Svi su ostali bez riječi, samo je stari Lemuel promrmljao sebi u bradu: - Zar tako izgleda prorok novoga vremena? Gamalijele, ti si meni ipak podvalio!
Savao iz Tarza imao je osjećaj kao da stoji između dva luđaka koji jedan drugome dobacuju naranču govoreći kako je to bundeva. No, mudra Hamat pokuša sve zagladiti pa reče:
- Moj je sin malo previše popio "božjeg groma" od čega mu se jezik sapliće.
Prišla je Savlu i ponudila ga punim peharom jakog pića želeći tu nelagodnu situaciju preokrenuti u svoju korist. Savle je bio prvo političar, a tek onda svećenik visokog ranga. On uzme pehar iz Hamatinih ruku, visoko ga digne i nazdravi:
- Neka živi slava Lehi Manuela, junaka s Istoka koji je ipak više junak, a manje prorok! No, to je valjda volja Boga Abrahamovog, zato pijem u njegovo zdravlje i zdravlje svih vas koji ste večeras ovdje!
Savle je iskapio pehar oštrog pića a da ga to nije oborilo s nogu. Time je izazvao takvo oduševljenje među prisutnima, da su mu bili spremni sve oprostiti. Onaj tko je u stanju popiti pehar "božjeg groma", može progoniti koga hoće, pomisliše mnogi. A možda ni onaj prorok, koji bijaše iz ovih krajeva, nije čuda radio sam, već uz pomoć zlih duhova?
Satana se obraduje u svojoj palači pa reče Asmodeju:
- Vidiš kako ja vladam iz trena u tren. Jedan pehar pića, koje ljudi zovu "božji grom", može preobratiti njihova srca i zato im neće sići njihov Mesija, jer moja je vlast na zemlji.
Tog trena zagrmi od gore Karmel. Munja presiječe nebo preko cijele Galileje, Dekapolisa, pa sve do Egipta. Udar groma nije bio oštar, već samo kao da se netko s velikom bukom prevezao preko cijelog neba. Ljudi su se prestrašeno ogledavali, no tek jedan mali oblak bijaše na zapadnom nebu. Stari Lemuel je znao da je to gnjev božji, ali nije mogao progovoriti; Savao je znao da se nešto čudno događa, no nije mogao dokučiti; Lehi je shvatio da u njegovoj duši živi još barem jedan tuđi glas; Strahimir Oreb je sve to držao istočnjačkom mistikom; jedino je Hamat znala da je njezin sin prorok i da Savao neće stići do kraja svog putovanja kako je zamislio. Hatila je to shvatila na svoj način, da mora još žustrije posluživati umjesto gospodarice kuće, a Haim Gaum Tov uputio se u pravcu podruma s dvojicom slugu, da donesu još nekoliko pehara pića kojeg su zvali "božji grom".
Od tog trenutka svečanost se nastavila nešto mirnije. Razgovaralo se o vjeri i politici, spominjale se reforme u namjesničkim sustavima, jer je cezar poslao nekoliko providura da provjere vojne i civilne vlasti. Rimska je administracija djelovala poput savršenog stroja; rimske su legije morale marširati u nove pobjede pribavljajući Rimu žito, vino i ulje, pobijeđene kraljeve i robinjice s Istoka.
Post je objavljen 14.04.2006. u 18:50 sati.