...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...30
- Zato se ti i nećeš kladiti jer nisi siguran.- Čovjek ne može nikada i ni u šta biti siguran. U taj tren začuju se fanfare koje su najavile da je iz rimske vojske istupio junak i stao pred Isana stavivši ruke na bokove. Divlji Parćanin pogleda protivnika ravnodušnim pogledom pljunuvši mu ispred stopala. - Zar sam ja pseto? - prosikće Vukodlak. Nastalo je komešanje i borba oružjem, zatim borba golim rukama i svega pet-šest minuta trebalo je da Vukodlak bude pobijeđen. Divlji Parćanin slomio mu je kičmu, a zatim ga sasjekao na komade. Nakon toga obje vojske su se razišle svaka na svoju stranu. Nad cijelim krajem čuo se žamor kao da milijuni pčela zuje zrakom; ljudski žamor dizao se možda čak i do prijestolja Gospodara svjetova. - Eto vidiš kakve si ti sreće, Marcijane Jula. Svih tvojih dvanaest kamenčića ostalo je netaknuto. - Strahimire, Strahimire, zaista sam sretan čovjek sa dvanaest kamenova nepravilnog oblika u kožnoj kesi. Spustila se noć iznenada osvojivši prostore obiju vojski. Rimljani su se povukli na morsku obalu i tu udarili logore. Zapalili su vatre na obali u blizini svojih brodova usidrenih u moru mirnom kao ulje. Mjesec se digao nad pučinu koja se presijavala u srebrnim iskricama. Žamor se čuo nad cijelim logorom, ali tihi, pritajeni, jer Vukodlak je bio mrtav. Nitko drugi iz cijele rimske vojske nije se usudio istupiti pred diva ovjenčanog slavom, čije se ime šaputalo pored logorskih vatri. Karavane koje su prolazile noseći mirodije i dragocjene kovine, žito i rijetku smolu zvanu tamjan, zastale bi noću u pustinjskoj oazi, gdje bi uz vatre pričali o junaštvu divljeg Parćanina, čija se slava pronosila na velike udaljenosti i čije je ime bilo strah i trepet kojim su majke plašile svoju neposlušnu djecu. Osvanulo je jutro obasjano suncem i nakon doručka dvije se vojske postrojiše u isti borbeni poredak u kakvom su bili i prethodnog dana. - Znaš li ti, Marcijane Jula, tko će danas na megdan izići? Čiji će udovi raskomadani dočekati noć da bi se mesom gostile hijene koje se šuljaju noću i svojim urlikom tjeraju strah u kosti? |
