...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...45
Nijedan muškarac iz tog kraja nije mogao stati pred lijepu Hamat i izdržati njezin pogled. Nijedan nadzornik, kojeg bi Hamat otpustila u svojoj srdžbi, nije se više pojavljivao u Joridskom kraju. Sveti čovjek, kojeg su zvali cadik, jednom prilikom je rekao: - Ljepotice Hamat, da si živjela u doba cara Salomona dobila bi dvije kneževine za tvoja dva lijepa plava oka; za lijevo bi oko dobila veliku Galileju, a za desno Samariju. Hamat je dobrodušno zagrlila starca, posadila ga na najmekši ležaj, iznijela pred njega sve najbolje što je u kući imala i rekla mu: - Časni rabi Ben Nune, vaše su riječi oštre kao mač, ali moja ljepota je moj teret. Sjednem li na travu, ona vene; od mog pogleda žuti lišće na drveću; ljudi me se boje kao da sam izdanak Satanine legije, a ne žena od krvi i mesa. - Ne brini, ljepotice Hamat, dočekat ćeš i ti dan kad će te muška sila skršiti; činit će ti se da su se libanonske planine srušile na tebe. Pojavit će se u tvom životu čovjek crne kose i mrkih obrva, junačkih ruku i glasom poput trube. Izgledat će ti kao cedar libanonski koji je sišao u dolinu. Ti ćeš tada biti ruža rascvjetana u svoj svojoj raskoši i u pravim godinama. Nakon tih riječi stari Lemuel se smijao govoreći kako i božji ljudi mogu ponekad biti plitke pameti. - Otkud takva ljepota Hamat? - kaže Lemuel - Svi ste vi slijepi kod zdravih očiju. Hamat je sasvim dobra da me poslužuje, ako se pak uzoholi, otjerat ću je. Na to se cadik nasmije pa kaže: - Časni Lemuele, lijepo je to udesio Bog Abrahamov, da su starci poput male djece. Neka bude blagoslovljeno ime njegovo. - Amen - amen - dodala je Hamat više za sebe i otišla ostavljajući dva umna čovjeka da raspravljaju o vjeri. Danas se ostvarivalo proročanstvo svetog čovjeka Ben Nuna. Libanonski cedar sišao je u dolinu, a ime mu je Strahimir Oreb. Hamat se trgne kao da je gromom ošinuta. Digne se od stola i povuče sa sobom služavku Hatilu vodeći je za ruku kao da ju želi utopiti u vodama Jordana. Hatila je prestrašeno koračala za gospodaricom koja ju uvede u kuću i stjeravši ju u kut progovori: - Zaklinjem te Bogom i svim anđelima, da ovo što ću ti reći ostane među nama, no ako progovoriš ikome i jednu riječ, kunem ti se Bogom živim, da ću te odvesti na trg u Jeruzalem i prodati Rimljanima kao roblje. |