...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...54
|
Jutro je u Jeruzalemu počelo kao i obično. Trgovci i mjenjači novca ispred Salomonovog hrama sklapali su unosne poslove; na tržnicama su ljudi izvikivali na svim jezicima hvaleći svoju robu; helenizirani židovi stajali su u skupinama i raspravljajući o zakonima gestikulirali na grčki način; ortodoksni židovi zastajali bi pred Salomonovim hramom gledajući zlatnu kupolu i visoke svodove svetišta nad svetištima. Neki od njih ljubili bi nokat na desnome palcu pritiščući ga zatim uz dlan lijeve ruke, što je bio tajni znak još tajnijeg udruženja; Rimljani su marširali prema velikom garnizonu na istočnoj strani grada u dolini Solek, koja se prostiraše daleko, sa vježbalištima za vojsku i nastambama za konje, kao i velikim skladištima. Na samome rubu te udoline bila je smještena arena gdje su se priređivale konjske trke i nešto rjeđe gladijatorske borbe, po uzoru na one kakve su se priređivale u Rimu. Jeruzalem je u svemu oponašao veliki Rim; bio je to grad u kojeg su vodili svi putevi Istoka u kojem su se kovale sve urote. Zar nije Jeruzalem bio već jednom srušen od Asiraca i hram razoren? Tek je Juda Makabej probudio narodni duh i obnovio vjeru u Jehovu, nevidljivog židovskog Boga, koji je nekada, u stara vremena, silazio s neba na goru Sinaj i dao zakon svom izabranom narodu. A taj izabrani narod toga je jutra bio veliko mnoštvo koje je više ličilo na one koji su sišli sa babilonske kule i stali govoriti različitim jezicima. Kroz tu šaroliku masu jahala su dvojica, za glavu viši od sve rimske vojske tada viđene u Jeruzalemu. Lehi Manuel i Strahimir Oreb hodali su jeruzalemskim ulicama gdje ih je pratio žamor koji se nije prekidao. Ušli su u gostionicu na glavnom trgu, sjeli su podalje od ljudi i naručili dva pehara vina iz Grčke. Prišao im je stari Lehijev poznanik, čovjek kojeg je prije nekoliko godina upoznao na tom istom mjestu dok je crtao znak ribe, a ime mu bijaše Ivan. Iako su od tada prošel skoro tri godine, Ivan se nije mnogo promijenio. Držanje mu je bilo kao u mladića vedre i vesele ćudi, a vidjelo se da je učen čovjek. - Pozdravljam te, Lehi Manuele, i tebe, neznani junače, koji mora da si sa Zapada, takvo ti je držanje. Lehi se malo podigne i nakloni. |
