...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...42
|
Konji su išli laganim korakom, dok su dva jahača već pomalo spavali u sedlu. Sjahaše ispod jednog velikog drveta, prostriješe pokrivače po rosnoj travi i usnuše ispod zvijezda, dok je mjesec produžio dalje ostavljajući dva usnula čovjeka. Poslije pola noći s Libanonskog gorja prhnuo je lagani povjetarac, prešao preko lica Lehi Manuela i prenio poruku travama, pticama i pčelama koje su usnule na cvijetu. Poruka je bila kratka a glasila je: "Vraća se onaj kojeg prati roj zlatnih pčela". Kada je svanulo jutro umiveno rosom, ptice su pjevale na drveću: "Vraća se Lehi Manuel". Ljudi u pokrajini Pereji spremali su gozbu za junaka koji je proslavio taj gorski kraj i u sjeni rimskog "orla" pobijedio najdičnijeg junaka cijele asirske vojske. Cijelo prijepodne trajale su pripreme za gozbu. Zgotovljena su tri ugojena teleta, oguljeno desetak ovaca i poklano na stotinu tustih kokoši. Sve je to nadzirala lijepa Hamat, dok se stari Lemuel izležavao proučavajući Toru. Tek kad bi ga nešto pitali, mrgodno bi rekao: - Ni s Bogom mi ne date razgovarati, sluge nedostojne. Nemoj, Bože, silaziti da ne vidiš ovu bijedu moga naraštaja. Sve u svemu, Lemuel je napredovao na duhovnom planu; više je razmišljao koji putevi vode u nebo, a manje tko će poklati njegove ovce i oguliti kožu sa njih. Pa i taj njegov sin, o kojem priča cijeli Istok, činilo mu se da je tu posrijedi neka velika zabuna, jer onaj tko odsijeca glave, ne može baš ličiti na proroka. - Mora da je tu nebeska administracija u nečemu pogriješila. Ili ja nisam znao slušati, ili proroci današnjeg doba više ne očekuju Mesiju i ne prenose božju volju ljudima. Za Lemuela je sve to bila samo velika zbrka i jedan veliki nesporazum. Jedina svijetla točka bio mu je njegov stari prijatelj, vrlo moćni čovjek u Jeruzalemu. Porijeklom je iz pokrajine Antioheje, iz grada Tarza imenom Savao. Taj Savao iz Tarza ponekad bi svraćao kod starog Lemuela, kad bi išao na svoje posjede koji su se nalazili sjevernije, u podnožju Libanonskog gorja, ili bi poslovno putovao u Sinan, Tir ili Damask sirijski. Cijele bi noći raspravljali o Bogu i rimskom carstvu. Zaspali bi tek pred jutro kada bi im Hamat, dolazeći na prstima, donosila obilni doručak na srebrnom pladnju umjetničke izrade. Nakon doručka Savao bi odlazio ostavljajući mrzovoljnog starca. Sada kad se po cijelom Izraelu pročulo da se vraća sin Lemuelov, koji se proslavio u znaku rimskog "orla", Savao će vjerojatno doći na gozbu. Nadajući se tome Lemuel se skoro više radovao njemu nego svom sinu - junaku, koji čak ni ne liči na oca, već više na mlađeg brata ljepotice Hamat. - Nije na muškarcu da bude lijep, već mrgodan - komentirao bi stari Lemuel grdeći svoje sluge i obećavajući im obilne batine. |
