Čovjek brzo zaboravi tako važnu stvar kao što je doručak, ili učeno rečeno, jutarnje unošenje hrane u organizam. Kad je čovjek mali govori:»Pika paka, mok'o»; kasnije kad odraste to znači «Kiša pada, mokro». Ima čuda svakojakih, no ipak je najčudesniji od svih čuda ljudski san. Legneš poput životinje u gnijezdu, ili leglu, pokriješ se, više ili manje, onda se neko vrijeme vrtiš kao pile na ražnju dok ne zaajiš velikoga ata, Strašnomlata. Odjedanput utoneš u neku vrstu mlačne vode; postaješ bezbrižan poput novorođenčeta. Ako ti je pak savjest nečista, onda slijedi noćna mora. No, ostavimo po strani neugodne stvari i pratimo san koji teče kao bistri planinski potok. Stanu se nizati nevjerojatne situacije, kao recimo, ljubiš onoga koga na javi ne bi ni pogledao; razgovaraš sa svojim neprijateljima, čak bi se moglo reći da čavrljate; posvađaš se sa susjedom jer ti ne dopušta da čučiš na njegovoj grani i da njupaš njegove banane, i sve to usred zime kad banane nisu baš čest «gost» u kući. Onda recimo, podojiš magarca i mijenjaš mlijeko za naušnice kupljene kod Tiffanyja. No, od svega je najinteresantnije padanje. Ljosneš i ostaneš živ. Takve situacije kao što je čupati samome sebi nokte i zube, to u snu ide sasvim fino i bez anestezije. Onda sanjaš bicikl bez kotača, slastičarnu bez kolača, željeznički kolodvor bez vagona; tramvaji ne moraju imati tračnice, a ipak sasvim solidno voze; mjesečina se može mazati na kruh, a sa životinjama razgovaraš baš kao s ljudima. Oni koji mrze posjete ili posao, to sasvim dobro rade u snu. S vremena na vrijeme daju ti prijestolje, žezlo, krunu i Nobelovu nagradu. Meni je uvijek najteže kad sanjam da sam eunuh; mnogo je bolje biti princeza.
Post je objavljen 11.02.2006. u 21:58 sati.