...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...38
Sunce je zalazilo za obližnji brežuljak kada su se dva jahača u rimskim odorama približavala velikom Galilejskom jezeru, koje zovu još i Galilejsko more. To maleno more bilo je mirno i tiho poput plahe ovčice. Zapad se oblio rumenilom, vodena površina jezera bila je nepodnošljivo jasna i modra, a na rubu, tamo gdje se voda spaja sa obzorjem, stajaše purpurni oblak. Zapadno rumenilo sunca reflektiralo se u mirnoj površini jezera, tako da je odsjaj dopirao sve do prozora nebeskih, kroz koje Gospodar svjetova gleda na ljude-mrave i ne silazi. Kaos počivaše negdje daleko u svemiru, izvan zemaljskog i nebeskog kruga. Taj kaos, koji vri i prelijeva se miješajući elemente po svojim rubovima, stoji zaleđen i nijemo gleda sliku neba i Zemlje. Samo u dubini kaosa ne prestaje vječiti tutanj elemenata i vrtlog koji stvara vrijeme, koje u velikom luku zaobilazi nebo, da bi na Zemlji razdijelilo dan od noći, da bi ispunilo sunčani krug i da bi iz srca tame iznijelo noć na površinu Zemlje, a svjetlo iz svog bezdana izvuklo da prekrije tamu, koja prestaje biti supstanca koja guta oblike bojeći ih u crnilo. Snopovi svjetla kruže oko Galilejskog jezera gdje se još uvijek vide stope proroka koji je hodao njezinom površinom. Obični ljudi govore da je čista besmislica propovijedati ljubav među ljudima. To bi, kažu, upropastilo sve novčarske poslove, srušilo bi burzu s posrednicima, razvalilo bi hramove i promijenilo lice Zemlje.- Ne, ne bijaše to nikakav prorok, bio je to pjesnik, i to pjesnik nad pjesnicima čije će se riječi tisućama godina pamtiti; bijaše toliko snažan pjesnik da je prošao kroz vrata smrti vukući za sobom svoj plašt od finog egipatskog platna u koje se umataju kraljevski sinovi. Izišao je iz groba namijenjenog bogatom čovjeku, a snaga njegove poezije odmaknula je kamen. Bijaše to za njega prava sitnica, jer je bilo mnogo teže prekriti tamom lice Zemlje da se ne vidi čovjekov pad. Iz samoga srca tame izvučena je fluidna supstanca; iz tame kakve nikada prije ne bijaše na Zemlji; tame koja je progutala brdo s tri križa, a rimskom vojniku ulila strah u kosti. Nije mogao sa razdaljine od deset koraka vidjeti križeve, a kamo li razlučiti koji je od te trojice razapet bez krivice i čije će riječi tisućama godina odzvanjati; sa najvećih katedrala zvon zvona će raznositi glasnu poruku riječi vrhunske poezije: "Ja sam put, istina i život i s vama sam do svršetka svijeta!". - Marcijane Jula, pogledaj ovu ljepotu. Dao bih kesu sa zlatnicima da saznam kuda lutaju tvoje misli i šta to mrmljaš sebi u bradu? |
