...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...52
|
SVJETLOSTI GRADA RIMA Rimsko carstvo u to doba bilo je veće nego ikada. Zagospodarili su cijelom Sirijom i sve do Arapske pustinje na istoku, a na zapadu u kandžama svoga carstva držali su Britaniju i otoke; imali su uporište u obje Azije; rimski je "orao" bdio nad svim lučkim gradovima uz Sredozemno mnore, a utjerivači poreza skupljali su poreze krstareći Kapadocijom, Bitinijom, Prigijom, Tracijom, Makedonijom, sve do Sinope na Crnome moru. Veliki teretni brodovi plovili su za Tarent, gdje se roba iskrcavala i dalje putovala cestovnom mrežom. Napuljske luke i luka Ostija bile su pretrpane brodovima. Preko aleksandrijske luke dolazila je najdragocjenija roba sa Istoka, a to su: začini, dragulji, tamjan koji bijaše na velikoj cijeni, zlato i srebro gospodarili su Sredozemljem, a svaka je zemlja u Rim dovozila najdragocjenije što ima: Egipćani žito, Grci voće i povrće, Istok mirodije. Morski i kopneni putevi vodili su u Rim, koji je gospodario svijetom. Grčka je bila tek patuljak među zemljama, ali je Rimu podarila najdragocjenije što je imala, a to je duh drevne Helade i grčke bogove, grčki način mišljenja i govora, grčku umjetnost i misao. Sve je to upio grad u kojeg su vodili svi putevi; u kojem su svi bogovi imali svoje hramove. Rimski vojni zapovjednici i senatori prepirali su se na Forumu tumačeći demokraciju i republikanstvo, već kako je kome odgovaralo, jer Grad-Republika bijaše i carstvo; cezar bijaše i vojnik i car, samo su robovi bili bez ikakvih prava. Ali dobar rimski ukus mogao je i roba preobratiti, pa je od tog vremena među ljudima izreka: "Kakav gazda - takav sluga, pa čak i pas". Zlato i robovi - to je bila moć Rima. A zemlja Judeja bila je Rimu samo kamen spoticanja i velika zagonetka za umne ljude. Sa Istoka stizaše proturječne vijesti o pobuni u tim krajevima. Rimska se vojska sukobila na samoj granici zemlje Fenicije s vojskom koja je sakupljena u Siriji i preko Libanonskih planina zaobilaznim putevima dovedena do same morske obale. Bijaše to tajna urota skovana u Dmasku sirijskom, plaćena možda i rimskim novcem. Dakle, na Istoku je netko bio izdajnik rimskog carstva i rimskih interesa. Da je sirijska vojska pobijedila Rimljane, ništa se ne bi promijenilo osim što bi rimske legije preplavile Judeju. No taj je pokušaj barbara sa Istoka, kako su govorili u rimskom Senatu, bio samo pokušaj. Rimljani su se krvavo osvetili protjerujući tu najamničku vojsku sve do pustinjskih predjela, ali ono što je začudilo Rimljane bilo je, da nitko, zapravo, nije znao tko je inspirator i glavni zapovjednik, niti su pak rasvijetljeni ciljevi. Zato je sumnja pala na cijelu Judeju, budući da se to ipak dogodilo na njezinim sjevernim granicama, no uskoro je sve palo u zaborav kao i svi trijumfi nakon sjajnih pobjeda; zaboravljen je i dolazak Kleopatre u grad Rim i trijumf Gaj Julije Cezara nakon pobjede u Španjolskoj, kao i trijumf Oktavijana koji sebe prozvaše August; nakon smrti proglasiše ga bogom, a jedan mjesec u godini nosi njegovo ime. Sve je Rim zaboravljao; svjetina je živjela od jednih do drugih gladijatorskih igara. Gladijatori su pozdravljali cezare riječima: "Pozdravljaju te oni koji će danas umrijeti", a bio je dovoljan samo jedan cezarov prst, pa da se ugasi gladijatorov život; cezarov palac prema gore ili dolje značio je život ili smrt u gradu u kojeg su vodili svi putevi. I tako iz dana u dan živio je Grad-Republika u kojem je gospodario cezar - demokrat i tiranin, sve u jednoj osobi; takav bijaše rimski zakon tog vremana. |
