N E T M I R A K U L

21.02.2006., utorak

...pomanjkanje slobodnog vremena...

21.02.2006., utorak

...dragi prijatelji nije me bilo par dana jer mi je vrijeme trenutno
luksuzan artikl ... a kako stvari stoje tako će biti još par dana...
sve vas voli vaš vrtlar_i_književnik
- 23:17 - Komentari (27) - Isprintaj - #
# Čekamo te .pusa. (BW 22.02.2006. 00:30)
# Strpljivo čekamo, samo ti riješi svoje obaveze! :-) (kulerica 22.02.2006. 04:50)
# Dobro Ti juuutrooo! Da si nam samo dobro, pa cemo rado i malo se strpiti do slijedeceg posta! Pozelim Ti lijep i prijatan dan, i saljem Ti srdacni voooZdric pun dobrih zelja za Tebe! :))) (M.H.Svabica 22.02.2006. 07:17)
# nisam ljubitelj nikakvog cvijeća, ne volim ruže....ali ove tvoje fotografije... zbilja su me oduševile, baš su mi lijepe..... ne znam, ja mislim da su svačije slike najlijepše, ako je onaj koji je te fotografije stvarao i sam zadovoljan, jer kad tom fotografu netkob ukrade fotkografiju, ili ideju, pa podvali pod svoju... to mene ugl. živcira, da me je barem pitala/o... nisam ja naravno fotograf, to mi je zanimanje koje volim, i kojim ću se uvijek baviti, jer uživam u tom poslu... pozz! ajde čitamo se, jedva čekam nove fotke... (mary 22.02.2006. 09:13)
# Hvala za ovako lijepe prizore. Vidimo se. Želim ti MIR I SVAKO DOBRO ! (aurum 23.02.2006. 10:08)
# razumijem manjak slobodnog vremena....samo ti radi svoje, čekamo te:) (Didi 23.02.2006. 11:28)
# mi ćemo te ćekati ne brini...pozdrav...Franc (Rib@rnica 23.02.2006. 14:23)
# Jesu li u pitanju poslovi oko tvog ružičnjaka? (kocka 23.02.2006. 21:13)
# Mogao bi pasti koji savjet za ruže. Proljeće stiže.... :) (blokche 24.02.2006. 00:27)
# Dobro veće vam želim i hvala na ostavljenom tragu! Divno mi je bilo posjestiti ovaj divni vrt ruža i ubrala sam jednu najljepšu. Bijelu!!! Hvala! (Hera 24.02.2006. 00:58)
# Posaljem Ti jedan bezbeli srdacni voooZdric pun dobrih zelja za Tebe, dragi Knjízevnik i vrtlar, i ujednom Ti pozelim prijatan vikend i da ga lijepo i provedes! :))) voooZdric :))) (M.H.Svabica 24.02.2006. 10:34)
# hvala na savjetu, volim kad mi netko tako ''sličan meni'' daje savjete o nećemu što me zanima,jer mi ti savjet imogu samo koristiti... ja planiram objavit knjigu, sa svojim fotografijama, i samo još moram završit taj svoj rad i nači nekog kome se mogu obratit za izdanje te knjige.. ja sebe ne smatram fotografom, nego jednostavno...hm.ne znam.. jednostavno volim, obožavam i uživam u fotografijama, iako me profesor hvali, i neki koji me znaju, pa i moji blogeri smatraju me fotografom, to ja shvaćam samo kao kompliment, jer sam ja ipak obićna cura, koja se je u nećem našla... barem mislim da sam se našla i da mi te fotografije zbilja leže, trudim se...pozz! kad će neke nove fotke tvoje?? (mary 24.02.2006. 12:33)
# po zimi je u tebi cvijetao onaj književni dio , sad s proljećem pojačat će se i onaj vrtlarski... pozdrav... (foto cvijet 24.02.2006. 19:50)
# Baz brige, biti ćemo tu kada se vratiš....;-)) (Timea 24.02.2006. 23:58)
# Hej...samo se brzo vrati.Sretno u tome sta radis ovih dana.Pozz..citamo se ... (tonka 25.02.2006. 20:14)
# Poštovani ! Opet sam navratila u ovaj divni vrti ubrala si jednu bijelu ružu.Pozdravljam vas puno i želim lijepi vikend! (Hera 25.02.2006. 21:31)
# samo sam svratila u prolazu da vidim jesi li se možda vratio.....bez pitanja, ubrala sam jednu ružu iz tvog vrta...... (Didi 26.02.2006. 12:12)
# Pa zar već radiš oko ruža? Moje još spavaju ili se meni barem tako čini. (chablis 26.02.2006. 16:51)
# HEHE.... nadam se da ću jednom i ćut tu tvoju anegdotu, bilo bi mi drago..... da, fakat smo zaljubljeni, (barem ja)... mislim, bilo je i vrijeme...;) pozz i pusa! (mary 26.02.2006. 20:08)
# Da postojim... Tražim se.. a molim boga da se ne nađem... Možda i znam gdje sam..ali bojim se razočaranja.... (Rajna 26.02.2006. 23:10)
# Pozelim Ti ugodan pocetak novoga tjedna, dragi Knjizevnik i vrtlar, i nadam se da ces ipak uskoro naci malo vremena kako bi nam jedan mali tekst (p)ostavio... Srdacni voooZdric i laku Ti noc! :))) (M.H.Svabica 27.02.2006. 01:08)
# Bok.Sigurna sam da voliš cvijeće!! (j o s i p a 27.02.2006. 19:26)
# Evo me, dodjoh samo malo pomirisati po vrtu:-)) (Borut 27.02.2006. 19:48)
# fale mi tvoje ruže...:) (koki 01.03.2006. 12:36)
# još uvijek pomanjkanje slobodnog vremena? (Didi 01.03.2006. 13:49)
# Nista, nista samo ti koristi taj luksus koji se vrijeme zove, a mi strpljivo cekamo i nadamo se da cemo imati vizualne koristi od cekanja. cvijetni pozdrav (Vesna 01.03.2006. 17:58)
# Zaista je nevjerovatno koliko , i kolikima nam je vrijeme nešto tako dragocijeno!...Pozdrav! (tinns 01.03.2006. 21:56)

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2006., subota

...JANICA SNJEŽNA KRALJICA...

...ZIMSKE RUŽE ZA NAŠU SNJEŽNU KRALJICU

JANICU SNJEŽNA KRALJICA JANICA KOSTELIĆ

NAJLJEPŠE ĆESTITKE ZA OSVOJENO ZLATO

JANICE U SVOJIM MISLIMA MI SMO S TOBOM ... U SVOJIM MISLIMA ŠALJEMO TI SNAGU...

JANICE PONOSNI SMO NA TEBE

- 21:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

GUSJE PERO SVIJETLOGA CARA

Austrougarska monarhija je bila trn u oku Americi, kao što je Austrougarskoj bilo hrvatsko i češko pitanje. Stari, brkati car Franc Jožef nije za života svojega htio ni čuti za reforme; bio je «stara konzerva» koja je pripadala predbideovskom razdoblju. Nije htio ni čuti za WC školjku, bila ona makar i od suhoga zlata. Njemu je kahlica bila za kaku, a gusje pero za potpis.
Tako se na bečkom dvoru trefio neki koncert. Jednom je muzičaru bilo sila tamo gdje car ide pješke, pa je ostavio svoju trubu koja je imala oblik WC školjke. Car je mislio da je to neka inovacija postavljena u njegovu čast i on se muzičaru popišao u trubu. Muzičar se naspominjao carske mamice, jer nije znao čija je to pišalina; mislio je da mu je to napravio neki konjušar ili sobar. Car je, kao i turski sultan imao metodu da bi svakome tko bi mu se zamjerio, davao šup-kartu za zemlju Bosnu. Tu su radili Turci, Srbi, Portugalci, Španjolci, Francuzi, Nijemci i ini, zbog čega je Bosna i danas puna raznih divnih naroda koji se doduše znaju s vremena na vrijeme malo potući.
Kad je car Franc Jožef jednom zgodom bio na manevrima blizu slovenske granice, desilo se da mora potpisati neka akta. Carski pisar se napio kao svinja i ostao je hrkati u austrijskom garnizonu u Grazu, dok su se manevri održavali uz samu slovensku granicu kod Šentilja. Normalno je da je oko carskog šatora bio najveći muving, kao što je nekada bilo oko Napoleonovog šatora i šatora Aleksandra Makedonskog, zvanog Veliki; svi su se dodvoravali gospodarima života i smrti. Neke je obasjala sreća, a druge su pak okovali i smaknuli, sve je zavisilo kako ti je pao grah. Toga dana je jedan naš Agramer pružio nalivpero caru kako bi potpisao spomenuta akta, a to je bio izum inženjera Slavoljuba Penkale. Tako nešto car nikada nije držao u ruci, pa je napravu gledao mršteći se kao da je to neka eksplozivna naprava. I tako naš čovac ni kriv ni dužan dobije šup-kartu za zemlju Bosnu.

- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

...ledena ruža...

www.flickr.com

- 01:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.02.2006., četvrtak

INVAZIJA POBJEŠNJELIH PILIĆA

U ranu zoru jednog petka trinaestog u mjesecu, radio je objavio vijest kako preko Gorskog Kotara nadiru legije bijesnih pilića teških oko kilogram i pol. Liku su preplavili pilići i nezadrživo krenuli prema Karlovcu šireći se u beskrajnu lepezu gdje ruše sve pred sobom. Prvo se mislilo da će vatrogasni šmrkovi zaustaviti invaziju, no cisterne su se uskoro ispraznile, a mokri pilići su se pribrali i krenuli na nezadrživi juriš. Tada su neki primitivci počeli sjekirama obezglavljivati piliće, ali ni to nije pomoglo. Pilići su i bez glave znali u kojem je pravcu metropola Zagreb; dakle, ni sjekire nisu pomogle. Netko je predložio da se električnom strujom stvari dovedu u red. No sa strujom je bilo samo problema i umjesto reš pečenih pilića, dobili smo dva nagorjela građanina iz predgrađa Karlovca kojima se od struje zapalila hrptenjača zajedno s krpama, pa su u transu počeli vikati: «Tko je jači, taj tlači» i «Gaće dolje!» Onda su pilići stigli u predgrađe grada Zagreba gdje su se čuli drugi povici, a panika se sve više širila. Kad su došli do otmjenog dijela grada i istočnih obronaka Zagrebačke gore, proradili su mobiteli i mobitelci, a netko je vikao: «Život dam. Mobitel ne dam!». Pučanstvo je očekivalo spas u zadnji čas daveći se piletinom, no radio je samo krkljao, a jedan je senilni glas rekao: «Spominje li se moj antibarbarus?» Iza toga se opet čulo krkljanje. A zatim se razgovjetno čulo pjevanje mrtvih proletera, nakon čega je netko vikao: «Tko to desnom korača?» i «Hoće li konačno bezumlju hrabrih netko otpjevati pjesmu?» «Kako da ne», čuo se glas preko telefona. «Mi smo uvijek za našu stvar, samo nas ti bijeli pernati ne pitaju tko to lijevom korača, već jedu sve od reda». I stvarno, pilići su zauzeli Zagreb na juriš, kljucaju zgradu Akademije, podgrizaju stare platane i sve više nadiru prema samom vrhu Zagrebačke gore. Građani dostojanstveno s visoka gledaju bijele horde, jer im se već odavno ogadila piletina.

- 21:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.02.2006., srijeda

...stoti post...

...jedan buket ruža za našu dragu sanjivu blogericu Didi i njen 100 post Godinama...(post broj 100)

- 23:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.02.2006., utorak

...DRAGI MOJI PRIJATELJI SRETNO VAM VALENTINOVO...

DRAGI MOJI PRIJATELJI ŽELIM VAM SRETNO I ZALJUBLJENO
VALENTINOVO DAN ZALJUBLJENIH I U OVOM VIRTUALNOM SVIJETU
DAN MOJIH PRIJATELJA

...ZA POKLON SVIMA DAJEM VAM OVE SVOJE FOTKE ... KAKO SI SAMI IZABERETE...

- 01:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

...dragi moji prijatelji valentinovo je pred vratima...

...iako se u stvarnom svijetu valentinovo doživljava kao dan zaljubljenih...
u ovom virtualnom on mi se više ćini kao dan prijatelja...
ili ga možda tako ja doživljavam...

...dragi prijatelji sve vas voli vaš vrtlar_i_književnik...

- 01:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

MILENA, GENERACIJO

Prošla su ona lijepa vremena kad su Beatlesi sebi mogli dopustiti luksuz i ostaviti englesku kraljicu na listi čekanja, zato što su kraljevi već pomalo izumirali kao dinosauri, ali su zato radnička djeca postajala slavna sve u šesnaest. Onda su i mladi Ameri pokazali figu svojim buržosima; čak i u vlastitoj obitelji. Odbili su služiti domovini, navukli na sebe neke stare prnje iz kućne radinosti, a u kosu zataknuli obavezni cvijet. To ludilo je nazvano Hipi-pokret. Ti otkačeni klinci bili su djeca cvijeća i čekali su svoje vrijeme Aquarijusa pjevušeći arije iz mjuzikla «Kosa».
Za to vrijeme mi smo na Balkanu čuvali jedni druge kao zjenicu oka, tu i tamo bi metnuli kakav cvijet u kosu, a u džepu smo i dalje držali figu. Ošišali se hipici, ostarjeli Beatlesi ; jedni su sišli u grob, a drugi postali sređeni obiteljski ljudi. Ne prepiru se više s kraljicom i ne odbijaju Legiju časti. I tako ništa novo na Zapadu, rekao bi književnik koji u prezimenu nosi žensko ime. Ali su sada sve oči uprte u Balkan. Početkom devedesetih dvadesetog stoljeća, počeli smo opet s pjevanjem i pucanjem prangijama i mužarima. I dok je Europa plesala svoj valcer «Na lijepom, plavom Dunavu», mi smo porušili sve mostove; čak i one koji su odolijevali i zubu vremena.
Deset godina poslije Orvelove '84. u Pajcek-cityju osvanulo je ono što se više ne zove parola nego grafit. Na željezničkoj stanici, koja se sada zove kolodvor, velikim crnim slovima neka je zaljubljena duša napisala: «Milena, ne mogu bez tebe, nazvat ću te sutra». Amerima je, eto, prošla baba s kolačima u vezi Hipi-pokreta, a upravo ovog trena kolači se dijele u Pajcek-cityju. Zato dođite na feštu i na zaboravite staviti cvijet u kosu. Nije čak obavezna ni brnjica na nosu, već samo rinčica na uhu.

- 19:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

...još dva dana...

- 00:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.02.2006., subota

NA ČIJOJ SI GRANI

Čovjek brzo zaboravi tako važnu stvar kao što je doručak, ili učeno rečeno, jutarnje unošenje hrane u organizam. Kad je čovjek mali govori:»Pika paka, mok'o»; kasnije kad odraste to znači «Kiša pada, mokro». Ima čuda svakojakih, no ipak je najčudesniji od svih čuda ljudski san. Legneš poput životinje u gnijezdu, ili leglu, pokriješ se, više ili manje, onda se neko vrijeme vrtiš kao pile na ražnju dok ne zaajiš velikoga ata, Strašnomlata. Odjedanput utoneš u neku vrstu mlačne vode; postaješ bezbrižan poput novorođenčeta. Ako ti je pak savjest nečista, onda slijedi noćna mora. No, ostavimo po strani neugodne stvari i pratimo san koji teče kao bistri planinski potok. Stanu se nizati nevjerojatne situacije, kao recimo, ljubiš onoga koga na javi ne bi ni pogledao; razgovaraš sa svojim neprijateljima, čak bi se moglo reći da čavrljate; posvađaš se sa susjedom jer ti ne dopušta da čučiš na njegovoj grani i da njupaš njegove banane, i sve to usred zime kad banane nisu baš čest «gost» u kući. Onda recimo, podojiš magarca i mijenjaš mlijeko za naušnice kupljene kod Tiffanyja. No, od svega je najinteresantnije padanje. Ljosneš i ostaneš živ. Takve situacije kao što je čupati samome sebi nokte i zube, to u snu ide sasvim fino i bez anestezije. Onda sanjaš bicikl bez kotača, slastičarnu bez kolača, željeznički kolodvor bez vagona; tramvaji ne moraju imati tračnice, a ipak sasvim solidno voze; mjesečina se može mazati na kruh, a sa životinjama razgovaraš baš kao s ljudima. Oni koji mrze posjete ili posao, to sasvim dobro rade u snu. S vremena na vrijeme daju ti prijestolje, žezlo, krunu i Nobelovu nagradu. Meni je uvijek najteže kad sanjam da sam eunuh; mnogo je bolje biti princeza.

- 21:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.02.2006., petak

...kapljice za blogericu švabicu...

.......kapljice za našu dragu blogericu M.H.SVABICU.......

- 22:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

KOLEKCIONARI

Neko prokletstvo obuzme čovjeka pa skuplja gluposti sve dotle dok mu ne cure van iz uha, nosa i kroz rupice na koži. Onda sasvim iznenada, zasićen svojim hobijem, baci to u smeće. Kao dijete čuo sam kako Amerikanci plaćaju komarčeva krila, pa sam odmah počeo skupljati komarce i otkidati im krila zamišljajući gomilu zelenih novčanica. Uskoro je to palo u zaborav jer je netko rekao da treba skupljati krumpirove zlatice, i to još pedesetih godina kad su bile rijetkost. Poslije toga se skupljalo ljekovito bilje, a kad su došle šezdesete, svi su počeli skupljati značke, poštanske marke, kutije šibica, neobične bočice od parfema, kutije od cigareta. Zarazio sam se i ja tim virusom tako da su mi značke prekrile zidove. Imao sam deset znački s Lenjinovim likom koje sam mijenjao za domaće heroje; za jednog Lenjina mogao sam dobiti pet vatrogasnih društava ili čak deset jubilarnih znački. Onda su došle sedamdesete, pa smo počeli skupljati neke vrednije stvari. Ako može Pegy Gugenheim skupljati umjetnine, zašto ja ne bih mogao naše Podravce – naivce, pa su zidove prekrili naivci; umjetničke slike s puno bundeva, tratinčica, krava koje lete, pijetlova s potrganim vratovima. Ako si ne mogu priuštiti Picassa, mogu Matu Frkofuleka, iz Gornjeg Pečurkovca. Kružila je izreka: «Reci mi tko ti na zidu visi, pa ću ti reći tko si». Kad su mi dojadile slike naivaca, mijenjao sam ih za korisnije stvari. Tako sam, recimo, tri platna mijenjao za polovni frižider; dvije malo veće slike za rabljeni kauč i odjedanput sam imao punu kuću rabljenog namještaja, ali nisam imao slika. Preostale slike mijenjao sam za male skulpture koje su skupljale prašinu. Slična kolekcionarska sudbina snašla je i moje prijatelje, a onda je došlo do povijesnih promjena: pucanja i potucanja. Više se nisu tražile slike, nego oružje i municija, tako da su neki stvorili cijele arsenale. Ako još nekada budem nešto skupljao, bit će to male sličice mrtvih političara koje su naslikane na novčanicama.

- 19:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

KNJIŽEVNOST – TO SAM JA

Lijepo se probuditi ujutro s tri dobra naslova u glavi i reći: Svijete, evo me, zatim izvući pisaću mašinu i uz jutarnju kavu napisati nekoliko rečenica lijepe književnosti da svijet dozna što kažem ja, jer su sinoć na TV dnevniku rekli što imaju oni. Trgovci govore: izvoli, hvala, molim, doviđenja, svratite opet, samo mi, profesionalni književnici, udišemo gradski smog i skupljamo slova po cesti koja poslije ugrađujemo u priču. Ako nema književne kritike, sigurno ima književnosti, ali to ne znači da književnici nemaju novaca kako bi platili da o njima nešto dobro napišu. Dobre se kritike plaćaju njemačkim markama (eurima op.ur.). Njemačke marke (euri op.ur.) izrađuju se u Frankfurtu, a ne u Babinoj Gredi ni u Rakovom Potoku, pa tu i nastaje problem kako doći do njemačkih maraka a ne zamjeriti se svojoj državi. Raspitivao sam se što je potrebno da uđem u Udruženje književnika Hrvatske misleći da ću tu naći nekakve devize. No, prevario sam se. Trebaju mi dvije preporuke kolega i dvije objavljene knjige i onda stječem pravo da poslije smrti na zgradi u kojoj je Klub književnika, bude istaknuta crna zastava na pola koplja. Ljudi će ulaziti u tramvaje i izlaziti iz njih, golubovi će kljucati mrvice i nitko, baš nitko, neće pitati tko je umro. Ako i pita čovjek čovjeka i onda njih dvoje onog trećeg čovjeka, nitko neće znati da je satiričar otišao da Bogu položi račune. Ubio me Bog ako znam je li to dobro ili loše, ali znam da je smiješno. Očekuješ komad kruha, a dobiješ crni barjak na polja koplja. Mislim da je to genijalno smišljeno. Ipak se pročulo da ima dobar restoran u Klubu književnika, pa bih trebao otići tamo dok sam još živ. Neću napisati priču čiji bi naslov bio «Mrtvaci ne jedu gulaš». Što kažete? Naslov je genijalan.

- 19:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

...pliva patka...a za njom njeni pačići...

...za našu dragu blogericu koki i njen najnoviji post Pliva patka preko Save…

- 02:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.02.2006., četvrtak

...ruža za BW...

jedna ruža za našu dragu blogericu BW i njen post ruža

- 22:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

STAMPEDO

Nije točno da je stampedo moguć samo na Divljem Zapadu i to kod stoke kad se u njoj probudi ono divlje, animalno i zloćudno; onda se stampedo zaustavlja i krave dođu da pasu među ljiljanima. Ljudski stampedo puno je gora stvar od krda bizona. No da krenem s pričom od samog početka. Ima jedna zemlja, ima jedan grad i jedna srednja škola u tom gradu gdje korake, zapravo otiske stopala možete vidjeti po zidovima i na stropu. Još samo čudom božjim svijetli jedna žarulja, a kiša žbuke obrušava se sa stropa čim se malo bolje zatrese vratima. Zagrebačka srednja škola, to je središte stampeda; sâmo oko oluje vrtložnog ciklona, pijavice koja pustoši sve pred sobom. Pitaju me dobronamjerni ljudi zašto ja, profesor filozofije i sociologije, istovarujem daske na kolodvoru i vozim ugljen u tuđe podrume?
- Liječim se, dobri ljudi, a usput se zaradi i kakva lova – odgovaram, onda se u cijeloj mojoj ulici priča kako ja imam bolesne živce.
Možda su mi živci načeti, a i vama bi bili da ste vaš razred vodili na maturalno putovanje u Poljsku, pa da su vam djeca bila pijana. Nisu se trijeznila puna četiri dana. Za cijelo to vrijeme ja sam se tresao od straha hoće li nas Poljaci uhapsiti i predati Rusima. I sad ti, profesore El Greko de Garfild, objasni Zagrepčanima iz otmjenijih kuća, zašto su im djeca dopala gulaga. Puno je zdravije, i za mene i okolinu, da izađem iz stampeda pa da lijepo u znoju lica svoga jedem kruh i onako, privatno podučavam o tome što je pjesnik htio reći. Nije El Greko de Garfild lud da ode na robiju. Pojedinca izdvojenog iz stampeda lakše je obuzdati. Ne mora on učiti, što se mene tiče može se cijelo vrijeme i opijati, važno je da njegov otac plati na vrijeme. Tako ti je to, moj Platone, u zemlji Hrvatskoj gdje se govori: «Bog i Hrvati, šuti i plati».

- 21:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

RAZGOVOR SA SOKRATOM

Ne može čovjek ostati isti ako razgovara sa sjenom filozofa kojega poznaje cijeli svijet a rodio se na brdovitom Balkanu u državi Grčkoj. Lakše je s vragom saditi tikve nego razgovarati s filozofom, jer niti on dobro govori hrvatski, a niti ja pretjerano dobro starogrčki. Mnogo je lakše bilo razgovarati s duhom Hamletovog oca, sa starim Homerom koji je na jedno oko bio slijep od rođenja, a na drugo su ga htjeli oslijepiti Grci da bi ljepše opisao makljažu ispod Troje gdje se pokrenula cijela grčka vojska radi malo kurvanja lijepe Jelene. Sokrat je bio točan, ćelav i prokleto pametan, kao da razgovaram s brigadnim generalom hrvatske vojske koji se od konduktera prometnuo u generala, pa mi sad tupi o domoljublju, rodoljublju i ostalim neshvatljivim stvarima sašivenim po zadnjoj modi od materijala koji se zove državni suverenitet. Starom se nije dopalo što sam na sastanak došao ogrnut plahtom koju sam zakopčao sa zihericom, prigovorio mi je zašto nisam upotrijebio rimsku fibulu, kao da to možeš kupiti u prvom dućanu. Smetale su ga i moje gaće sa florijalnim motivima iako se ispod plahte nisu uopće vidjele. Smetao ga i traktorist Jura koji je orao svoju njivu, kao da sam se mogao s filozofom sresti na Trgu bana Jelačića, a ne u dumovečkom polju. Staro gunđalo mi nije uopće htio odgovoriti izravno, zato što se onako blentavo otrovao kad je mogao dati petama vjetra, kao, to se mene ne tiče, to je njegov privatni život. Ali je od mene tražio, stari zabušant, da do kraja upoznam samoga sebe. Kao da je to moguće! Moja okolina ne čita moje knjige, već mene, pa se čovjek ne može nikada sasvim upoznati kad drugi toliko rovare po tebi. Nije mu uopće bilo jasno čemu služi Internet i kakve se to budale služe strojevima koji umjesto njih misle. Tek na kraju smo se složili oko demokracije, da je to najuspješnija grčka izmišljotina.

- 21:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.02.2006., srijeda

GRIPA

Od dežele Slovenije pa sve do Dubrovnika čulo se mrmljanje o tome kako je za gripu kriva naša vanjska trgovina. Kažu, trebalo je u karantenu staviti dječje igračke uvezene iz Hong Konga. Dakle, narod je okrivljavao trgovce. Vlast je samo preko službenih novina dala izvješće koliko je ljudi oboljelo od virusa A, statistika je to proknjižila i stavila u arhivu, a stari Štef je odnio dokumente da skupljaju prašinu i usput je potegnuo iz flaše nekakvu izmučenu šljivovicu koja je bila sličnija špiritu nego prirodnom proizvodu. Proizvodnja namirnica povećana je do maksimuma, no kako su kapaciteti za proizvodnju bili mali, opet su tu trgovci omastili brk; sada su namirnice uvezli sa zapada i tako smo dobili virus gripe pod oznakom B. I to je ustvari bila hongkonška gripa, samo malo modificirana. Protutnjala je kroz Germaniju, Francusku, Italiju i eto je opet k nama, malo s maramicama, malo morskim putem iz Italije. Novine su objavile dugački članak uvaženog akademika koji je predlagao vladi da cijeli mjesec veljača bude mjesec bolovanja. Sindikat bi organizirao štrajkove, pa bi to bilo zakonski sasvim u redu; kad je čovjek u krevetu manje jede i gotovo da ne troši ništa osim čaja, andola i maramica.
Nekadašnja opozicija, današnja oporba, vrisnula je do neba govoreći kako je to zavjera komunizma koji pod krinkom gripe opet osvaja naše prostore pjevajući:»Padaj silo i nepravdo!» Sociolozi i astrolozi našli su tu koricu kruha. Raspisali su se po novinama da je to djelovanje vanjskog neprijatelja koji čuči negdje u zemlji Bosni i gricka naše narodno zdravlje. Dijasporni Hrvati bacili su rukavicu u lice starosjediocima tvrdeći kako su oni prekaljeni kapitalisti, a gripa je samo druga riječ za lijenost. I dok su se svi svađali sa svima minula je veljača. Sad me baš zanima tko će u ožujku biti dežurni krivac.

- 21:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

GLJIVARSKI KOTLIĆ

Ako na dan svetog Valentina vidite dva zbunjena muzičara i dvije gangsterske bande koje se kokaju međusobno, znajte da to snimaju pećinsku verziju onoga što se dogodilo u Chicagu te i te godine Gospodnje. Svakako da je tu kriminal uočljiv u vidu pucaljki i jasno je svakom prolazniku da su ta dva šmokljana u krivo vrijeme na krivome mjestu i da je u prvoj verziji hollywoodskog tipa to bilo urađeno baš kako treba. Sve ostalo je šuć-muć pa prolij.
Ako je Al Capone krenuo u šetnju, onda to nije samo šetnja već više od toga. Kad se Kennedy rodio, onda nije to bila samo drečeća beba u pelenama, nego i ono što će biti poslije, bez obzira na završetak.
Sve je jasno.
Frcaju glave otkako je svijeta i vijeka, ali ostaje sasvim nejasno mračno Udruženje gljivara koje čovječanstvo u nedjelju zove na «Gljivarski kotlić».Primamljivo zvuči, kuhat ćemo bukovaču, hrastovaču, ljeskovaču, daskovaču i sve to u pikantnom sosu ala gloria la fanfulja fanfuljus.
Zbijte, štuke, redove i dođite da vas potrujemo. Nakon grčenja dva pedlja ispod brade imat ćete sasvim lijepu i prirodnu smrt s nešto pjene na ustima, što je svakako daleko otmjenije od plaženja jezika koji poplavi. Poslije će doći kriminolog i televizijska ekipa; živa šansa da se dođe u «gorući grm» (TV) i to u udarnom terminu. Svojim bljedilom obasjat ćete milijune domova, a panel-diskusija predviđena za poslije, bit će sveobuhvatna. Moći ćete se javljati na telefon broj taj i taj i pričati svoje iskustvo s gljivama.
Sunce vam vaše gljivato, odgljivili dabogda u zadnju mišju rupu i tu ostali odavde do vječnosti, pustite me da se kao čovjek otrujem po vlastitoj želji. Sve su gljive iste, osim onih koje to nisu, a dakako prema onoj glasovitoj gljivarskoj: sve su jestive, neke i dvaput.

- 21:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #