapečatio sudbinu. Zar i rimske vlasti ne rješavaju probleme na isti način? Zar su oni išta bolji od našeg pretjeranog vjerskog fanatizma i krvne osvete? Da je gospodin klevetao cezarovu obitelj govoreći kako će postati roblje, i u Rimu bi ga skratili za glavu.
Post je objavljen 03.04.2006. u 23:10 sati.