Raširili su svitak papirusa stavljajući na krajeve pehare s vinom da se ne bi savijali. Lehi je okrenuo stol tako da je sjever bio poravnat sa gornjom plohom papirusa, a na četvrti ugao Lehi je stavio svoj nož zakrivljene oštrice i stao je crtati brzim pokretima. Prvo je nacrtao jedan manji kružić od kojeg je potegnuo ravnu crtu prema većem kružiću, kojeg je odmah zatim nacrtao. To je bila žila kucavica, rijeka Jordan, a krug je bio u obliku debelog crva predstavljajući Slano more. Ravna crta od Slanog mora označavala je granicu Slane doline i Idumeje, koja dalje kod Gerara siječe zemlju Filisteju i izlazi na Veliko more. Crta koju je potegnuo do Sidona označavala je granicu mora sa Judejom, Samarijom i Fenicijom; granice Sirije ucrtao je Lehi poput morskih valova, što je označavalo Libanonsko gorje, a desno od toga malim kružićem označio je Damask sirijski. Jedan križić predstavljao je vrh gore Hermon, dok je drugog stavio na sam rub Velikoga mora, na kraj male izbočine gdje se smjestila gora Karmel. Dakle, dvije točke bile su označene. Pokrajinu Pereju nacrtao je dijelom uz Slano more, a Dekapolis u obliku polumjeseca pružao se od Galilejskog jezera pa sve do granice s Egiptom. Sinajsku pustinju je nacrtao u obliku stisnute pesnice, gdje je gorje izgledalo poput prstiju, od Soara do Edoma. Kod gore Sinaj stavio je treći križić. Jednim kružićem ucrtao je Jeruzalem u donjem dijelu Judeje, a imao je oblik ljudskog lica. Samarija je bila stisnuta između Judeje i Galileje, te Golanske visoravni koja je izgledala poput lijevka. Manja mjesta u Galileji nacrtao je kao sitne kružiće, jer je taj kraj poznavao i mjesta kao što su Magdala, Arbela, Kana, Nazaret i Nain. Označio je sasvim malim kružićima i goru Tabor, a onda je od Strahimira zatražio njegov mač. Mač je položio tako da je ravna strana došla između tih križića, a onda ih spojio. Radio je to u potpunoj tišini, ali ne više od svoje volje, već ga obuzeo neki duh. Kada je spojio te tri točke dobio je nešto kao oštricu mača čiji se vrh završavao na gori Sinaj, rub je po sredini presijecao grad Jeruzalem, dok je jedna točka bila gora Karmel, a druga gora Hermon. Između tih dviju točki bilo je mjesto Nazaret i gora Tabor.
Kada je završio, Lehi Manuel progovori tuđim glasom:
- Mač je nad zemljom Judejom, i to mač rimskog carstva. Još za našega života Jeruzalem će biti razoren, a plijen iz hrama biti će izložen pogledima rimske svjetine. Samo tri slova sačinjavat će ime onoga tko će razoriti Jeruzalem. Zvat će se Tit.
Kada se povratio kao iz nekog bunila, Ivan progovori:
Post je objavljen 25.04.2006. u 21:36 sati.