- Strhimire, sanjao sam strašan san i ne prestajem o tome razmišljati. Bio sam na jednom velikom trgu gdje su zvonila sva zvona, dok je krvnik odsijecao glave otmjenoj gospodi koja su prilazila pokorno poput ovaca u klaonici. Nakon toga ugledam sasvim drugi trg i drugi ljudi u šarenoj odjeći i obući ispuniše cijeli trg slušajući jednog čovjeka kako im govori sa otvorenog prozora. Poslije toga me neka sila uzme i baci u ponor crne tame gdje sam vidio kako čovjek hoda po samom rubu provalije. Ponor bijaše ispunjen lavom koja je čekala svoju žrtvu. Čovjek se saplitao i svaki čas se činilo da će pasti u rastaljeno željezo i izgorjeti poput noćne mušice kad naleti na plamen svijeće. Očajničkim glasom viknuh: "Raširi krila i poleti!" Uto sam se probudio sav obliven znojem, pa već dva sata razmišljam što bi mogao značiti taj san i kako bi mogao poletjeti čovjek bez krila?
- Previše razmišljaš o svemu tome kako će te dočekati u rodnom kraju, a kad čovjek previše razmišlja onda i sanja smiješne snove koje je najbolje što prije zaboraviti. Ja sa izlaskom sunca uranjam u novi dan i zaboravim svaki san.
- Ja opet često sanjam čudesne snove, a onda danima o tome razmišljam. Zar nije čudno da se i u životu, baš kao u snu, događaju čudesne stvari? Moj časni otac Lemuel pričao mi je kako ga je jednom posjetio čovjek sačinjen od svjetla, imenom Gamalijel. Taj nebeski glasnik prorekao je da ću ja biti prorok umjesto svoga oca, a eto vidiš me u rimskoj tunici koja nije čak ni rimska, jer su kroj posudili od Grka kao i bogove. Onaj prorok iz Nazareta nikada ništa nije zapisivao, rekao mi je njegov učenik Ivan, osim što bi ponekad šarao po pijesku kao i onoga dana kad mu dovedoše bludnicu govoreći: "Prema Mojsijevom zakonu, treba je kamenovati! Što ti, rabi, na to kažeš?" Nastavio je dalje pisati po pijesku čarobne formule i odsutnim glasom rekao: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen!", ili tako nekako. Svi su se razišli samo je jedna žena stajala čekajući osudu. - I tu je učenik iskapio čašu grčkog vina, a onda tihim glasom rekao:
- Stajaše grijeh nasuprot onoga koji sebe zvaše čas sinom čovječjim, čas sinom božjim. Stajali su tako jedno nasuprot drugome nekoliko časaka; on zabavljen šaranjem po pijesku, a ona strepeći nad svojim životom. Za tih nekoliko trenutaka bludnica je doživjela katarzu, spoznavši samu sluštinu vlastitog grijeha; on je samo odmahnuo rukom otpustivši ženu da krene svojim putem.
Da li je nešto rekao ili nije to Ivan nije čuo, jer stajaše podalje u sjenci vinove loze. Ako je nešto i rekao to su sigurno bile riječi utjehe, jer se žena još nekoliko puta osvrnula noseći sobom vlastiti život, kao što grabežljiva ptica nosi plijen. Zar to nije čudno, kao što je čudno da si ti bacio dvanaest kamenčića i usmrtio trećinu asirske vojske? A jesu li oni bili bez grijeha, ili sam ja bez grijeha koji sam iskoristio pomutnju i priskrbio sebi slavu i spominjanje imena mojega kod logorskih vatri brojnih karavana koje prolaze Istokom?
Post je objavljen 06.04.2006. u 20:15 sati.