SVE VAM NAJBOLJE ŽELIM DRAGI MOJI BLOGERI
|
DRAGI MOJI BLOGERI ŽELIM VAM SVE NAJBOLJE NEKA VAM SE ŽELJE OSTVARE  SAMO PAZITE ŠTO ŽELITE...NAJLJEPŠI POZDRAV |
31.12.2006., nedjelja
SVE VAM NAJBOLJE ŽELIM DRAGI MOJI BLOGERI
24.12.2006., nedjelja
26.11.2006., nedjelja
RUŽA ZA ANU RUKAVINU
|
ANA RUKAVINA VIŠE NIJE S NAMA KAKO NAM BLOGER bezcenzure JAVLJA U SVOM DANAŠNJEM POSTU ANA RUKAVINA PREMINULA JE DANAS...    |
15.11.2006., srijeda
13.11.2006., ponedjeljak
10.11.2006., petak
09.11.2006., četvrtak
07.11.2006., utorak
06.11.2006., ponedjeljak
02.11.2006., četvrtak
nakon kraće pauze ponovno krečemo u istom tonu...
|
Dragi moji blogeri najprije Vas sve najsrdačnije pozdravljam stara boljka zvana KRONIČNI NEDOSTATAK SLOBODNOG VREMENA glavni je razlog što me tako dugo nije bilo ali sada se nadam da su ti dani iza mene... još jednom šaljem Vam najljepši pozdrav |
19.09.2006., utorak
ruže za maslaćkicu
|
DRAGA NAŠA MASLAĆKICA EVO SAMO OVE DVIJE RUŽE I NAJLJEPŠI POZDRAV  |
17.09.2006., nedjelja
...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...126
|
Hamat je bila još uvijek lijepa i kao starija sestra Lehijeva je izgledala, a ne kao njegova majka. Sreća opet ozari lice "krvave" Hamat; opet se smijala grlenim smijehom i naredila da se priredi gozba. o mi je, samo me nemoj odbiti! - Prihvaćam! Udat ću se za tebe za dvanaest minuta, |
16.09.2006., subota
...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...125
|
Da se ribe na putu ne bi pokvarile, stavi u utrobu dosta soli i zamotaj u platno od konoplje namočeno u sol i ocat. Molim te, ispuni mi tu želju. Gamalijel je stajao kod starog brijesta gledajući prosjedog mladoženju. Htio je svog učitelja obavijestiti o najnovijim događajima, pa je rekao: - Zapuši, sjeverni vjetre, odnesi me daleko da ispričam Abidona u kakvu je kašu upao njegov ljubimac! Sva je sreća da sam konačno uspio zapaliti taj plamen ljubavi. Ljubavna vatra u srcu Lehi Manuela bila je zarobljena poput vatre u utrobi zemlje koja tali sve elemente i od njih stvara kaos, dok ne izbije lava na površinu. Abidone, Abidone, moj duhovni učitelju, zavidim vam na odabiru čovjeka, premda to nije baš lijepa osobina za nas koji smo od vječnosti. Kroz nekoliko dana krenuše prema zemlji Istriji. Jahali su kroz planinske klance i duž potoka i rijeka prema moru. Stigli su sredinom dana do palače obasjane suncem kasnog proljeća. Javorka je bila očarana misleći da se nalazi u bajci. Tjedan dana su se odmarali, a onda krenuše lađom u zavičaj Lehi Manuela. Plovili su dosta dugo, jer u to doba godine ne pušu jaki vjetrovi, pa je more bilo mirno. Početkom ljeta dođoše u veliku luku Jope, a onda starim karavanskim putem krenu dalje prema Jeruzalemu. Nakon tjedan dana razgledavanja grada krenuli su dalje i nakon još četiri dana putovanja, stigli su do kuće Lehi Manuela. Ugledavši sina, majka Hamat mu potrču u susret suznih očiju, jer je slutila da dolazi preko velikog mora i da je bio na grobu Strahimira Oreba. - Da, majko, našeg prijatelja više nema; tvoje ljubavi više nema, ali ti dovodim snahu iz porodice Oreb i sebi ljubav kakvu još nisam upoznao. - Dobro mi došla, kćeri iz plemena Oreb - kaže Hamat i zagrli Javorku. Ne bih te mogla mrziti ni zbog kakvog razloga, zato što je Oreb krv u mome srcu, melem u mojoj duši, na mojoj rani gorka trava, a veže nas zakletva do groba. Idi i pitaj vodu rijeke Jordan i ona će ti reći: "Tekla sam kroz mnoge krajeve na svom dugom putu, ali ne vidjeh nikada takve ljubavi". |
15.09.2006., petak
...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...124
|
Više bih volio da mi kažeš danas ili ovdje, hoćeš li se udati za mene? Može za dvanaeset dana, dvanaest mjeseci ili dvanaest godina, svejedno mi je, samo me nemoj odbiti! - Prihvaćam! Udat ću se za tebe za dvanaest minuta, ili bolje za dvanaest otkucaja srca. Lehi zagrli Javorku, podigne ju sa zemlje i stavi na rame poput malog djeteta. - Dobro, učinit ću dvanaest koraka, a onda ti skoči i zagrli muža svojega. To je moj obred, obred viteza, ali prije nego to učiniš, dobro porazmisli! Kasnije nema uzmaka! Javorka se popne Lehiju oko vrata i naredi: - Koračaj! Lehi je koračao polako i dostojanstveno, a kada izbroji dvanaest koraka, Javorka skoči poput gazele i zagrli svog supruga. Dalje je išlo sve kao podmazano. Tko bi dičnome junaku uskratio svoju kćer? Živjet će u palači namjesnika zemlje Istrije, okružena slugama i s dva tjelesna čuvara. Imat će svoje galije kojima može ploviti svim morima kad god si poželi. Svima su obznanili da su muž i žena. Jusi Ursa Oreb poljubi svoju kćer u čelo i reče: - Od danas si žena Lehi Manuela, brata po krvi Strahimira Oreba. Ne budeš li mu se pokoravala, nijedna vrata plemena Oreb neće ti biti otvorena; nijedno srce neće ti se sažaliti; s vukovima u planini ćeš živjeti i dijeliti s njima plijen! Odlazi, kćeri, iz časne kuće Orebove i nastoj da dogodine u ovo vrijeme stari Ursa zagrli svoje unuče! Lehi se nasmijao i rekao: - Nije to u našim rukama, dragi Ursa. To je u rukama sudbine i povoljnih ili nepovoljnih prilika, ali dat ćemo sve od sebe! Nije li tako, crnokosa ljepotice? Umjesto odgovora Javorka ga zagrli i poljubiše se pred svima. Tamara ih je sjetno gledala pripisujući sudbini to što nije ona na Jasenkinom mjestu. Lehi joj priđe bliže i zamoli: - Čuvaj mi sina Bornu Oreba, moju desnu ruku! Kada se vrati pošalji ga u moju palaču i neka mi donese lovinu iz šume i ribe iz Velikih jezera. |
...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...123
|
- Stari lukavče, zar nisi na tom istom mjestu tako govorio i Tamari, mojoj rođakinji? - Ne, Javorka, mi nismo o tome govorili! Strahimir je bio moj najbolji prijatelj, a između mene i Tamare bila je gola strast koja nam je podarila maloga Bornu. On sada ratuje za slavu rimskog carstva i lako može pasti od mača. Ujutro su Lehi i Javorka odnijeli stručak cvijeća na grob Verne Oreb, koja bijaše pokopana na obali Velikih jezera. Na pomisao da je Asmodej usmrtio Vernu iz čiste pakosti, Lehi se strese od jeze i zagrli Javorku koja ga upita: - Što je, dragi, je li ti hladno? - Ne, ljubavi, sjetio sam se borbe koja ne bijaše kao ostale, jer onaj protiv koga sam se borio nije bio čovjek već sila paklena. Vidiš li ove ožiljke duž mojih ruku? Od lakta do zapešća raspuklo se meso i koža tako da sam za trenutak vidio svoje kosti. Bilo je to... - ... ispod stare planine Balkan, boreći se za tisuću ljudskih života. Kada bi plemena zemlje Ilirije saznala da si ovdje, došli bi izaslanici sa Ohridskog jezera, postojbine Aleksandra Makedonca, došli bi iz Panonske nizije, sa kršnih predjela Ilirije, odveli bi te silom i učinili kraljem, jer zemlja Ilirija je zemlja Lehi Manuela i Strahimira Oreba. Jedan mudar čovjek rekao je da tisuće godina utroba materina neće roditi onoga tko bi objedinio sva plemena od Balkan planine do Velebita, pa sve do planine s tri roga; plemena toliko različita i nabijena mržnjom jednih prema drugima, da ih je nemoguće spojiti. Ali mudrac je prorekao, da će se takav čovjek roditi. Imat će plave oči kao gorska jezera, snažnu volju poput uragana; imat će moćnu vojsku i srca podanika koja će kucati u jednome ritmu; pjevat će mu pjesme i slaviti kraljevi svih naroda, a poslije smrti duh njegov vladat će još dvanaest godina. - Ljubavi moja, tko će vjerovati tom mudracu? Kada je cezar Kaligula pao od pretorijanskog mača, kažu da se Klaudije sakrio pod stol, pa ipak nije prošlo ni dvanaest minuta, a već su Klaudija proglasili carem rimskog imperija. Da će se roditi takav čovjek, moguće je; da objedini plemena može se dogoditi ukoliko oslabi rimsko carstvo, no dvanaest godina vladati nakon smrti, mislim da to ne može biti, jer nema vladara kojemu još za života ne rade o glavi. No, čemu sada govoriti o tome što će biti za tisuću ili više godina? |
