- Lehi Manuele, junače galilejskog kraja, tvoje se riječi poklapaju s Kristovim riječima. On je još rekao kako neće ostati ni kamen na kamenu; to su riječi njegove za svjedočanstvo među narodima; to je kap koja je prelila čašu. Svećenički glavari nisu mnogo marili kada je Krist na trgu rekao da je sin živoga Boga; bijaše to tek jedan argument optužbe više, ali ono - kamen na kamenu - doticalo se njihovih života, njihovog imetka. Zato je razapet. No, kao što vidite, junaci, prošao je kroz krata smrti; sjedi Bogu s desna; dati su mu svi narodi i jezici i Davidovo prijestolje u božjem kraljevstvu. To je meni jasno. Taj nauk sada širi i Pavao iz Tarza po cijenu vlastita života i svoje slobode koja mu je već dva puta nakratko uskraćena. Jedino, junaci moji, meni nije jasan status Satane i njegovih demona. Jer kao što znate, a možda i ne znate, tvrdio je da je njegova sva vlast na zemlji.
- Vi na Istoku sve to previše mistificirate. Vaša knjiga misterija iz dana u dan je sve deblja i deblja. Dok Rim gospodari svijetom, vi ubijate svoje proroke. I dobro je da ja to ne razumijem. Kada minu moji dani službe u rimskoj vojsci, živjet ću spokojno i napasati svoju stoku na sunčanoj strani Alpa, u dolini koja pripada plemenu Oreb. Ako budem imao djece i unučadi pričat ću im sve što sam vidio i čuo na mističnom Istoku gdje se rodio prorok kojeg su razapeli zbog meni nejasnih razloga. Niti je prokleo cara u Rimu, niti je što ukrao, nije ubio čovjeka, već je, kako čujem, liječio bolesne, tješio nemoćne, družio se s griješnicima i zato platio životom. To je moguće samo kod vas na Istoku.
- Prijatelju Strahimire, ja sam premlad da bih razumio ono o čemu učene glave raspravljaju. Da dojučerašnji moćnik i najumnija glava u Jeruzalemu bude preobraćen za svega nekoliko dana, to je za mene božje čudo ravno razdvajanju mora ili silaska Boga na goru Sinaj, da bi Mojsiju dao kamene ploče sa Zakonima. Savao je s mojim ocem proveo mnogu besanu noć tumačeći Zakone Mojsijeve; poznavao je rimske i grčke zakone kao i hebrejske; govorio je nekoliko jezika, a eto sada, krotak kao janje, izvrgava sebe ruglu i skače samome sebi u usta, kako bi rekli Galilejci. Galileja je davala kraljeve i proroke Jeruzalemu, ali je uvijek za njih bila ruglo, izvrgnuta podsmjehu, zbog svoje iskrenosti. Jeruzalem više voli egipatske laži i sirijske podvale, feničko lukavstvo i filistejsku dvoličnost. I ta omražena rimska vlast Jeruzalemu donosi samo korist. Jeruzalem je sada mali Rim, a ipak napola presiječen rimskim mačem. Ivane, ti si mudar, daj da čujemo šta ti o tome misliš?
Post je objavljen 27.04.2006. u 15:36 sati.