...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...41
|
Oktavijan se prozvao August, a od tog dičnog Augusta pa nadalje dolazit će sve gori ljudi na rimsko prijestolje. I rimsko će carstvo završiti u kalu sramote kad za to kucne čas; razderat će se poput vašeg hramskog zastora, no zasada Rim vlada svijetom, a mi smo podanici carstva koje se diči demokracijom i zaštitom ljudskih prava. Kod nas u Rimu gospodar može robu prerezati grkljan od uha do uha ako tako odluči, i nikome za to ne odgovara. Ali i rob ima svoju vrijednost: on je poput vašeg hramskog šekela koji se važe u zlatu i srebru. Eto vidiš, Marcijane Jula, da uz žene svijetom vlada još i novac i interes. Polako su jahali uz obalu rijeke Jordan. Mjesečev disk stajao je visoko prikovan na nebu reflektirajući se u bistroj vodi rijeke Jordan; bio je poput starog dobrodušnog čovjeka koji je s fenjerom u ruci izišao da dočeka svoga sina koji se vraća iz dalekih krajeva. To najveće nebesko oko koje je razbijalo tamu stvarajući duge sjene pomoću svog hladnog svjetla, kao da je zastalo na tren visoko gore kako bi osvijetlilo put junaku koji se vraća ovjenčan slavom pod znakom rimskog "orla". Vidio je mjesec sjajne pobjede i gorke poraze ljudskoga roda; svjetlio je kraljevima i ljudima koji su se obogaljeni vraćali iz rata; svjetlio je ljudima u purpurnoj odjeći, i onim u ritama; svjetlio je pohotnicima i ženama koje trepere od ljubavne požude, da bi na plamenu ljubavi sagorjele poput noćnih leptirica; gledao je gnjusne zločine - gdje majka ubija svoje dijete utapljajući ga u dubokoj vodi jezera, ali jezero nije htjelo prihvatiti žrtvu; gledao je očajnike koji s kamenom oko vrata skaču u mutnu vodu, ali smrt ne dolazi jer nije njezin čas; gledao je kako ljudi u sirotinjskoj kolibi jedu svoj siromašni zalogaj i škrtice kako broje novac premještajući ga s jednog na drugo mjesto, a onda liježu u strahu i tjeskobi da ne budu opljačkani. Proviruje veselo mjesec u kolibu i palaču; osvjetljava usnulo čedo koje majka njiše u koljevci; osvjetljava smrtni znoj čovjeka u agoniji koji izdiše svoj posljednji dah; osvjetljava ljude koji broje zvijezde i prizivaju duhove; svijetli jednako ubogima kao i bogatima prosipajući svoje srebro kroz pustinje Istoka gdje vladaju pustinjski lavovi i lešinari vrebajući svoju žrtvu. Od nježnog prizora - gdje majka doji svoje čedo na mjesečini, do gnjusnog zločina - gdje zatrovana oštrica noža para utrobu, vidio je onaj koji je te noći osvjetljavao put Lehi Manuelu. |
