...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...40
 - Čudan si ti stvor, Marcijane Jula. Za sebe kažeš da si neobrazovan i neprofinjen, dakle, galilejska seljačina koja govori armenski i grčki jezik. Imaš drskosti izazvati najsmionijeg junaka asirske vojske, a onda ga savladati kukavičlukom i ubiti iz potaje. Bez ikakve si vjere, a pod zaštitom sile sa neba i Zemlje; duhovni svijet kojega poznaje tvoj djed Nefi, pribavlja ti čarolije i zaštitu. Zašto te onda toliko zaokuplja taj prorok koji je crtao po pijesku smiješne figure, ili hodao po jezeru tek onako, iz zabave? Pričali su da je prijetio rušenjem hrama u Jeruzalemu, ali stradaše samo hramski zastor, dok je sve ostalo nedirnuto. To s njegovim misterioznim nestankom iz groba je ponešto znam, zato čuj moju priču. U proljeće prije deset godina prvi put sam stupio na tlo Judeje, baš nekako u vrijeme kada su razapeli trojicu okrivljenih i skinuli ih što prije zbog blagdana Pashe. Mnoštvo naroda prolazilo je tim putem zbog prinošenja žrtava u hramu cara Salomona. Tog jutra postrojili su nas unutar zidina tvrđave. Peti prokurator Judeje, Poncije Pilat, spuštao se iz svoje palače ogrnut togom boje pustinjskog pijeska, ispod koje se presijavalo zlato. S druge strane dvorišta polako se prema njemu približavao stariji čovjek, iako mu je brada još uvijek bila crna. Nosio je svećeničke haljine i svitak papira u ruci kojeg je predao prokuratoru. Poncije Pilat je razmotao svitak i u sebi pročitao sadržaj, a onda je mirno rekao: - Mene će u povijesti čovječanstva zvati skerletnim prokuratorom, petim po redu, ali će tebe uvijek i za sva vremena zvati ubojicom pravednika kojeg bez skupštine naroda razapinješ u svom interesu. Čuvajući stare zakone čuvaš, zapravo, samo vrijednost hramskog šekela, jer vi činite sve samo radi novca i interesa. Bez ikakve riječi oproštaja ili otpuštanja, peti prokurator je krenuo polako stepenicama prema svojoj palači, dok je svećenik trenutak-dva ostao stajati, a onda i on krene prema izlazu praćen dvojicom naoružanih stražara. Na nas su zaboravili kao da ne postojimo; bili smo tek živi dekor pokupljen iz svih kutaka rimskog carstva, koje je svoje uporište imalo u obje Azije i daleko na sjeveru i zapadu Europe. Mi smo se razišli po rimskom garnizonu tražeći one koji govore naše jezike. U rimskoj je vojsci tada bilo ljudi iz mnogih krajeva, a nije bilo jedinstvenog jezika. U slučaju nekog spora bili su traženi tumači koji su dobro zarađivali prevodeći neobične riječi, često i u iskrivljenom obliku. Od tada do današnjeg dana ništa se nije promijenilo. Poncije Pilat ne predstavlja neku važnost u Rimu, jedino što se zna da pripada u one tri stotine obitelji čiji su preci osnovali Rim. To su stare patricijske obitelji iz kojih se regrutiraju veliki ljudi kao što su Gaj Julije Cezar, Pompej, Kras, Mark Antonije, koji bijaše vojnik i političar.  |
