...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...44
|
Vesela povorka krene prema kući praćena služinčadi i mnoštvom znatiželjnika, koji će još dugo prepričavati kako je stari Lemuel dočekao svoga sina i kako je lijepa Hamat vatrenim pogledom ošinula stranca. Svirači su zasvirali napjeve iz gorskog kraja izraelskog, zvanog Joridski kraj, prema starodrevnom kralju Joridu koji se okupao u rijeci Jordan i izliječio od gube. Cijeli Joridski kraj odzvanjao je od vesele pjesme. U jednom trenutku pjevač zapjeva pjesmu o lijepoj Libanonki i njezinom odabraniku, koji se utopiše u rijeci Jordan zbog nesretne ljubavi. Lehi Manuel se diže kao gromom pogođen, jer to bijaše pjesma njegovog djetinjstva, pridruži se pjevaču i grlenim glasom zapjeva pjesmu svoje mladosti. Lijepa Hamat gledala je svog sina jedinca i činilo joj se kao da sanja. Prizor je bio nezemaljski lijep, tako da je Strahimir Oreb stajao nijem kao oduzet. Nikada prije on nije čuo svog prijatelja kako pjeva. - Još jedan božanski dar - kaže Strahimir više za sebe. Hamat ga pogleda ispod oka i progovori: - Kada je Lehi bio u dobi od deset godina, otpala mu je crna kosa i pobijelila put. Boja glasa mu se tako promijenila da je cijela karavana zastala na svom putu slušajući pjesmu Lehi Manuela. Svi su bili zadivljeni osim staroga gunđala Lemuela, koji je tvrdio da je to djelo Satane i njegovih legija. Lemuel ima ponekad čudne ideje, pogotovo otkad se druži s moćnim čovjekom iz Tarza, najžešćim progoniteljem sljedbenika onoga kojeg su Grci prozvali Krist. Gozba je počela tog kasnog popodneva svečanim ručkom koji je bio poslužen na otvorenom, jer je kuća bila premala da primi sve goste i znatiželjnike. Veliki park oko kuće bio je nakrcan ljudima. Pehari vina kružili su od ruke do ruke da se zaliju komadi mesa kojeg je bilo u dovoljnim količinama, tako da nitko od prisutnih nije ostao neposlužen. Rog obilja prelio se iz kuće starog Lemuela kojemu su svi iz tog kraja služili dok nije nagomilao silno bogatstvo. Nije puno vodio računa o prihodima i rashodima kuće, ali je zato o svemu brinula lijepa Hamat. Raskošna je bila ljepota žene s juga, koja je zakoračila tek u svoju trideset i šestu godinu života, a silna je bila i njezina ćud. Govorilo se po cijelom kraju kako Hamat otpušta nadzornike imanja kada ih se zasiti kao ljubavnika. Zli jezici nikada ne miruju, pogotovo ako jedan starac pod krov svoj dovede takvu raskošnu ljepoticu. Hamat bijaše visoka stasom, dugih nogu i lijepo oblikovanih bujnih grudi. Valovita kosa, boje marelice, dosezala joj je do struka koji je bio tek malo zaobljen, dok su joj lijepe trepavice skrivale na tren dva bistra oka, plava kao rijeka Jordan za ljetnoga vremena. Zube poput bisera prekrivale su lijepo oblikovane usne koje mame na poljubac, a čvrste ruke držale su cijelo imanje. Poput grmljavine činila se njezina ljutnja, a kad bi se smijala, bilo je to kao da se čuju slapovi bistre vode ili smijeh samih bogova sa Olimpa. |
